U utorak  5. svibnja u rodnoj župi Presvetog Imena Isusova  u Voštanima, na posljednji počinak ispraćen je don Petar Đonlić, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije. Misu zadušnicu predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s dubrovačkim biskupom mons. Matom Uzinićem, don Ivanom Đonlićem, nećakom pok. don Petra i više od 150 svećenika. Od don Petra oprostili su se bogoslovi, redovnici i redovnice, obitelj, prijatelji  i župljani rodnih mu Voštana kao i župa Vidonje, i župljana župe sv. Andrije Sućidar iz Splita u kojima je služio.

"Don Petar je poput voštanice sagorio, istrošio se. Danas ga pratimo ovdje u njegovoj rodnoj župi, pratimo ga u ovom uskrsnom vremenu na susret s Gospodinom, kojemu je on vjerno kao svećenik želio služiti ", kazao je nadbiskup izražavajući sućut rodbini, prijateljima i župljanima rodne župe i  župa u kojim je don Petar djelovao i koji su ga došli u velikom broju ispratiti. Naglasio je kako je ova misa zadušnica ujedno i zahvala za život don Petra koji ga je po služenju euharistijskoj žrtvi prikazao na slavu Božju.

"Naš pogled iz ove naše suzne doline iz ovog hodočašća usmjeren je prema onom koji je pobijedio našu smrt, koji je otvorio grob. Radosna vijest Gospodinova uskrsnuća koja je odredila povijest našega života i svijeta prisutna je u tuzi i boli svakoga rastanka. Ovo je temelj koji ne smijemo zaboraviti u svakom našem sprovodu i opraštaju od pokojnika", kazao je u prigodnoj homiliji nadbiskup Barišić, naglasivši da je ova vijest zahvatila život don Petra koji joj se potpuno predao da bude njezin glasnik, svjedok radosne vijesti koju je kroz  godine svoga svećeništva radosno širio. Istaknuo je kako je suukopanost u smrt Kristovu bila njegova dinamika, njegov životni proces i rast gdje je nastojao sve više spoznati tajnu Božje ljubavi. Svakodnevno je imao mogućnost da dodiruje  tajnu smrti i tajnu naše nade, Kristova i našega uskrsnuća i tu je najvažniju vijest u svom životu donosio u sredine u kojima je djelovao. Osvrćući se na službe koje su mu povjerene nadbiskup je kazao kako don Petar iako nije djelovao u mnogim sredinama, ostavio je duboke korijene u srcima ljudi. Istaknuo je kako je po karizmi koja mu je darovana bio prikladno sredstvo da Radosnu vijest svjedoči sa evanđeoskom lakoćom, punom optimizma, nade i vedrine. Istaknuo je i vrlinu don Petra, njegovu radost  kojom je zračio i zbog koje je bio omiljen među pukom. Među svećenicima stvarao je ozračje ljudskosti, druženja i nikada nije posustao u svom daru koji mu je Gospodin dao. U svim situacijama hrabrio je riječima, poticao, približavao se neznatnima, poniženima, prezrenima i malima trudeći se prenijeti im ono za čim je i sam težio - iskrenim odnosom s Kristom . "Vjerujem da će te Gospodin znati prepoznati da si ti njegov svećenik koji je nastojao ulaziti u otajstvo križa, smrti i uskrsnuća Gospodinova. Neka ti on bude vječna nagrada. Neka te primi kao svog slugu u dom svoje ljubavi koja ne poznaje smrti", zaključio je nadbiskup Barišić.

Na kraju misnoga slavlja pastoralni vikar don Nediljko Ante Ančić ukratko je prikazao život i rad pokojnika, a oproštajne su riječi uputili  don Ljubo Pavić i župnik župe sv. Andrije  na Sućidru i dekan konkatedralnog dekanata u Splitu don Ivan Čotić.

Don Petar Đonlić svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije rođen je 20. kolovoza 1953. u mjestu Voštani. Odrastao je u katoličkoj obitelji u ozračju vjere i pouzdanja u Boga. Od malih dječačkih dana u crkvi je pjevao i čitao. Prva četiri razreda završio je u svome rodnom mjestu, ostala četiri razreda u Zagrebu. Osjetivši u sebi poziv da bude svećenik 1968. javlja se u Nadbiskupijsko sjemenište u Splitu i pohađa Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju u Splitu koju završava ispitom zrelosti 1972. U jesen iste godine primljen je u Centralno bogoslovno sjemenište i započinje Filozofsko- teološki studij na ondašnjoj Teologiji današnjem Katoličko bogoslovnom fakultetu. Slijedeće godine morao je prekinuti studij  jer je morao ići na služenje vojnoga roka. Po povratku nastavlja svećeničku formaciju i započeti studij. Završivši šestogodišnju izobrazbu i ispunjavanjem svih potrebnih uvjete zaređen je za svećenika 24. lipnja 1979. Mladu misu je slavio u svojoj rodnoj župi. Nadbiskup Frane Franić u ljeto iste godine imenuje ga upraviteljem župe Vidonje. Don Petar kao mladomisnik preuzima upravu te župe u kojoj će ostati i pastoralno djelovati jedanaest godina. U to vrijeme iz župe Vidonje  bio je veći broj sjemeništaraca i bogoslova, svećeničkih i redovničkih kandidata,  pa je don Petar imenovan članom Nadbiskupijskog vijeća za sjemeništa i zvanja. U jesen 1990. nadbiskup Ante Jurić imenovao ga je župnikom župe Kaštel Novi, no taj premještaj zbog stanovitih razloga nije mogao biti izvršen, pa je don Petar nekoliko mjeseci čekao s novom službom.  Krajem iste godine osnovana je župa sv. Andrije apostola Sućidar u Splitu gdje je 1. siječnja 1991. don Petar postao prvim župnikom te novoosnovane splitske župe. Velika gradska župa u koju je došao nije imala ni crkve ni župne kuće i trebalo je početi sve ispočetka. Bilo je to vrijeme društvenih promjena urušavanje komunizma i proglašenja hrvatske neovisnosti i početak Domovinskog rata . U podrumu mjesne škole okuplja je vjernike na misna slavlja, djecu i mlade na vjerske pouke, a župnu zajednicu hranio Božjom riječju. Župni rad u skučenim okolnostima zacijelo je ostavilo posljedice na njegovo zdravlje tako da mu nije dano da kao župnik doživi plodove svoga truda u novoj crkvi. Poslije 17. godina rada na župi Sućidar  njegovo zdravstveno stanje se naglo pogoršalo što ga je onemogućilo za daljnji rad na župi. Živio je u obiteljskoj kući u Stobreču gdje je u skladu sa svojim mogućnostima pomagao mjesnom župniku. Početkom prošle godine stanje mu se naglo pogoršalo, liječenje ga je iscrpljivalo i nije više davalo rezultata i 3. svibnja u 62. godini života preselio se s ovoga svijeta u vječnu domovinu. Don Petar je svoj svećenički život nesebično i potpuno ulagao i utrošio u izgradnju Crkve Božje i u prenošenje evanđeoske poruke spasenja.