Intervju mons. Zdenka Križića uoči preuzimanja službe splitsko-makarskog nadbiskupa: Služba biskupa velika je odgovornost!
Mons. Zdenko Križić novi je nadbiskup Splitsko-makarske nadbiskupije. Biskupom ordinarijem Gospićko-senjske biskupije imenovan je 2016. Iste je godine zaređen za biskupa. 08. rujna 2023. papa Franjo ga je imenovao splitsko-makarskim nadbiskupom. Mons. Križić službu splitsko-makarskog nadbiskupa preuzima u subotu 28. listopada 2023. godine na euharistijskom slavlju s početkom u 11 sati u novoj crkvi Svete Obitelji u Prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu.
O izazovima i pastoralnim potrebama druge najveće nadbiskupije u zemlji mons. Zdenko Križić govori u intervjuu za Hrvatski radio, emisiju Trag vjere, koji je vodila Silvana Burilović Crnov.
Preuzimate drugu najveću nadbiskupiju u našoj zemlji. Kazali ste da ste ovo imenovanje prihvatili u poslušnosti. Zašto tako dugo traju procesi imenovanja biskupa?
Kad se kaže u poslušnosti svi mi znamo da je poslušnost, uz zapovijed ljubavi, najprisutnija u Svetom Pismu jer ono što Bog iznad svega traži to je poslušnost. Bez poslušnosti Crkvi nema ni Crkve. Postala bi anarhija. Stoga, uvijek kada smo traženi za nešto, ako se ikako može, treba prihvatiti jer znamo da se u tim stvarima ne oslanjamo samo na svoje snage. Ako čovjek osjeća u sebi da zaista ne može odgovoriti onda će to reći. Što se tiče dužine tog procesa, on je zbilja dug i mora takav biti. Ne bira se biskup onaj koji se prvi susretne, nego se traži mišljenje od mnogih, ne samo biskupa i svećenika, nego i laika da oni preporuče neke svećenike za koje smatraju da bi bili prikladni za tu službu. Nuncijatura prikupi ta imena i ponovno šalje upite tražeći mišljenja za neko ime koje se kod svih pojavljuje kako bi čulo što misle o prikladnosti te osobe. Kada dođu odgovori i vidi se da je osoba prikladna onda se to prosljeđuje Svetoj Stolici koja će pročitati sve što je napisano o toj osobi te odlučiti i preporučiti ju Svetome Ocu. Kada se ta osoba odabere, onda se nju pita prihvaća li. Treba razumjeti da je moguće i da osoba ne prihvati. Ako netko misli da je to čast, pa lako to prigrli onda je to površnost. Služba biskupa je velika odgovornost i nije baš da je lako netko može prihvatiti. Zato se ne trebamo čuditi ako neki i odbiju, ali kad odbiju onda proces opet ide ispočetka i zbog toga se to otegne.
Kako vidite nove izazove u novoj Nadbiskupiji?
Moram prvo vidjeti koji su to sve izazovi jer ne možemo napraviti neke projekte, a ne znamo kakav je teren, da ne znamo ništa. Moram prvo upoznati Nadbiskupiju i vidjeti što je ono što bi trebalo raditi kao najurgentnije. Velika je to Nadbiskupija koja ima velike potencijale, brojne institucije. Sve je to veliki izazov ali potrebno je konkretizirati i vidjeti koji su to u ovom trenutku najhitniji izazovi i kako na njih odgovoriti. Potrebno je pronaći i ljude koji će moći odgovoriti. Stoga, moramo još pričekati.
Iako je teško uspoređivati, koliko Vam je trebalo vremena u Gospićko-senjskoj biskupiji za procijeniti stanje?
Da, teško je. U Gospićko-senjskoj biskupiji prvo što sam odlučio bilo je susresti svakog svećenika. Ipak, u cijeloj toj biskupiji imamo nekih četrdesetak aktivnih svećenika pa to nije bio takav problem. Ovdje to nije moguće jer Splitsko-makarska nadbiskupija ima skoro deset puta više svećenika. Zato ću ići prije svega po dekanatima kako bih, koliko je moguće, upoznao svećenike i situaciju u tom području. Na taj način ću nekako stvoriti sliku cijele Nadbiskupije.
Preuzimate službu u vrijeme završetka Opće skupštine biskupske sinode. U kojem smjeru biste željeli da se odvija taj sinodalni put u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji?
