Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije don Pavao Piplica ispraćen je na posljednji počinak u petak 21. rujna u rodnoj župi u Medovu Docu na Dobrinčima. Sprovodnu misu predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić u koncelebraciji s generalnim vikarom mons. Miroslavom Vidovićem, pastoralnim vikarom mons. Nediljkom Antom Ančićem i sedamdesetak svećenika, a uz sudjelovanje redovnica, obitelji, prijatelja, mještana rodne župe i župa u kojima je vršio svoju svećeničku službu.

Pozdravivši okupljene, nadbiskup Barišić izrazio je ljudsku i kršćansku sućut svima, a posebno obitelji pokojnika. Polazeći od misnog evanđelja koje govori o budnosti nadbiskup je na početku propovijedi istaknuo kako je don Pave bio opasanih bokova i kako mu je svjetiljka bila upaljena i kad mu je zaprijetilo da mu svjetiljka života bude ugašena borio se da sačuva to svjetlo u svom životu. Kada je nedavno Gospodin ugasio tu svjetiljku ostala je gorjeti jedna druga svjetiljka – svjetlo vjere. To svjetlo vjere osvjetljavalo je don Pavine životne izbore i nosilo ga u njegovoj životnoj borbi uvijek prema naprijed na putu vršenja volje Božje. Gdje god bio don Pave se nesebično davao vjernicima služeći Gospodinu Bogu braći i sestrama kamo ga je Providnost odvela. No nije se njegov život zaustavio samo na služenju, on je želio intelektualno rasti. Prije nekoga vremena upisao je poslijediplomski studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu te je napravio licencijat iz dogmatske teologije istražujući temu mira u nauku i djelovanju pape Ivana Pavla II. I to pokazuje, nastavlja nadbiskup, kako je na don Pavinu srcu bila želja za stjecanjem znanja, želja da uvijek ide naprijed, da upaljena svjetiljka gori i svijetli njemu i drugima. Pri kraju propovijedi kazao je da je don Pave bio u službi Riječi Božje koju je neumorno naviještao drugima ali i sam je bio otvoren poticajima Riječi tako da je pod nadahnućem te Riječi sam zapisao svoje misli, propovijedi koje je stavio na papir i objavio u dvjema knjigama „Putokazi života“ i „Riječ u vremenu“. I kroz te dvije knjige pokazao je kako mu je važna Riječ Božja koja mu je dotakla srce.

Fotogalerija: Maja D. i Jure S.

Na kraju mise uime kolega svećenika od don Pave su se oprostili mons. Vidović, don Marin Barišić te don Ante Žderić, uime splitske župe na Škrapama kojoj je don Pavao bio župnik od 2014. godine i iz koje se preselio u vječnu domovinu. „U srcima, mislima i sjećanjima nas koji smo s njime surađivali, živjeli i dijelili dobro i zlo don Pavao ostaje primjer uzornog pastira, svećenika, oca, brata i prijatelja. Biti svećenik-župnik neodvojivi je dio njegovog identiteta, njegova osobna karta. Zato smo i htjeli, u dogovoru s ocem Nadbiskupom, ostaviti mu župničku službu i u vrijeme bolesti, sve do zadnjeg daha. Bila mi je čast upravljati njegovom župom u njegovo ime“, kazao je između ostaloga don Ante Žderić, župni upravitelj na Škrapama. Uime vjernika u župama u kojima je služio od don Pave se oprostila gospođa Miranda Režić iz solinske župe sv. Kaja. „Don Pavao je punih 25 godina ostao u toj župi i posve se predao da savjesno ispuni postavljene zadaće iz dekreta imenovanja. Obnovio je staru crkvu sv. Kaja i izgradio vjeronaučne dvorane pokraj nje, napravio novu župnu crkvu i podigao župni pastoralni centar s pripadajućim prostorijama. Istovremeno nastojao je oko duhovne izgradnje svojih vjernika, radio na katehizaciji djece i mladeži te unapređenju sveukupnog crkvenog života te mlade i vjerski žive solinske župe“, kazao je mons. Ančić iznijevši don Pavin životopis. Don Pave je rođen 1952. godine na Dobrinčima, a za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije zaređen je 1978. u Splitu. U Nadbiskupiji je služio u župama Split-Brda, Marina (Šibenska biskupija), Solin-sv. Kajo, Trogir-sv. Lovre (župnik i dekan) i Split-Škrape. Don Pavao je pokopan na groblju Dobrinče u svojoj rodnoj župi Medov Dolac.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

In memoriam

Pavao Piplica sin Marka i Mare r. Brstilo, rođen je 30. rujna 1952. u Dobrinčima, župa Medov Dolac. Obitelji je imala četvero djece, tri sina i jednu kći. Otac Marko i majka Mara bili su dobri vjernici pa su i svoju djecu odgajali u kršćanskoj vjeri. U takvom duhovnom ozračju moglo je niknuti svećeničko zvanje. Pavao je kao dječak bio vrijedan i samozatajan ministrant. Prva četiri razreda osmogodišnje škole pohađa u Dobrinčima, a druga četiri u Krivodolu.

Godine 1967. upisuje se u Nadbiskupsko sjemenište u Splitu sa željom da postane svećenik. Tu dobiva prvu duhovnu formaciju i pohađa Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju Don Frane Bulić. Nakon završetka gimnazijskog školovanja i ispita zrelosti 1971. odlazi na odsluženje vojnog roka.

