Jubilarna 50. obljetnica svećeništva fra Rafaela Begića i 25. obljetnica svećeništva fra Željka Tolića proslavljene su u nedjelju 5. srpnja na večernjoj misi u crkvi Sv. Franje u Imotskom. Euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić uz koncelebraciju dvojice slavljenika, imotskog gvardijana fra Kristijana Stipanovića i još 21 svećenika.

Nakon ulazne procesije sve je svećenike i vjernike pozdravio gvardijan fra Kristian. U pozdravu je naveo da je fra Rafael zaređen za svećenika 15. srpnja 1965. u franjevačkoj crkvi Uznesenja BDM u Makarskoj s još petoricom kolega, a zaredio ih je nadbiskup Frane Franić. Fra Željko je za svećenika zaređen 24. lipnja 1990. u konkatedrali Sv. Petra u Splitu s još šestoricom kolega, a zaredio ih je nadbiskup Ante Jurić. Zatim je gvardijan pozdravio nadbiskupa.

U propovijedi nadbiskup je rekao da je 50, odnosno 25 godina veliko vremensko razdoblje u ljudskom životu. Osvrćući se unatrag, svečari fra Rafo i fra Željko pred očima imaju brojna sjećanja, odnosno događaje koji su ispunili njihov svećenički život. Nadbiskup je najprije povezao ovo slavlje s evanđeoskim odlomkom o Isusovu nastupu u Nazaretu. Jedni su oduševljeni, a drugi se sablažnjavaju o Isusa. Tako je nekako bilo i fra Rafi i fra Željku na početku njihova svećeničkog djelovanja: jedni su im se divili i podržavali ih, a drugi su im se čudili i ismijavali ih. No, Bog ih je izabrao i poslao, kao što je to učinio i s prorokom Ezekielom, o čemu govori prvo čitanje. U teškom razdoblju židovskog naroda Bog podiže svojim Duhom proroka da naviješta svjetlo Božje riječi u vremenima tame. Tako je svakog svećenika, pa i dvojicu svečara, Bog snagom Duha Svetoga osposobio za svećeničko svjedočansko djelovanje.

Obraćajući se slavljenicima, nadbiskup Barišić rekao je da su zasigurno radosni, ali da je njihova radost dublja nego na dan svećeničkog ređenja. Naime, tijekom 50, odnosno 25 godina svećeničkog života iskusili su mnogo lijepoga, ali i teškoga. Iskusili su križ koji je korijen i temelj istinske radosti. Zajedno sa sv. Pavlom svjesni su svojih ljudskih slabosti i ograničenosti, ali još više prepoznaju moć Božje milosti koja se u bezbrojnim situacijama njihova svećeništva očitovala.

Na kraju je naveo da "za dar svećeništva zahvaljujemo Bogu najljepšom zahvalom, a to je euharistija". Svećenik je misnik, predsjedatelj euharistijskoga slavlja koji uime Crkve po Isusu Kristu u Duhu Svetom zahvaljuje Bogu Ocu za djelo spasenja. Večeras zahvaljujemo za požrtvovno i ustrajno svećeničko služenje fra Rafe i fra Željka te molimo Boga da ih i dalje svojom milošću krijepi i po njima se proslavi u svojoj Crkvi i današnjem svijetu.

Na kraju slavlja gvardijan je pročitao čestitku koju je slavljenicima uputio provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman. Nakon toga nazočnima se obratio fra Željko te, u fra Rafino i svoje ime, zahvalio svima koji su na bilo koji način pridonijeli tom slavlju. Osobito je zahvalio nadbiskupu koji se rado odazvao predvoditi euharistijsko slavlje o njihovu jubileju te održao tako lijepu propovijed. Na kraju se fra Željko obratio svemogućem Bogu i zahvalio mu što je fra Rafu i njega pozvao i povjerio im tako uzvišenu službu. Zamolio je Gospodina da ih obdari duhom svakodnevne molitve po kojoj će se suobličavati njemu - istinskom i jedinom Svećeniku. Poslije mise slavlje se nastavilo druženjem i večerom pod šatorom uz samostan.