Pogreb don Stipe Mlikotića

Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije don Stipe Mlikotić ispraćen je na posljednji počinak u utorak 26. kolovoza u rodnoj župi Dolac Gornji. Sprovodnu misu predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s dubrovačkim biskupom Matom Uzinićem, željezanskim biskupom Egidijem Živkovićem i pedesetak svećenika, a uz sudjelovanje bogoslova, redovnica, obitelji, prijatelja, mještana rodne župe i gradišćanskih Hrvata iz biskupije Željezno u Austriji, gdje je don Stipe Mlikotić vršio svoju svećeničku službu.


 



Pozdravivši okupljene, nadbiskup Barišić izrazio je ljudsku i kršćansku sućut svima, a posebno obitelji pokojnika i vjernicima iz Gradišća na čelu s mons. Živkovićem kojima je don Stipe darovao cijeli svoj svećenički život i čitavog sebe. "Kad god netko prijeđe s ovoga svijeta dio nas, preko te osobe, predstavljen je pred licem Božjim", kazao je mons. Barišić i istaknuo da don Stipe pred Gospodina nosi veliko srce puno vjere i ljubavi po kojem će ga svi pamtiti.


Homiliju i riječi pozdrava don Stipi izrekao je, na starom gradišćansko-hrvatskom jeziku, željezanski biskup Egidije Živković. "Vrijeme rastanka nije vrijeme mnogih riječi već trenutak kada nam se nameće pitanje zašto muka, bolest i smrt, kada zajedno plačemo radi odlaska bliske nam i drage osobe, i kada zahvaljivamo Bogu na životu našeg don Stipe i što ga je pozvao u svećeničku službu te za sve čime je obogatio Splitsko-makarsku nadbiskupiju i Željezansku biskupiju", kazao je mons. Živković. Usporedio je svećeničku i pastirsku službu, kako su to činili i crkveni oci, s tri životinje. Prva je kvočka koja svoje piliće skuplja pod svoje krilo. Druga je pijetao koji je budan, koji najavljuje izlazak sunca i novi dan. Treća je magarac, strpljiva životinja koja zna nositi sav teret i koja je imala povlaštenu službu da ga je Isus jahao. U svakoj od njih prepoznao je don Stipu: "Stipe, ti si, poput kvočke stalno okupljao svoj narod da ga očuvaš, braniš i ohrabruješ na putu prema vječnosti, da mu daješ dobru i zdravu hranu evanđelja i da ga potičeš da ne zaboravi materinski jezik i kulturu. Bio si i pravi dalmatinski pivac u Gradišću, koji je narodu najavljivao dolazak Kraljevstva Božjega i koji ga je održavao budnim da se ne zagubi u ovom modernom vremenu. Dozvolio si, poput magarca, da ti put određuje Krist, da njega i njegovu poruku nosiš ljudima te si kao čovjek strpljivo nosio teret života i teške bolesti, a kao svećenik marljivo si obavljao svoju službu. Na svemu tome ti hvala". Mons. Živković istaknuo je kako je don Stipe, u svemu što je radio, bio vođen Duhom Svetim, da je bio čovjek vjere i naroda otvoren svijetu kojeg je uvijek promatrao kršćanskim pogledom te da nije sanjario o romantičnoj prošlosti ni utopističkoj budućnosću Crkve već je predano i vjerno služio konkretnoj mjesnoj crkvi i narodu. "Danas sam došao da ti zahvalim osobno kao bratu, Hrvatu, domoljubu i rodoljubu, ali i kao prijatelju. Toj zahvali priključuje se i cijela željezanska biskupija koju si obogatio i u kojoj si ostavio duboki trag. Bio si živa veza između svoje dvije biskupije te između domovine i Gradišća. Hvala i neka ti Bog plati. Ne zaboravi nas, moli za nas i svoju Crkvu, hrvatski narod i Gradišće", zaključio je mons. Živković .


Na kraju misnoga slavlja generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović ukratko je prikazao život i rad don Stipe Mlikotića. Riječi oproštaja uputili su i don Mirko Skejić u ime svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije; don Stipin nasljednik u Malom Borištofu u Austriji fra Božidar Blažević; gosp. Štefan Plauković u ime pastoralnog vijeća župe u Malom Borištofu;  načelnik općine Veliki Borištof (Austija) gosp. Rudi Belaković; komandant ognjebranaca (vatrogasaca) čiji je član bio i don Stipe gosp. Rajmund Balog te župnik Srijana-Doca Gornjeg don Zvonimir Mijić.


Don Stipe Mlikotić rođen je 11. ožujka 1950. u Poljicima, u selu Dolac Gornji od oca Mije i majke Dragice rođ. Matešan. Za svećenika je zaređen 21. lipnja 1975. u marijanskom svetištu Vepric kraj Makarske. Čitav svoj svećenički život proveo je u Gradišću u Austriji, biskupija Željezno, obnašajući župničku službu u više župa. Upravo tamo ga pamte kao čovjeka neizmjerne topline i velikog srca, koje se istrošilo ljubeći sve bez razlike i koje nikome nije zla nanijelo. Bio je jako obljubljen i svatko ga je volio. On je volio mlade, s njima se rado družio i okupljao ih. Bio je nadasve svećenik i čovjek, ali i filozof, povjesničar, umjetnik, zaljubljenik u arhitekturu i starine, a napose zaljubljenik u svoj rodni kraj. Kao veliki poznavatelj bila naroda, društva, ali i politike, pisao je članke i osvrte u gradišćanskom Glasniku. Pastoralno angažiran, dugi niz godina privlačio je sve profile ljudi. Cijenio je jako priproste, domaće, ljude u župama gdje je djelovao. Ljubav prema umjetnosti ga je potakla da okuplja umjetnike, i austrijske i hrvatske, te ih je spajao organizirajući izložbe. Nadasve je ljubio svoju domovinu Hrvatsku, svoju splitsko-makarsku nadbiskupiju i svoj Dolac. Ostao je vjeran u teškim vremenima Hrvatskoj radi koje je bio i proganjan. Volio je svoju hrvatsku putovnicu kao veliku svetinju. Bio je pastir za narod, a sebe je zaboravljao. Nije mu bilo važno što će jesti ili obući. Takvo svjedočanstvo o don Stipi daju oni koji su ga dobro poznavali, koji su s njime živjeli i radili. Nedavno se, teško bolestan, vratio u svoju domovinu. Dobri Otac nebeski ga je pozvao 24. kolovoza, u nedjelju, u dan Gospodnji, u vječnu Domovinu, tamo gdje više nema ni boli ni jauka, već samo radost gledanja Boga licem u lice. Živio je za taj susret i kao vjernici vjerujemo da u njemu sada trajno uživa. Don Stipe, genijalac malog rasta, bio je veliki čovjek i veliki svećenik.