Vrativši se iz vojske javlja se u Centralno bogoslovno sjemenište kao svećenički kandidat Splitsko-makarske nadbiskupije i započinje svoj filozofsko-teološki studij na ondašnjoj Teologiji u Splitu, današnjem Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Nakon petogodišnjeg studija prima red đakonata. Kad je završio pastoralnu godinu i đakonski praktikum, 25. lipnja 1978. zaređen je za svećenika u crkvi Sv. Križa u Splitu.

Mladu misu je slavio u svom rodnom mjestu Dobrinče. Tadašnji splitsko-makarski nadbiskup Frane Franić mladomisnika don Pavu najprije imenuje za župnog pomoćnika u župi Materinstva Blažene Djevice Marije na Brdima u Splitu. Tijekom svoga trogodišnjeg pastoralnog djelovanja u toj župi don Pavao je teško obolio od tumora na želudcu. Liječio se u Zagrebu s malim izgledima na pozitivan ishod. Kada je ipak unatoč lošim predviđanjima nadvladao svoje opako oboljenje, njegov je oporavak za liječnike koji su ga operirali bio medicinski neobjašnjivo ozdravljenje.

Druga postaja don Pavlove svećeničke službe vodila ga je na područje izvan naše nadbiskupije. On se naime dobrovoljno javio za pastoralnu ispomoć u nama susjednoj Šibenskoj biskupiji pa je na godinu dana djelovao kao upravitelj župe Marina.

Godine 1982. don Pave je imenovan župnikom župe Sv. Kajo u Solinu. U dekretu imenovanja nadbiskup Franić piše: “Župa koju primate je važna prigradska splitska župa u kojoj je vjera živa i mladež dobro katehizirana. Koliko Vam god to sile dopuštaju, nastojte oko toga da vjerski život ne samo uščuvate, nego i unaprijedite. Posebno Vam na srce stavljam katehizaciju djece i mladih, jer na njima počiva budućnost našega naroda. Župa još nema odgovarajuće župske crkve pa je potrebno da uložite sve svoje sposobnosti da bi se i to pitanje uspješno riješilo.”

Don Pavao je punih 25 godina ostao u toj župi i posve se predao da savjesno ispuni postavljene zadaće iz dekreta imenovanja. Obnovio je staru crkvu sv. Kaja i izgradio vjeronaučne dvorane pokraj nje, napravio novu župnu crkvu i podigao župni pastoralni centar s pripadajućim prostorijama. Istovremeno nastojao je oko duhovne izgradnje svojih vjernika, radio na katehizaciji djece i mladeži te unapređenju sveukupnog crkvenog života te mlade i vjerski žive solinske župe.

Predzadnja postaja njegova svećeničkog djelovanja bila je župa Sv. Lovre u Trogiru gdje je ostao sedam godina. U dekretu don Pavlova premještaja u župu Split – Škrape nadbiskup Marin Barišić piše: “Koristim ovu prigodu iskreno Vam zahvaliti za pastoralno služenje u župi Sv. Lovre u Trogiru, čijoj ste župnoj crkvi – Katedrali – dali novi sjaj, kao i na odgovornom vršenju službe dekana Trogirskog dekanata.” U trogirskoj katedralnoj župi don Pavao je povrh redovitog župničkog pastoralnog rada vodio brigu i o obnovi drugih crkava na tom prostoru.

Tih godina je Katolički bogoslovni fakultet u Splitu pokrenuo poslijediplomski sveučilišni doktorski studij u dvije specijalizacije. Don Pavao je želio proširiti svoje teološke obzore i spoznaje pa je upisao predavanja na specijalizaciji Kršćanstvo i suvremena kultura gdje je uspješno položio licencijatski ispit i obranio licencijatski rad o temi “Mir u nauku i djelovanju Ivana Pavla II”.

Iz Trogira don Pavao je 2014. premješten za župnika u splitsku župu Škrape. Ta je župa jedna od dviju u Splitu koja još uvijek nema adekvatne crkvene prostore. Od novog župnika se očekivao pojačani napor da s upravom nadbiskupije i župnim pastoralnim vijećem poradi oko ishođenja potrebnih dozvola za izgradnju nove župne crkve. Međutim bolest ga je u tom radu prekinula. U mjesecu rujnu 2016. pojavili su se zdravstveni problemi pa je morao u bolnicu na pretrage i liječenje. Ponovno se aktivirala njegova stara bolest koju je nekoć bio prebolio. Od tada ne prestaje mukotrpna i neizvjesna borba i mnogi pokušaji u bolnicama kako u Splitu tako i u Zagrebu da se don Pavlovo zdravstveno stanje popravi. Nakon operacijskih zahvata prošle godine otpušten je na kućnu njegu. Stanovao je kod svoje nećakinje Marije u Splitu koja ga je cijelo proteklo vrijeme brižno njegovala i o njemu se brinula. Don Pave se više nije uspio oporaviti. Strpljivo je podnosio svoje patnje i boli. Svjestan da odlazi s ovoga svijeta i predan u ruke Božje preminuo je 19. rujna u KBC Split Križine.

Neka sada nakon završetaka svojega zemaljskog putovanja čuje glas Oca nebeskoga: “Valjaš, slugo dobri i vjerni. U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!” (NA Ančić)