Na inicijativu Hrvatske udruge Benedikt i Društva Neretvana i prijatelja Neretve u Splitu, povodom 101. obljetnice rođenja poznatog hrvatskog misionara o. Ante Gabrića, u ponedjeljak 29. veljače u prepunoj kapeli Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, održana je svečana večernja sveta misa, a potom je u sjemenišnoj dvorani prikazan dokumentarni film „Tamo gdje palme cvatu“.

 

Misno slavlje predvodio je don Mato Brečić, duhovnik Sjemeništa u suslavlju sa don Borisom Vidovićem, don Edvardom Pundom, fra Domagojem Volarevićem i don Antom Kelavom. Slavlje su pjesmom animirali sjemeništarci uz orguljašku pratnju s. Lidije Matijević.

 

U nadahnutoj propovijedi don Mato Brečić, govorio je o životu i djelu „najsvjetlijeg misionarskog lika u hrvatskom narodu u XX. stoljeću“, o isusovcu misionaru u dalekoj Indiji o. Anti Gabriću. Citirajući Isusove riječi, kako nijedan prorok nije prihvaćen u svome zavičaju, kazao je kako u svom stavu Nazarećani pokazuju kako nemaju vjere, a upravo je ona Bogu najvažnija. „Bog je među nama podigao velikog i jednostavnog čovjeka, koji je imao vjeru. Bog čini velika čuda s jednostavnim sredstvima, načinima koji su nama nevjerojatno jednostavni. Ante je bio Božje čudo. Rodio se prije 101 godinu i 1 dan. Sam je govorio da se spremao otići u franjevce no providnost Božja pokazala je skroz drugačije namjere te je o. Ante pošao u Isusvce i, iako krhkog zdravlja, „zapalio“ je Indiju“, istaknuo je don Brečić. Podsjetio je i da ga je Majka Terezija htjela postaviti poglavarom svog muškog odjela Misionara ljubavi jer su ga ljudi, posebno siromašni i bolesni, iznimno voljeli. Davao im je sve što je imao, patio i veselio se s njima. Jednom je zgodom rekao: „sve je slađe kad se dijeli, kad se daje. I darovi i život! A najslađe je kad sve možeš dati. To je poruka kalvarije.“ „Istinski je suosjećao s narodom koji mu je bio povjeren. Neumorno je obilazio sela, kilometre i kilometre, što pješice, što biciklom. Govorio je: „Treba gorjeti i izgorjet, a mi dimimo. Zašto ću ja dimiti molim vas lijepo? Gori brate, pa potpuno izgori“, kazao je Brečić, te na kraju podsjetio kako se srce o. Gabrića ugasilo 20. listopada, na nosiljci ali u pokretu – jer uvijek je bio u pokretu kao istinski pastir stada svoga. 

 

Fotografije: Ivica Luetić

 

Po završetku mise, u velikoj sjemenišnoj dvorani prikazan je dokumentarni film „Tamo gdje palme cvatu“ kojeg je snimila  ekipa HRT-a. Redateljica i scenaristica je Ljiljana Bunjevac Filipović, a direktor fotografije i snimatelj je Branko Cahun. Filmu o ocu Anti Gabriću, snimljen je u Indiji u župi Mariapolly gdje je otac Ante proveo svoje posljednje godine života i svećeništva, te u njegovom rodnom Metkoviću. „Postao je Indijac i ostao Hrvat. Uvijek je govorio da ima dvije domovine, Hrvatsku i Indiju. Gradio je ceste, otimao zemlju Gangesu, podizao naselja, organizirao škole, propovijedao Evanđelje u najudaljenijim krajevima Bengalske prašume. U Indiji je pokopan s grudom hrvatske zemlje i bočicom Jadranskog mora koje je ponio sa sobom kada je dolazio u Indiju, onako kako mu je i bila želja“, rečeno je u filmu. Na kraju je zaključeno kako je o. Gabrić bio najpoznatiji hrvatski misionar, a opet tako se malo o njemu zna.