Tijekom Vazmene osmine u petak 10. travnja splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić posjetio je sestre benediktinke u Trogiru. Ovaj posjet o najvećoj kršćanskoj svetkovini, Uskrsu ujedno je i znak zahvalnosti časnim sestrama za svjedočanstvo vjere i ljubavi koje pružaju svijetu kao i za molitve koje upućuju Bogu na dobrobit mjesne i sveopće Crkve.

Zajedno s nadbiskupom sestre su posjetili župnik župe sv. Lovre u Trogiru, don Vinko Sanader i don Dražen Balić koji već godinama redovito dolazi i pomaže časnim sestrama te slavi misu u crkvi sv. Nikole koja je u sklopu njihovog samostana. U samostanu sad žive samo četiri sestre i u razgovoru sestre su istaknule kako broj zvanja u njihovom redu opada, te su zamolile nadbiskupa da ih prati u svojim molitvama i ohrabri mlade djevojke za odvažnost odgovora na Kristov poziv u redovništvo. Nadbiskup je ohrabrio sestre rekavši da su današnjem svijetu klauzurne sestre zanimljive, te sve više djevojaka otkriva taj poziv. Podsjetio je kako se četiri splićanke nalaze u karmelu sv. Josipa u Avili. U nastavku razgovora istaknuo je kako je križ sastavni dio života, a posebno života u klauzuri. Prisjećajući se riječi anđela iz evanđelja: "Znam, Isusa Raspetoga tražite", rekao je kako Krist ostaje raspeti, ali i uskrsli, no kako se mi udaljavamo od uskrsnuća, naglašavamo muku i  zaustavljamo kod križa. Pojasnio je to slikovito ukazujući na mozaik Krista Uskrsloga u kapeli marijanskog svetišta u Vepricu koji je djelo jednog od najboljih suvremenih sakralnih umjetnika, slikara i kipara, patera Marka Rupnika, a ukazuje, kazao je nadbiskup "Krist je taj koji izlazi proslavljen, vide mu se rane, ali ne ide gore, ne udaljava se  već ide prema čovjeku, prema meni i tebi. Mi ne možemo bez križa, njime se dolazi do uskrsnuća. Ali križ nije cilj, on je put. Oduzeli smo Kristu vlasništvo u ovom prostoru, a On je kamen temeljac. Nedostaje nam dimenzija uskrsnuća ovdje i sada". Istaknuo je kako je problem vjernika i naših zajednica ne poznavanje Pisma i ne razumijevanje Starog Zavjeta. "Pismo pretvaramo u literaturu, a ne postaje nam život, Riječ, nam nije živa". Ukazao je da ono što vrijedi za mladića i djevojku - ako se ne susreću, ne izlaze, ne gledaju, ne komuniciraju, ne poznaju se, kako to vrijedi za nas i Krista, jer princip spoznaje je ljubav.

"Za većinu ljudi Uskrs je postao tradicija, kao i krštenje, a u krštenju smo suukopani s Kristom, suuskrsli s Njime. To je događaj radosti i  radikalne novosti. Ovdje nam treba novi odnos prema Kristu, više hrabrosti i otvorenosti, kako bismo mi postali drukčiji. Nažalost, gdje toga nema događa se da mi 'pokapamo' jedni druge unutar raznih grobnih kamenja. Bog, koji je pobijedio grob neka s nama, i u nama razvali grobna kamenja, kako bismo mogli živjeti novim životom",  kazao je nadbiskup.

Nastavak razgovora protekao je u iznošenju uvijek važnih i zanimljivih činjenica iz povijesti ovoga samostana. Godine 1064., zauzimanjem sv. Ivana Trogirskoga, osnovan je Samostan Sv. Dujma, kasnije preimenovan u Samostan Sv. Nikole, te od tada benediktinke neprekinuto djeluju u Trogiru. Osim u Trogiru, sestre su podsjetile kako benediktinski samostani postoje i u Šibeniku, Zadru, Hvaru, Krku, Pagu, Cresu i Rabu, no trogirski ima najdužu neprekinutu tradiciju i prošle godine na blagdan Sv. Nikole 6. prosinca proslavio je svoju 950. obljetnicu utemeljenja. Na kraju susreta Nadbiskup je zahvalio sestrama benediktinkama na njihovom gostoprimstvu, te im udijelio svoj pastirski blagoslov.