Već dugi niz godina mlađi svećenici Splitske metropolije sudjeluju na godišnjem stručnom skupu permanentnog obrazovanja. Ove je godine za mjesto održavanja odabrana Kuća Djeteta Isusa koju vode sestre Služavke Maloga Isusa u sklopu njihovoga samostana u Donjem Žabljaku kod Livna. Na permanentnom obrazovanju koje traje od 30. lipnja do 3. srpnja 2015. godine sastalo se 30-ak svećenika iz Splitsko-makarske nadbiskupije predvođenih nadbiskupom mons. Marinom Barišićem, zatim nekolicinom svećenika iz Šibenske i Dubrovačke biskupije te Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita. Stručni se skup sastoji od niza predavanja, rasprava i rada u skupinama te vremena predviđenog za duhovne točke i odmor.

U utorak 30. lipnja svećenici su u večernjim satima pristizali u Kuću Djeteta Isusa. Susret je započeo okupljanjem i zajedničkom večerom, a zatim i uvodnim predavanjem koje je održao moderator susreta prof. dr. Nediljko Ante Ančić, koji je i pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije.

U srijedu 1. srpnja prvo je stručno predavanje na temu "Aktualna demografska slika Hrvatske i predvidive promjene" održao prof. dr. Anđelko Akrap, redoviti profesor na katedri za demografiju Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Prof. Akrap je svoje predavanje započeo povijesnim pregledom kretanja demografske slike na hrvatskim prostorima od 1500. godine pa sve do današnjih dana. Do petnaestoga je stoljeća hrvatski narod pratio demografske trendove europskih zemalja, ali zbog nadolazećih sukoba, ratnih gubitaka, gladi i različitih epidemija, broj stanovnika naglo opada. U idućih 200 godina mnogo stanovnika na području današnje Hrvatske migrira u druge europske sredine, osobito prema Italiji i Zapadnoj Europi, ali i prema sjeveru - u Gradišće, Sloveniju, Slovačku i Moravsku.

U 18. i 19. stoljeću, nastavlja prof. Akrap, počinju se razvijati gradovi. Manji gradovi čuvaju stanovništvo od iseljavanja budući da se, zbog razvoja industrije, počinje napuštati poljoprivreda. Ipak, dok se u drugim europskim državama poljoprivredom bavi samo manji dio stanovništva, u Hrvatskoj od zemljoradnje živi više od 80% ljudi. Ukidanjem kmetstva mnoge se velike obitelji počinju dijeliti, a broj djece u obitelji naglo opada, što demografi nazivaju "bijelom kugom". Čak se koncem 19. st. pribjegava mnogim pobačajima, osobito u Slavoniji, kako bi se imanja sačuvala od dijeljenja. Krajem 19. i u prvoj polovici 20. st. Hrvatsku ponovno zahvaća val migracija u prekomorske zemlje. Osobito je to bilo izraženo nakon Prvoga svjetskog rata kada je značajan dio stanovništva otišao u zemlje Južne Amerike.

Brzim razvojem industrije nakon Drugoga svjetskog rata, ljudi sa sela "bježe" u gradove tražeći posao. Stanovništvo se koncentrira na nekoliko većih gradova, dok se mnogi manji gradovi uopće ne razvijaju. Šezdesetih godina prošlog stoljeća događaju se tako dva velika migracijska vala - u velike gradove, ali i u inozemstvo. Na negativan priraštaj itekako je utjecao i Domovinski rat, a pad broja stanovnika nije se smanjio ni do današnjih dana. Tako prof. Akrap predviđa da će za 50 godina u Hrvatskoj biti oko 800 tisuća ljudi manje nego danas, a stanovništvo će uglavnom biti staro.

U raspravi, nakon predavanja, svećenici su sa zanimanjem postavljali pitanja o tematici koju je prof. Akrap izložio. Jedno od pitanja je bilo itekako aktualno: Što svećenici mogu učiniti da se demografska slika popravi. Prof. Akrap istakao da je hrvatska demografska politika nedovoljno razvijena i da ju je potrebno dobro razraditi i usmjeriti. Osim toga, na stopu nataliteta itekako utječu i drugi čimbenici kao što su: stopa nezaposlenosti, osobito kod mladih, zaposlenost žena na poslovima koji ima onemogućavaju rađanje i odgoj djece te politički sustavi koji nemaju sluha za demografsku situaciju. Potrebna je pronatalitetna politika, odnosno oblikovati uvjete za ekonomski i demografski opstanak.

U poslijepodnevnom dijelu susreta uslijedilo je predavanje mr. don Roka Glasnovića, svećenika Šibenske biskupije koji je uz službu biskupovog osobnog tajnika, ujedno i pročelnik ureda za pastoral obitelji Šibenske biskupije.  Njegova tema nosila je naslov "Župni i obiteljski pastoral - potrebe i naglasci". Don Roko je na početku predavanja napravio presjek najvažnijih crkvenih dokumenata novijega vremena koji govore o fenomenu obitelji u župnoj zajednici. Obitelj je temeljna jedinica društva, a župa je zajednica obitelji, odnosno konkretno prisutna Crkva. Obitelj je na taj način središnje mjesto nove evangelizacije pa Crkva traži uspostavu cjelovitog pastorala obitelji.

Govoreći o konkretnim društvenim prilikama, mr. Glasnović je istakao da su brak i obitelj današnjega vremena u stalnoj promjeni. Odbacuju se neke stare vrednote i prihvaćaju nove. Ono što se ipak ne mijenja je činjenica da je obitelj svima važna. Braka i obitelji neće nikada nestati, ali će se mijenjati modeli. Te promjene u obiteljskom sustavu uzrokuje ubrzani razvoj modernoga društva, a osobito mediji i nova tehnologija. Crkva mora prepoznati te promjene u obitelji i pratiti je na putu vjere i odgoja.

Budući da je obitelj subjekt i objekt navještaja evanđelja, obiteljski pastoral itekako je važan i neophodan. Don Roko je istaknuo sedam načela kojima se mora voditi pastoralni djelatnik koji radi s obiteljima i obiteljskim zajednicama u župi. Prva dva načela očekuju od Crkve da zna prepoznati stvarno stanje i probleme te da obitelj promatra pod vidom rasta i razvoja. Pri tome se ne smije odmah očekivati rezultate, budući da oni dolaze postupno. Četvrto načelo je načelo univerzalnosti - ulagati u obitelj znači ulagati u opće dobro cijelog čovječanstva. Da bi župnik ili njegovi suradnici mogli pravilno djelovati na tom području, potrebno je imati pozitivan stav i pristup braku i obitelji. Sveto Pismo i dokumenti Crkve u obitelji vide odnose Isusa Krista prema Crkvi, što braku i obitelji daje pečat eklezijalnosti. Posljednje načelo podsjeća na transcendentalnu dimenziju obitelji: obitelj je slika Božje ljubavi.

Na koncu predavanja mr. Glasnović se dotakao pitanja obiteljskih zajednica u župama. Drugi su se svećenici, zajedno s Nadbiskupom, također uključili u raspravu i iznijeli svoja iskustva o obiteljskom pastoralu u župama u kojima djeluju. Predavač je zatim naglasio potrebu osnivanja takvih zajednica u župama u kojima ih nema jer upravo obiteljska zajednica može biti susret različitih obitelji i razmjena iskustava, ali i pomoć onim obiteljima koje su u problemima.

Nakon predavanja i rasprave uslijedila je sveta misa koju je predslavio Otac Nadbiskup.