Splitsko-makarski nadbiskup, mons. Marin Barišić, zaredio je devetoricu đakona predvodeći euharistijsko slavlje u splitskoj konkatedrali sv. Petra, u subotu 27. lipnja. Na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije zaređeni su Ivan Marić (Strožanac), don Miroslav Rubić (Split), don Mislav Šaškor (Split) i don Toni Šinković (Split). Na naslov Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Lazar Perica (Šibenik) i fra Kristijan Šilić ( Čapljina, BiH) i trojicu kandidata na naslov misionara monfortanaca - Družba Marijina Zrinka Petra Nikolića (Imotski), Miru Ravlića (Tihaljina, BiH) i Nikolu Tandaru (Ričice, Imotski). U slavlju su sudjelovali provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman, provincijal talijanske provincije otaca monfortanaca Angelo Epis, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović, pastoralni vikar don Ante Nediljko Ančić, odgojitelji mr. don Boris Vidović i dr. fra Stipe Nimac, profesori, svećenici, redovnici i redovnice, bogoslove te članovi obitelji, rodbina i prijatelji ređenika. U koncelebraciji je sudjelovalo 115 svećenika.

"Bog je život, ali zavišću zloga uđe i smrt u ovoj svijet. Božja ljubav nas prati i želi nas dostići jer mu je stalo do čovjeka, do svoje slike, jer Bog je ljubav i život", rekao je nadbiskup pozdravljajući prisutne. U  homiliji pojasnio je kako evanđeoski tekst o vraćanju u život dvanaestogodišnje umrle kćeri nadstojnika sinagoge Jaira je prepoznatljiv u događaju ređenja svećenika. Ono što veže ova dva događaja, istaknuo nadbiskup, je ljubav oca za člana svoje obitelji. "Vaši vjernici od danas  nazivat će vas 'oče', jer u vama će prepoznati onoga koji iskazuje ljubav prema čovjeku u njegovim nevoljama. U tebi će prepoznati da ljubiš svakog čovjeka i zato s pravom možeš nositi ovo ime", kazao je nadbiskup obraćajući se ređenicima. Uz ostalo istaknuo je brigu i zauzetost oca za članove svoje obitelji i istaknuo kako će od sada njihova obitelj biti svaki čovjek bez obzira na njegovo opredjeljenje, vjeru i naciju. Otac je osjetljiv na potrebe svoje obitelji i "kako možeš ostati miran vidjevši danas tolike mladiće i djevojke koji su uvenuli ili venu, tolike koji su pokopali svoje ideale? Moraš nešto pokušati jer ti si prihvatio svoji opredjeljenjem Krista, svojim svećeništvom i izborom svoga celibata, ne bježiš od ljubavi, ne plašiš se, nego proširuješ svoju obitelj u kojoj vidiš svakog čovjeka. Jer ukoliko celibat nije mogućnost jedne slobode, onda nema smisla. I zato zvati će vas  zvati 'oče', iako vas dobro neće poznavati" kazao je nadbiskup. U nastavku dodao je kako su ređenici nosioci nade i očekivanja Crkve i društva jer su proroci života i ljubavi, jednog novog društva kojem žele donijeti duhovnost, smisao, kruh Riječi života i ljubav. U nastavku nadbiskup je zamolio Gospodina da sve ograničenosti, molitve, uspavanosti, grešnosti, ali i dobronamjernost pretvori u čudo svoje prisutnosti. " U vašem ozdravljenju zdravlje će naći drugi, u vašem ustajanju ohrabrenje i odvažnost mnogi. U vašem koraku mnogi će prepoznati da se može izići iz poteškoća. Vi ste nam ta nada i daj Bože da je svi u vama prepoznamo" zaključio je nadbiskup.

Nakon homilije uslijedio je središnji čin ređenja, polaganje ruku i posvetna molitva, koje je tumačio mr. don Mario Buljević, vicerektor Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Svojim pjevanjem svečano misno slavlje uveličao je Mješoviti združeni pjevački zbor župe sv. Pavla sa Pujanki i konkatedralni zbor sv. Petra  uz orguljašku pratnju Mirka Jankova i pod ravnanjem don Mihaela Provića. Okupljenima se obratio i provincijal fra Joško Kodžoman koji je podsjetio da "biti svećenik ne znači zaslužiti trofej ni imati privilegij i moć. Biti svećenik znači slijediti Krista i u njegovo ime ići po svem svijetu liječeći bolesne, darujući svima njegov mir, podižući slabe kao što smo i mi sami. To je poziv da žrtvama i obespravljenima budemo zastupnici, onima koji su obeshrabreni da im navijestimo radosnu vijest, grešnicima da dijelimo oproštenje, kao što je i nama štošta oprošteno. Sve što činimo, činimo u ime Isusa Krista, ne u svoje osobno ime. Svećeništvo je veličanstveni poziv", posvjedočio  je ređenicima fra Kodžoman, te zaželio da  kroz molitvu, ostanu tijesno povezani s duhovnom majkom Marijom, zagovornicom i pomoćnicom a nadasve s Gospodinom, koji ih je pozvao u svoju svetu službu i koji će im dati snagu da nadvladaju sva iskušenja.

Prije završnog blagoslova uslijedila je zahvala "Tebe Boga hvalimo", nakon čega je  nadbiskup Barišić iskazao zadovoljstvo što su zaređena i tri misionara monfortanca Družbe Marijine. To je nazvao univerzalnošću Crkve i poželio im da budu dostojni Kristovi svećenici i dostojni domovine iz koje potječu .

Na kraju nadbiskup je novo zaređenim svećenicima  poželio "da vaše ruku budu uzdignute njemu, a ispružene bratu čovjeku, jer jedino tako Gospodin vas ispunja, a tako i ova nada i očekivanje koje u vas stavlja Crkva, društvo i domovina. Od vas očekujemo da tim žarom riječi budite uspavane, rukom podižete, posrnule  a životom hranite gladne".