U Svetištu Gospe Sinjske, na slavlje svetkovine Uznesenja blažene Djevice Marije na nebo - Velike Gospe koje se ove godine proslavlja pod motom „ 300. godina vjernosti Kristu i Gospi“i  u ozračju obilježavanja 300. obljetnice slavne pobjede pod Sinjem uz Gospin zagovor u subotu 15. kolovoza, okupilo se preko sto tisuća vjernika iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine i šire. Hodočasnici, od kojih su neki pješačili i po nekoliko sati, u svetište su počeli pristizati u ranim jutarnjim satima pa im je već od 3.00 sata na raspolaganju za sakrament pomirenja bilo oko 50 svećenika.

Slavlje svetih misa započelo je u 4.00 sata, a mise su potom slavljene svakih sat vremena, sve do 9.30 kada je slavljenje zvona i sviranje fanfara označilo da iz Gospina svetišta kreće svečani ophod - tradicionalna procesija gradskim ulicama sa slikom čudotvorne Gospe Sinjske. Staru Gospinu sliku, okićenu zlatom, dragim kamenjem te brojnim zavjetnim darovima nosili su alkarski momci u starim odorama, a uz njih u procesiji su sudjelovali i alkari, bogoslovi, redovnice, djevojke u narodnim nošnjama, predstavnici gradskih i županijskih vlasti, hrvatske vojske, MUP-a, braniteljskih udruga, majke, vjeroučitelji, vatrogasci, profesori, glazbenici, djelatnice Caritasa župe Sinj, poduzetnici, medicinsko osoblje, različite crkvene i civilne udruge te puk grada Sinja i cijele Cetinske krajine.

Euharistijsko slavlje, kao i svečani ophod, predvodio je izaslanik pape Franje kardinal Josip Bozanić u koncelebraciji s mons. Marinom Barišićem, nadbiskupom i metropolitom Splitsko-makarske nadbiskupije, mons. Želimirom Puljićem, nadbiskupom zadarskim i predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije, mons. Franjom Komaricom, biskupom banjalučkim, mons. Ilijom Janjićem, biskupom kotorskim, vladikom Nikolom Kekićem, biskupom Križevačke eparhije, mons. Markom Semrenom banjalučkim pomoćnim biskupom, zatim provincijalom Provincije Presvetoga Otkupitelja, fra Joškom Kodžomanom čuvarom Sinjskog svetišta, fra Petrom Klapežom i dekanom Cetinskog dekanata don Stipom Ljubasom.
Riječi dobrodošlice i zahvale izaslaniku pape Franje kardinalu Josipu Bozaniću prije početka misnoga slavlja uputio je splitsko makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić koji je ozdravio sve prisutne među kojima je bila i Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović. Zatim je pozdravio sve predstavnike zakonodavne, izvršne, sudbene i vojne vlasti hrvatske države; predstavnike županijskih, gradskih i općinskih vlasti, sve predstavnike institucija i sastavnica društvenoga, kulturnoga, gospodarskoga i političkoga života. Posebno je pozdravio pratitelje papinog izaslanika kardinala Bozanića fra Petra Klapeža i don Stipu Ljubasa dekana Cetinskog dekanata i triljskog župnika,  sinjske alkare i puk Cetinske krajine i sve vjernike hodočasnike pristigle u Sinj. Nadbiskup Barišić naglasio je kako prisutnost kardinala Bozanića u Sinju kao izaslanika Svetog Oca i kao nadbiskupa zagrebačkog čini da danas Sinj postaje „glavnim gradom Hrvatske“. Pozvao je generalnog vikara Splitsko makarske nadbiskupije mons. Miroslava Vidovića da pročita pismo Svetoga Oca kojim određuje kardinala Bozanića svojim izaslanikom na ovom velikom jubileju i kojim čestita vjernicima i puku Cetinske krajine i Crkvi u Hrvata na iznimnom čašćenju Majke Božje. U pismu nadalje papa Franjo je pozvao na ustrajnost u molitvi i zagovoru Gospe Sinjske i zamolio svekoliki vjernički puk da mole za Petrova namjesnika na zemlji i Katoličku Crkvu. Potom je nadbiskup Barišić zamolio kardinala Bozanića kao predvoditelja da uvede prisutne u svečano euharistijsko slavlje.

Prenoseći pozdrave pape Franje kardinal Bozanić je istaknuo kako je danas svima okupljenima u svetištu Gospe Sinjske, Sveti Otac osobito bliz svojom pastirskom ljubavlju i molitvom.


