Primanje među kandidate za đakonat i prezbiterat



U kapeli Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu, u četvrtak 20. ožujka 2014. godine, predvodeći euharistijsko slavlje splitsko-makarski nadbiskup msgr. Marin Barišić podijelio je kanditaturu za đakonat i prezbiterat petorici bogoslova na naslov splitsko-makarske nadbiskupije. Novi kandidati za đakonat i prezbiterat su: Ante Ivišić, Gabrijel Kamber, Toni Kulić, Marko Vrkić i Ivan Vrlić.




Razmišljajući o važnosti primanja kandidature, nadbiskup je u propovijedi novim kandidatima posvijestio dva tipa čovjeka koja se pojavljuju u misnim čitanjima: mišićavi čovjek - snagator, koji sve ulaže u svoje tijelo i u svoje sposobnosti gubeći budućnost jer je ograničen; te čovjek srca koji se uzdaje u Gospodina, ne niječući samog sebe jer je za pouzdanje potreban čovjekov izbor i odluka, po kojem živi puninu sadašnjeg trenutka okrenutog prema budućnosti punoj nade. Ta dva tipa čovjeka dobivaju dublje objašnjenje u Evanđelju o Lazaru i bogatašu, u kojima se možemo svi pronaći. Bogataš, za razliku od Lazara nije usmjeren na drugoga, sam je sebi dostatan ima uporište u sebi samom. Njegov problem, ističe msgr. Barišić, nije bogatstvo kao takvo - jer bogatstvo u Bibliji označava Božji blagoslov i dar - nego trenutak kada bogatstvo postane središte i centar njegova života, sigurnost za budućnost. Njegovo bogatstvo čini Lazara siromašnim, nema usmjerenja i protočnosti za drugoga. No isto tako, nastavlja nadbiskup, dolazeći pred Gospodina uvijek smo u poziciji Lazara = Eleazara, onoga kome Bog pomaže. "Stoga nas Gospodin želi učiniti bogatima davajući nam različite darove. Jedan od mnoštva darova je i kandidatura po kojem Bog kandidatima daruje svoje prijateljstvo, ljubav, poslanje. Stoga je važno taj dar ne učiniti vlastitim posjedom, titulom, nego ga podijeliti sa Lazarima oko sebe", zaključio je nadbiskup homiliju.


 


Na kraju misnog slavlja nadbiskup je čestitao odgojiteljima i čitavoj bogoslovnoj zajednici sa željom da novim kandidatima ova prva stepenica prema svećeništvu bude na osobnu izgradnju i oplemenjivanje bogoslovije kojoj pripadaju.