Svetkovinu svoga nebeskoga zaštitnika sv. Josipa Služavke maloga Isusa splitske provincije sv.J osipa svečano su proslavile u četvrtak, 19.ožujka. Misno slavlje u samostanu sv. Ane u Splitu, gdje je sjedište splitske provincije predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.

Na početku svečanog misnog slavlja nadbiskup je pozdravio sestre i istaknuo kako je svetkovina sv. Josipa poseban dan za ovu zajednicu , splitsku provinciju,  ali i za sestre Služavke maloga Isusa  kao osobe posvećenog života, jer  sv. Josip je zaštitnik , čuvar Isusa i primjer odgovora na duhovni poziv. Odgovor na pitanje zašto  je baš njega izabrao Gospodin  leži u otajstvu Božje ljubavi i planu spasenja  kazao je nadbiskupi . "Svakako nije mu smetao čovjek koji je skroman, tih, samozatajan jer je i on tako došao na taj način među nas. Odgovarao mu je i zbog toga što je ovo utjelovljena riječ Božja , a  za dati prostora riječi Božjoj potrebno je ostati bez riječi" , kazao je nadbiskup  i  nastavio kako  je Josipu  bilo potrebno da riječ Božja nađe prostora i odjeka u njegovom životu kako bi mogao Isusa po zakonu uvesti u ovaj svijet . Jer, dodao je "kao  što je Mariju riječ Božja po utjelovljenju  cjelovito zahvatila i koju  je  ona u srcu pohranila  tako je isto trebala učiniti i ona osoba koja će Isusa  uvesti  u život i pratiti ga kroz njegovo odrastanje ".   Josip je bez riječi primio Božju riječ  i životom odgovorio na nju i  jedina  njegova riječ  bila  je njegov život.  Nadbiskup   se zapito zašto  je Josip  bio bez riječi, a nije bio  ni nijem ni gluh ?Ovo ima svoj razlog pojasnio je nadbiskup. "Tko može komunicirati, otvoriti se Gospodinu , otajstvu Božjeg plana i ljubavi? Ne onaj tko ima puno riječi  nego onaj koji ima sposobnost slušanja".   Danas, dodao je za komunicirati među ljudima potrebne su riječi , govori , tehnička sredstva i toga ima previše, ali nedostaje prave komunikacije . Nastavio je kao se  svađamo , optužujemo, udaljavamo se  i te riječi  grade zidove  među ljudima u zajednici  i ono što nedostaje pravoj komunikaciju je  slušanje., a slušati drugoga znači dati mu da on bude  prvi ,da progovori.  Nadbiskup je u nastavku  propovijedi  naglasio kako je potrebno ovo slušanje kao  otvorenost prema Gospodinu . "Možda nama ovo nedostaje jer smo mi na neki način začepili svoje srce svoju savjest i riječ Božju smo stavili negdje sa strane i čak ne čujemo krik u potrebi svoga bližnjega. To je nama problem."  Naglasio  je kako je  potrebno čuti svoje srce,  riječ Božju, bližnjega., no problem je  što smo  previše zaglušeni  bukom, i nedostaje nam unutarnjeg stava. Bez stava previše govorimo, dokazujemo , branimo se , kritiziramo i te probleme  rješavamo sjednicama, sastancima, analiziramo no to ne može zamijeniti život, istaknuo je nadbiskup. " Zato je Josip model nama svima jer on sluša i slušajući  onda može djelovati s povjerenjem.  Najprije slušamo a onda možemo odgovoriti.  Ako smo slušali, onda imamo i povjerenje . Nama često puta nedostaje povjerenje jer vjera i povjerenje dolazi sa slušanjem. Onda možemo  naše sjednice, rasprave, analize pretvoriti u život". Nadbiskup  se obratio sestrama  kao  osobama posvećenog života riječima  "Josip je osoba posvećenog  duhovnog poziva koja se radikalno dala za život i utjelovljenje  u sredini u obrani Isusa riječi i djelom. I mi osobe posvećenog života ponekad s e zaustavljamo kod poziva kao cilja , a cilj je nešto dugo.  Treba slušati riječ Božju tvoriti uho i srce i iz ovog slušanja otkrit ću glas Božji i s povjerenjem  ću onda odgovoriti i  ostvariti svoj poziv koji ostvarujem življenjem za druge, jer nas Gospodin poziva ne za nas".

U nastavku propovijedi nadbiskup je izdvojio jednu sliku iz Josipova života koju je naglasio Origen. "Josip je bio onaj koji je €™zapovijedao€™  Isusu, premda je znao da je taj kojemu zapovijeda, koji je €™niži€™, da je €™viši€™i svoju ulogu zapovijedanja je radio sa velikim strahopoštovanjem . Origen je iz ovoga tražio pouku da  u odnosu na druge trebalo bi ih gledati kao što je gledao Josip Isusa. " Vi ste sestre sigurno tu logiku od Origena odnos Josipa primijenile u svom životu i karizmi. Mali Isusu  je svakom čovjeku i u njemu svakome otkrivate njega . Čovjek ponižen, jadan , bijedan u njemu takvom vi otkrivate onoga i sa strahopoštovanjem postupate prema braći i sestrama svjesni da je u najmanjima prisutan On.

Na kraju propovijedi nadbiskup je sestrama poželio  da  slavlje njihovog nebeskog zaštitnika  bude poticaj da otkriju svoje zvanje, poziv  koji će otkriti  u slušanju. Poželio im je da njihov  rast i služenje posebno kroz ovu Godinu osoba posvećenog života, učini od njih da njihov poziv  i služenje budu  poziv za druge . Riječima "Sv. Josipe pomozi svakoga od nas na svoj način da budemo svježi  i radosni u svom  pozivu i poziv drugima" , nadbiskup Barišić je završio euharistijsko svečano slavlje.

Samostan sv.Ane u Splitu ustanovljen je 1910. Godine.Sestre su samostan otvorileu kupljenoj kući u Velom Varošu. Kuća je 2000 godine temeljito obnovljena i u njoj se nalazi provincijska uprava.Sstre iz tog samostana pomažu u župnok pastoralu u župi sv.Križa, vrše katehetsku služb u splitskim školama, a neke studiraju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sveučilišta u Splitu ili na njemu rade.