„Ovdje u Sinju danas je otvorena riznica neba koja pokazuje snagu pobjede Isusa Krista po vjeri i vjernosti, po poniznosti i daru, po Uznesenju Blažene Djevice Marije. Nije li ovo sinjsko zajedništvo, kao i sva ona mnoštva vjernika diljem Lijepe naše danas okupljenih oko Marije na nebo uznesene još jedna potvrda da smo željni gledati blago na nebu, da bismo radosno živjeli na zemlji?“, kazao je na početku homilije kardinal Bozanić. U nastavku je istaknuo kako sinjska riznica čuva spomen na događaje iz prošlosti u kojima sa zahvalnošću možemo promatrati očitovanje Božje prisutnosti po Blaženoj Djevici Mariji prije tri stoljeća. „Vi, dragi vjernici sinjskoga kraja, u ovom svečanom trenutku obnavljate spomen i svjedočite neupitno uvjerenje da je po Gospinu zagovoru obranjen vaš Grad i da su očuvani životi vaših predaka, okupljenih na molitvi u sinjskoj tvrđavi, kamo su se pred naletom nadmoćne osmanlijske vojske bili sklonili noseći sa sobom dragu sliku Gospe od milosti“. Spomenuo je i svoj dolazak u Svetište dan prije kada je najprije na koljenima, u molitvi i zahvalnosti zastao pred slikom Čudotvorne Gospe Sinjske kako bi kao Papin izaslanik i zagrebački nadbiskup, pred Gospom u vjeri zajedno s prisutnim pukom zahvalio za događaj koji se spominje ovim slavljem, ali i za sve one događaje koji ostaju urezani u živote čovjeka ovoga kraja, njegove obitelji koji su bili rasvijetljeni i na put dobra upravljeni po zagovoru Majke od Milosti čudotvorne Gospe Sinjske. Nakon te molitve pred „divnim Marijinim likom“  uputio se kako je napomenuo u Svetište prateći Gospin lik do mjesta prema kojemu se uzdižu molitveni vapaji i pogledi vjere. „Po lijepome običaju svakoga hodočasnika u Sinjsko svetište, i ja sam u tihoj molitvi obišao oko oltara hodeći po svetome tlu, po kamenu koji je duboko izdubljen tragom koljena vas i vaših predaka. Tu stazu u kamenu izdubljenu, kojom na koljenima prolazite, prepoznao sam kao »svetu relikviju« i svojevrsnu „tristoljetnu sinjsku spomenicu“ u kojoj je najjasnije zapisan spomen na slavnu obranu Sinja, kao i na sve obrane od zla i nevolja, izmoljene pred Gospinim likom“. Potaknuo je prisutne da ne zaborave svetu tu uspomenu kako bi u tome stoljetnome znaku uvijek prepoznavali snagu molitve svojih predaka, kako bi njihova molitva u svakoj potrebi i nevolji bila ojačana čvrstim pouzdanjem u zagovor Nebeske Majke. Kardinal Bozanić nije propustio kazati i  svoje divljenje prizorom mnoštva ispruženih ruku koje u procesiji žele dotaknuti Gospinu sliku te kako taj prizor upućuje na zaključak kako svaka ispružena ruka u dodiru Majčine slike želi biti dodirnuta Božjom milošću. „Čudotvorna Gospa Sinjska uistinu je Majka od milosti. Dodao je kako to vjernici nisu zaboravili od onoga jutra svetkovine Velike Gospe 1715. godine koje je svanulo u slobodi. Slavlje Marijina uznesenja na nebo bila im je potvrda pomoći s neba i u utvrđenome Gradu nitko se nije uzoholio misleći da je pobjedu izvojevala ljudska moć i hrabrost branitelja, i nitko nije sumnjao da je obrana čudesni Božji zahvat, izmoljen ponizno pred likom Gospe od milosti.

