U franjevačkoj crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu u ponedjeljak, 14. siječnja 2019., mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, služio je misu zadušnicu za redovnika-svećenika fra Branka Mijića koji je preminuo u bolnici u Kninu u petak, 11. siječnja 2019., u 67. godini života, 51. redovništva i 43. svećeništva. Homiliju je održao mons. Tomislav Rogić, biskup šibenski. U koncelebraciji su bili mons. Ante Ivas, biskup šibenski u miru, provincijal fra Joško Kodžoman, gvardijani fra Marko Duran i fra Jakov Begonja te još 84 svećenika.

Sprovodne obrede, uoči mise zadušnice, na groblju Lovrinac u Splitu za pok. fra Branka predvodio je splitski gvardijan fra Jakov Begonja. Neki svećenici su bili na oproštaju na Lovrincu, ali nisu mogli biti u crkvi. Osim svećenika na oproštaju su bili obitelj i rodbina pok. fra Branka, bogoslovi, novaci, časne sestre, vjernici osobito iz župa Prugovo, Knin i Stankovci te osobni prijatelji. Pjevanje je predvodio fra Stipica Grgat, a služili su bogoslovi.

„Naš ljudski život ograničen je datumima, osobito datumom rođenja i smrti. Isus Krist, svojim rođenjem, smrću i uskrsnućem, prihvatio je i naš život i našu smrt koju je usmjerio prema uskrsnuću. Fra Branko je bio svjedok Očeve ljubavi prema nama ljudima i želim da fra Branko doživi tu Očevu ljubav u punini“, rekao je mons. Marin Barišić na početku mise zadušnice.

U svojoj homiliji mons. Tomislav Rogić je kazao da gubitak dragih nam osoba ne možemo promijeniti te da ostajemo u molitvi Bogu za snagu prihvatiti ono što ne možemo promijeniti. Samo vjera u Kristovu blizinu koju smo slavili ovih Božićnih dana i njegovo uskrsnuće može nam dati tu snagu i mir. „Božji Sin svojim rođenjem ušao je u našu smrtnost, grešnost, ranjivost i prolaznost. Postao čovjekom, u poslušnom prihvaćanju Očeva nauma spasenja, da nas ljude izbavi, spasi i u vječnost Božjeg blaženstva povede. Život kršćanina, svećenika - redovnika jest trajno došašće - iščekivanje Susreta. Redovnički život fra Branka - kroz 51 godinu, preslika je došašća. Ići u susret Onome koji je već došao k nama da bude Bog s nama. Tek na koncu ljudskog života u potpunosti se ostvari da i mi budemo s Njim, s onu stranu stvorenoga svijeta“. Naglasio je da dok se opraštamo od fra Branka, dok se molimo da mu Bog u svome beskonačnom milosrđu milostivo oprosti svaku ljudsku slabost i nedostatak, i sami smo pozvani svjesnije živjeti naše životno Došašće. Jasnije usmjeriti svoje zemaljske dane i korake, darovano nam vrijeme i sposobnosti - da pripravimo put Gospodinu,da i nas može povesti k sebi kad ispunimo mjeru svoga služenja i predanja.

Od pokojnika prigodnim riječima oprostio se i provincijal fra Joško Kodžoman, kninski gvardijan fra Marko Duran te u ime svećenika iz Prugova fra Ante Jurić. Na kraju je gvardijan fra Jakov Begonja pozvao svećenike, rodbinu i časne sestre na domjenak.

Fra Branko Mijić rođen je 14. siječnja 1952. u Prugovu od oca Luke i majke Mande r. Bezina. Osnovnu je školu pohađao u rodnom mjestu od 1958. do 1966. godine. Potom pohađa Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju od 1966. do 1971. godine. U međuvremenu je 5. rujna 1968. stupio u franjevački novicijat na La Verni u Italiji, gdje je 24. kolovoza 1969. položio i prve jednostavne zavjete. Filozofsko-teološki studij, kao student Franjevačke visoke bogoslovije, pohađa u Dubrovniku, Makarskoj i Zagrebu, gdje je 8. veljače 1977. i diplomirao.

Svečane redovničke zavjete fra Branko je položio na Visovcu 29. studenog 1975. Red đakonata primio je u Zagrebu 14. prosinca 1975. po rukama Josipa Salača, pomoćnog biskupa zagrebačkog. Za svećenika zaredio ga je nadbiskup Frane Franić u Solinu 27. lipnja 1976. godine. Mladu je misu fra Branko proslavio u rodnom Prugovu 11. srpnja 1976.

Za života fra Branko je vršio sljedeće svećeničke i redovničke službe: kao mladomisniku prva mu je služba bila u župi Gospe van Grada u Šibeniku, gdje je kao župni vikar boravio godinu dana. Kao svećenik, fra Banko je iz Šibenika pozvan na odsluženje vojnog roka u Tetovo u Makedoniji. Vrativši se iz vojske, u svojstvu župnika, fra Branko je 1978. godine preuzeo župu Slivno i tu će ostati do 1982. Nakon Slivna postaje župnikom Miljevaca. Tu ostaje tri godine, kada je 1985. godine imenovan gvardijanom samostana na Visovcu. Tu je službu obnašao do početka Domovinskog rata 1991., nakon čega će, kao župnik, preuzeti župu Stankovci. Dobar dio vremena, kao stankovački župnik, fra Branko je proveo u poznatim ratnim nedaćama, izložen životnim pogiblima, strahu, užasima razne vrste. Nakon Stankovaca, fra Branko će preuzeti župu Perković u kojoj ostaje do 2016. godine, kada je na vlastitu molbu, izmučen kroničnom bolešću, razriješen službe i od tada je boravio u samostanu u Kninu, pomažući kao ispovjednik ali i u svim drugim pastoralnim potrebama. Treba napomenuti da se fra Brankovo zdravstveno stanje posebno 2008. godine pogoršalo, te je zbog liječenja neko vrijeme proboravio i u samostanu Gospe od zdravlja. Kao dugogodišnji župnik Perkovića, fra Branko je tri godine bio i dekan unešićkog dekanata, a uz to je tri puta biran i za člana svećeničkog vijeća Šibenske biskupije. Ujedno je bio i definitor Provincije u razdoblju od 1991. do 1994., te član različitih provincijskih vijeća.

Dana 11. siječnja 2019., okrijepljen svetim sakramentima, fra Branko je, uslijed zdravstvenih komplikacija, oko dva sata iza ponoći, preminuo u 67. godini života, 51. godini redovništva i 43. godini svećeništva.