Svetkovina svete Lujze de Marillac, svečano je proslavljena, 9. svibnja, u kapeli Provincijalne kuće Sestara milosrdnica u Splitu. Večernje euharistijsko slavlje, u koncelebraciji s fra Petrom Lubinom, predvodio je don Ivan Urlić, vicerektor Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu i orguljaš splitske katedrale.

Zahvalivši sestrama na pozivu i dioništvu života, don Ivan je u svojoj propovijedi između ostaloga rekao: "U zbornoj molitvi molili smo da nasljedujemo primjer sv. Lujze u vršenju djela Božje ljubavi na zemlji, kako bismo zavrijedili postići kraljevstvo obećano malenima. Koji su to maleni, o komu je tu riječ? Jednom kad se saberu svi narodi pred Sinom Čovječjim i anđelima njegovim dogodit će se razlučivanje ovaca od jaraca kako smo čuli u evanđelju. I u prvi mah to zvuči pomalo zastrašujuće i okrutno, ali to nije tako. Zapravo na lijevu ili desnu stranu svrstat će nas naša djela. Jer svatko će od nas biti suđen po djelima milosrđa, a ne po svojim izvanrednim pothvatima". Pojasnio je da su to ona djela u odnosu prema našim bližnjima: nahraniti gladnoga, napojiti žednoga, ugostiti stranca, obući gologa, pohoditi bolesnog i utamničenog..

"Sv. Lujza je od svog života napravila predivni mozaik utisnut u Božjem srcu koji ne mogu ošteti ni potresi ni požari. Kako je to lijepo opjevano u pjesmi sv. Lujzi: Srcem cijelim Boga ljubiš, u bližnjemu njemu služiš. I ovdje nam se daje odgovor s početka tko su maleni: to su oni koji su bili potrebni i Lujzine i naše djelotvorne ljubavi, a koji onima koji im služe postaju ulaznica za nebo. I to je svetica lijepo izrekla: Naše zvanje službenica siromaha upućuje nas da djelujemo s blagošću, poniznošću i strpljivošću koje dugujemo drugima. Ona je u potrebnima prepoznavala udove Isusa Krista i iskazivala im milosrdnu ljubav. I ne treba ovdje velika mudrost i umnost, ovdje je potrebna malenost koja će biti vidljiva u konkretnom životu. U svakodnevnici. Možda je ona usamljena sestra koja je u susjednoj sobi gladna samo malo pažnje, utjehe. Možda je sestra koja se vratila s dužnosti, s posla jedna od onih žednih kojoj treba čašica razumijevanja, ohrabrenja. Možda je ona starica koja leži na bolesničkoj postelji jedna od onih malenih koje smo trebali pohoditi. Vjerujem da ćemo baš po takvim djelima svakodnevne ljubavi čuti spasonosne riječi: Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Jer i sv. Lujza kaže: U ime Božje, preklinjem vas, pokažite međusobnu podršku i srdačnost i vježbajte se u radosti! Predivno rečeno: Vježbajte se u radosti!", istaknuo je i nadodao da nam je potrebna radost duha u vremenima koja nam nisu naklonjena, potrebna nam je radost koja će puniti baterije našeg zvanja, radost koja će obasjavati ljepotu našeg poziva. Zato je najveća tragedija kada izgubimo jedni u drugima sestru ili brata.

"Negdje sam pročitao da je redovništvo san i to onaj najljepši crkveni san, san koji cijelom crkvenom životu daje nebesku privlačnost i draž. Stoga, drage sestre, dok vam danas čestitam blagdan vaše utemeljiteljice, želim vam da doista sanjate snove sv. Vinka i sv. Lujze jer njihovi snovi o malenima i potrebnima postali su stvarnost i kad su ostvarili svoje snove probudili su se u Kraljevstvu koje je pripravljeno za nas od postanka svijeta. I završit ću riječima pjesme: Vinko i Lujza slušahu glas Svetoga Duha u svaki čas. Poslušni Bogu krenuše tad putem gdje ljubav vlada i sad. Milosrdna ljubav osvaja svijet, ona nas zove na život svet", zaključio je.

Na misnome slavlju su uz sestre sudjelovali i članovi ostalih grana vinkovske obitelji, Udruge svetog Vinka i Marijanske vinkovske mladeži, a pjevanjem ga je animirao sestarski zbor pod ravnanjem s. M. Mirte Škopljanac Mačina.