U nastavku osvrnuo se na povijesne zapise slavne bitke pod Sinjem napominjući kako su zapisi škrti u opisu pojedinosti obrane pod Sinjem, no važnim je podsjetio  kako je  „samo godinu dana nakon onoga čudesnoga događaja, u zahvalu za čudesnu obranu i spašene živote, sliku Majke od Milosti splitski nadbiskup Cupilli svečano je okrunio zlatnom krunom u koju je urezan natpis »In perpetuum coronata triumphat«, »Zauvijek okrunjena pobjednom slavi«, a natpisu je dodana godina 1715“ Posebno je naglasio u nastavku kako ne stoji godina krunidbe Slike, nego godina slavne pobjede i kako je u toj jednostavnoj rečenici zbijena  sva povijesna istina koja pruža razjašnjenja svih sumnja i u kojoj je rasvijetljena znatiželja svih koji bi danas htjeli sigurne potvrde i dokumente o znaku s neba. Istaknuo je kako okrunjena slika i koljenima izdubeni kamen podno slike najsigurnija su potvrda istine o obrani Sinja – za one koji su otvoreni cjelovitomu čitanju povijesti i upitao se zar nije znakovito i divljenja vrijedno da su krunu dali izraditi sami zapovjednici i vojnici obrane grada. U nastavku propovijedi kardinal je istaknuo kako je „upravo to je bilo razlogom zašto se ta čudesna pobjeda – bez obzira na političke i društvene mijene i bez obzira bila nekomu draga prisutnost Gospe ili ne svečano i molitveno slavi svake godine, već tri stoljeća. Tako bez Gospe nijedno događanje, vezano uz obranu Sinja, nema istinski smisao. Ta je istina ostala sačuvana i u viteškoj igri Sinjske alke, jer alkari od starine na svojoj zastavi nose Gospin lik. Privremeni pokušaji u ona hrvatskom narodu i katoličkoj vjeri nesklona vremena da se ta sraslost odvoji pokazali su se tek kao prolazne zablude i stranputice, daleke od duše naroda“. Obraćajući se vjernicima cetinskoga kraja, alkarima i svim ljubitelji te spomen-igre koja je kako je rekao više od igre, potaknuo ih je da imaju mudrosti i viteške hrabrosti othrvati se svim izazovima i ponudama, kojima se želi potisnuti spomen na njihovu odanost Gospi, na snažnu vjeru cetinskoga puka i na njihovu junačku privrženost hrvatskoj domovini.

Napomenuo je kako povezanost i pobožnost hrvatskoga naroda prema Majci Božjoj ostaje smjerokazom za budućnost svim kršćanima u Hrvatskoj, da ne dopuste razdvajanje svoje vjere od društvene zbilje i od zalaganja za dobro; da se ne srame svjedočiti istinu neba u zemaljskim poteškoćama; da ne zaniječe Boga i ne gube pouzdanje u njega.

Razmišljajući o liku Gospe Sinjske, koji je došao ovamo zajedno s franjevcima i pukom iz ramskog kraja, kardinal je istaknuo kako je po mnogočemu poseban i dojmljiv. Marija sućutno promatra vjernike kao djecu u Božjemu Sinu Isusu Kristu. Ona ne drži u naručju Isusa, nego pogledom dodiruje, poziva i grli nas, Crkvu. Mi smo Kristovo Tijelo, vidljivost Krista u svijetu. Marija je pod križem postala naša Majka. Njezin pogled nije nametljiv, štoviše blag je i brižan. Nadalje promatrajući lik Gospe pozornost prisutnih usmjerio je na njezinu prignutost glave kojom  poziva svakoga čovjeka da podigne pogled i ugleda dar neba, lice Majke koja tješi i jača svjetlom vječnosti. Zapitao se, može li itko stati pred čudotvorni lik Gospe od milosti, iskreno se suočiti s njezinim spuštenim pogledom, a da najprije ne preobrazi kršno tlo oholosti svoje duše u njivu plodne poniznosti? Baš ovdje, u Sinju, zaključio je „posebno je vidljivo da se tek u poniznosti ostvaruje istinska duhovna ravnopravnost odnosa zemaljskoga djeteta i nebeske Majke, one koja nas danomice uči da se u poniznosti čovjek uzvisuje do razine dostojanstva djeteta Božjega. Zato danas treba od Boga moliti da nam udijeli tu milost da nam se susretnu pogledi, naš s pogledom Gospe Sinjske, s pogledom iz kojega se rađa novi čovjek, s pogledom koji je u stanju obnoviti nas, Crkvu i društvo“.

Govoreći u nastavku propovijedi o hrabrosti alkara kardinal Bozanić se spomenuo i podsjetio i na snagu i nježnost žena Cetinskog kraja gdje u oporosti života struji snaga, brižljivost, vjernost i nježnost ženstvenosti. „Ovdje u sinjskome kraju osjeća se hvalospjev ženstvenosti koja živi puninu ljudskoga života. To je žena koja zna s odgovornošću prihvaćati vlastite snage, darove i mogućnosti, ali ujedno ostati otvorena Božjim nadahnućima i pozivu koji je iznad ljudskih sposobnosti i umijeća. To je ženstvenost koja se tijekom povijesti očitovala u snazi i nježnosti, u velikodušnosti majčinstva kao i u prihvaćanju redovničkoga poziva“. Podsjetio je kao vrijedne primjere za našu suvremenost na tolike žene i majke koje dolaze moliti i zahvaljivati pred lik Gospe Sinjske za svoju obitelj, djecu i muževe, braću i sestre, roditelje i rodbinu.

