Bogoslovi Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu zajedno sa odgojiteljima sudjelovali su u godišnjim duhovnim vježbama u Vepricu od 8. do 13. studenoga.

Počevši u utorak 8. studenoga zazivom Duha Svetoga, uz duhovno vodstvo i  nagovore oca Damjana Kružičevića, benediktinca samostana sv. Kuzme i Damjana s otoka Ćokovca na Pašmanu, mladići Splitske metropolije i Zadarske nadbiskupije u petodnevnoj šutnji radosne ozbiljnosti i smirene strogoće, uz njegovana liturgijska slavlja, sakrament pokore, molitvu, lectio divina i štovanje Blažene Djevice Marije razmatrali su otajstvo milosrđa u kontekstu života u zajednici i svećeničkog poziva služenja za kojeg se spremaju. „Šutnja je prirodna“, naglasio je otac Damjan, jer „ona je zahtjev srca, znak prisutnosti drugog bića uz nas, kojeg želimo gledati, slušati razumjeti, formirajući srce za dijalog, učeći se kroz šutnju biti čovjek Riječi, čovjek blizine i susreta.

Osvrćući se na dokument Lice Milosrđa, otac Damjan pozvao je  bogoslove da Bozjom Rijecju svakodnevno oblikuju srce i milosrđe učine svojim životnim programom: vidjeti, sažaliti se, potrčati u susret i vratiti dostojanstvo bratu čovjeku; vodeći računa o studiju sve tri teologije (sv. Jeronim) - onoj na nogama (liturgija), onoj na stolici (Pismo) i onoj na koljenima (osobna molitva raskajanog srca), spremni u svakom trenutku širokogrudno slušati, vršiti i navjestiti evanđelje.

Duhovne vježbe  zaključene su u nedjelju 13. studenoga (osim za kandidate za đakonat koji ostaju u Vepricu jos jedan dan s duhovnikom don Edvardom Pundom) uz Te Deum, kojem su prethodili prolazak kroz Vrata Milosrđa svetišta Vepric uz molitvu za potpuni oprost te svečano euharistijsko slavlje povodom zatvaranja Godine Milosrđa koje je, u nazočnosti brojnih Makarana, predvodio pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nediljko Ante Ančić. U koncelebraciji su bili: upravitelj svetišta Vepric don Mije Šurlin, don Ljubo Erceg, don Ante Kelava, voditelj vježbi i odgojitelji. Slavljeničko raspoloženje nastavilo se na prigodnoj svečanosti za zajedničkim nedjeljnim stolom, gdje su se bogoslovi i njihovi odgojitelji srdačno oprostili od oca Damjana, uz prigodne darove i poziv na molitvu jednih za druge i svijest da više ništa u njihovim životima neće biti isto, jer „Vrata Milosrđa otvorena su jednom zauvijek na Probodenom Boku i nikad se ne zatvaraju.“