U župnoj i samostanskoj crkvi Svete Trojice na splitskom Poljudu, među Splićanima poznatoj kao crkva svetog Ante, u utorak 15. ožujka počela je zajednička pobožnost trinaest utoraka kao duhovna priprava za blagdan svetog Ante. 

Utorak je posvećen svetom Anti, jer su toga dana njegovi smrtni ostaci preneseni u Padovu i pokopani u crkvi Sv. Marije, kasnije pretvorenoj u veličanstvenu Svečevu baziliku. Prvu svečanu misu posvećene svetom Anti predvodio je don Ratomir  Vukorepa, kancelar Splitsko-makarske nadbiskupije. a u koncelebraciji su bili gvardijan fra Matija Matošević i fra  Nikica Devčić.   

U propovijedi u čije je središte stavio križnom putu i životni križ svakoga pojedinca, don Ratomir je kazao kako je i Isus na svom križnom putu susretao mnoge ljude od kojih ga je većina samo promatrala, neki su ga tukli i tjerali da ide brže, a samo rijetki su mu pomagali. „I u našem je životu tako. Imamo one koji su uz nas samo kad nam sve ide dobro, a brzo pobjegnu kad se jave problemi. No moramo priznati da i mi, poput Isusa, imamo i Šimuna Cirenaca i Veroniku koji će nam pomoći. Često zaboravljamo zahvaliti Bogu na takvim ljudima. Mogao bi Isus donijeti križ na Golgotu i bez njih, ali htio je vidjeti Lice svoga Milosrdnog Oca i u tim ljudima“, naglasio je i nadodao kako nas papa Franjo u ovoj Godini milosrđa poziva da budemo milosrdni kao Otac i milosrdni kao žalosna Majka Marija, Šimun Cirenac i Veronika. „Nije Isusu trebalo obrisati lice, krvi je ionako bilo posvuda, ali bitan je bio znak pažnje, gesta ljubavi i milosrđa. Možda ne možemo uvijek materijalno pomoći ljudima, pa ni svojim prijateljima, ali katkada riječ utjehe ili barem uho za slušanje može vrijediti više od svega blaga“.

Na kraju propovijedi je zaključio: „Isusov nas primjer svoga križnog puta uči nositi i naš životni križ. Za razliku od onoga Isusovoga, naš je nevidljiv. Ali katkada zna biti itekako težak i bolan pa nam čini nam se da nema smisla širiti oko sebe ljubav i dobrotu. Zato, pogledajmo u križ i ozdravit ćemo! Kao što je Isus pao pod križem pa onda ustao, ostavio je i nama primjer i mogućnost. Bog nas u sakramentu ispovijedi diže i na svojim ramenima nosi u svjetlo – u život. I tako uvijek ispočetka“. 

Misno slavlje pjesmom je obogatio župni mješoviti zbor, a prije mise, u prepunoj crkvi pjevalo se i molila se pobožnost sv. Anti. Molitvu je predvodio gvardijan fra Matija Matošević.