Ukazao je na potrebu u hrvatskome društvu za ženskom snagom koja živi u nježnosti i stvaralačkoj maštovitosti; koja brani život i očituje svoju vjeru; koja zna izreći istinu na način koji prodire do srži, ali ne odbacuje čovjeka; koja prepoznaje opasnost, ali se ne boji stupiti pred bilo koju razornu moć; koja upozorava na stranputice i ne odustaje od zajedništva; koja poznaje rastanke i čekanja ne gubeći nadu u radost povratka. „I Crkvu i domovinu često stavljamo u sliku Majke i žene, jer ona – donoseći život na svijet – prepoznaje dar; umije se diviti čudu što ga Bog čini; osjeća ljubav kojom je zahvaćena i koju je pozvana nositi drugima, upravo onako kako pjeva Marija u svome hvalospjevu“.

Kardinal je podsjetio na nedavnu prošlost i vrijeme koje nije bilo sklono Crkvi i kada je komunistička vlast još uvijek nastojala pokazati svu odlučnost potiskivanja nacionalne svijesti u hrvatskom narodu i zatiranja Katoličke Crkve. Spomenuo se konkretno vremena od prije pedeset godina kada se slavila dvjesto i pedeseta obljetnica čudesne obrane Sinja i kada se tadašnje slavlje, kojem je predsjedao blagopokojni kardinal Franjo Šeper, premda se zbivalo u nesklonim društvenim okolnostima za Crkvu pretvorilo u velebno euharistijsko slavlje i najveće poslijeratno okupljanje vjernika u našemu narodu. To je sinjsko slavlje pokazalo da vlast koja se usprotivi narodu i koja želi izbrisati njegovu povijest, kulturu i vjeru, ne može opstati.

„Zato je lijepo iznova doživjeti da marijanska svetišta i danas jačaju jedinstvo Crkve i naroda. Ovo marijansko svetište povezuje naš jug i sjever, istok i zapad, hrvatske vjernike iz Bosne i Hercegovine, kao i one iz dalekoga svijeta. Zato smo se u raznim kušnjama uvijek vraćali u Marijina svetišta i dopuštali da nas zahvati Marijin pogled“, kazao je kardinal. Podsjetio je na marijansku snagu hrvatskog naroda koju svjedoči i Domovinski rat te pozvao na molitvu Majci Božjoj da spriječi podjele u hrvatskom narodu, jer ko želimo napredak svom narodu i domovini naglasio je kardinal Bozanić onda je potrebna opća suglasnost oko temeljnih pitanja. Spomenuo je nezaobilazni i gorući problem današnjeg hrvatskog društva a to je otvorenost daru života, zaštita obitelji i ljudskoga života u obitelji o kojima ovisi budućnost našega naroda. U nastavku kardinal je pozvao na molitvu za mir i radost i zajedništvo života, kako u obitelji tako i u domovini i svijetu. Na kraju propovijedi obratio se sinjskim franjevcima, čuvarima ovog svetišta i potaknuo ih riječima kako im je povijest povjerila svetu zadaću čuvanja dragoga lika Čudotvorne Gospe Sinjske, a njih je povjerila Njoj. „Sačuvali ste ga hodeći zajedno sa svojim narodom, noseći i dijeleći s njime njegove muke, progonstva, boli i radosti. Ne dopustite da vas išta odijeli od ovoga vrijednog naroda i nastojte da vas s njime još više veže život u jednostavnosti i zahtjevnosti Evanđelja, po primjeru vašega utemeljitelja svetoga Franje“. Kardinal je podsjetio kako ovaj događaj ne može proći a da se ne spomene vjerni Marijin hodočasnik, blaženi Alojzije Stepinac i njegovo pouzdanje u Boga koje bi nam trebalo biti trajno nadahnuće.

Na kraju misnog slavlja, na kojem je pjevao zbor Svetišta pod ravnanjem fra Jure Župića i s. Jelene Mijić, hodočasnicima se obratio gvardijan i upravitelj svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske fra Petar Klapež koji je zahvalio svima koji su sudjelovali u ovoj svečanosti.  Slavlje je završilo kardinalovim blagoslovom, pjesmom "O Gospe Sinjska" te državnom himnom "Lijepa naša". Proslava svetkovine u sinjskom svetištu završit će svečanom večernjom misom na Trgu dr. F. Tuđmana u 18 sati koju će predvoditi splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Slavlje će u Sinju potrajati još nekoliko dana. Tako je u subotu, 16. kolovoza, misa zahvalnica je na Gospinu Gradu u 7 sati, a u nedjelju, 16. kolovoza, u samostanskom dvorištu u 18 sati s posvetom djece Gospi Sinjskoj.