Ono što bih želio, želio bih da se odvija svugdje i na koncu to je ono što želi Crkva; senzibilizirati vjernike da postanu svjesni da su oni Crkva i da su za nju odgovorni. Možda smo previše navikli naše vjernike da samo slušaju, da čuju i izvrše koliko je moguće ono što se od njih traži. Međutim, ovdje je naglasak drugi, a to je da sami vjernici sugeriraju, da oni traže i da na koncu oni zajedno sa svojim pastirima odlučuju. Bez toga možemo stvarati nekakve okvire u koje se neće moći staviti ništa. Najbitnije je da vjernici budu aktivniji unutar Crkve, da se više osjećaju Crkvom i da shvate da su za nju odgovornim koliko i oni koji su članovi hijerarhije.
Kako biste željeli organizirati pastoral u Nadbiskupiji, kako odgovoriti na nove potrebe vremena, kako se bolje približiti različitim vjerničkim skupinama, obiteljima, braniteljima, starijima..? Mnoge župe u dijelu Zagore su iseljene, a gradske župe su prenapučene. Kako pastoralno pristupiti tim stvarnostima?
Teško je to odgovoriti u jednoj ili dvije rečenice jer svi ti staleži imaju svoje različite potrebe. Osim toga, nije svugdje jednako, svaka regija je različita. U nekim predjelima ostalo je uglavnom starije stanovništvo, u nekima ima dosta mladih, neka su mjesta i prenapučena, neka opustošena. Treba vidjeti koje su sve potrebe tih kategorija. Recimo konkretno obitelji, nije isto u gradu i u selu. Treba vidjeti koje su to potrebe i branitelja, ljudi koji su ostali u kući kao samci, ili bolesni itd. Pastoral mora zahvatiti sve te kategorije. Činjenica je i da mi imamo premalo pastoralnih djelatnika u odnosu na ono što situacija traži. Itekako je važno da se više uključe i laici kako bi se lakše odgovorilo na potrebe pojedinih staleža i pojedinih regija.
Kako potaknuti interes za visoka teološka učilišta koji posljednjih godina slabi u našoj zemlji. Kakvu perspektivu ima Katolički bogoslovni fakultet u Splitu?
Na to je teško odgovoriti zbog toga što znamo da broj zvanja stalno pada, stoga i fakultet sve više gubi broj studenata koji bi bio potreban da dobro funkcionira. S druge strane kad su u pitanju laici, ako će oni doći studirati mi moramo osigurati za njih i posao. Odgovorni smo ako laici završe teološki ili katehetski studij i onda ne mogu naći posao. Tako da sve to utječe na budućnost katoličkih učilišta, prije svega Bogoslovnih fakulteta. Vidjet ćemo što donosi budućnost ali ako stvari budu išle ovako možemo doći u situaciju da imamo jednak broj studenta i profesora, a to je neprihvatljivo.
Tu su i demografski problemi, sve se manje djece rađa, manje je i duhovnih zvanja, manje je studenata.
Bez sumnje to je jedan glavni problem, ali ne samo to. Problem je duhovnog, vjerničkog odgoja u obitelji jer ako djecu ne odgaja obitelj, ako nema tih duhovnih, vjerničkih sadržaja, već obitelj prepusti djecu ne znam kome, onda je teško očekivati da to dijete može čuti u sebi glas poziva i opredijeliti se za jedan ovakav poziv. Tako da bez tih temelja u obitelji ne možemo računati da ćemo imati previše zvanja.
Kao redovnik i biskup koji je u Biskupskoj konferenciji nadležan za redovništvo, kako vidite redovničke karizme – odgovaraju li one danas poslanju Crkve? Koje su to karizme koje bi trebalo poticati i osnažiti, osobito u Vašoj novoj Nadbiskupiji?
Redovništvo je svjesno i svoje karizme, a svjesni su također i izazova ovoga vremena, ali i oni muku muče s nedostatkom personala. Nemaju zvanja. Kad nemate ljudi onda ste prisiljeni zatvarati neke prisutnosti u različitim krajevima. Mladi koji dođu, a sve ih je manje, imaju puno obveza unutar zajednice. Ako postoje starije i bolesne osobe, netko se mora o njima brinuti, a to onemogućuje mnogim družbama, kongregacijama ili redovima da mogu više ulagati u nešto što je specifično njihovoj karizmi. Tako da tu ima velikih problema. Mi smo svjesni što treba i redovničke zajednice su svjesne ali im je problem na koji način na to odgovoriti. Ako nemaš dovoljno ljudi onda možeš stvoriti projekt ili program koji će ostati na papiru.
Intervju s novim splitsko-makarskim nadbiskupom mons. Zdenkom Križićem možete poslušati večeras u emisiji Trag vjere u 18.08 na HR1.
