Promišljanje nadbiskupa Puljića o biskupu - za prigodni nagovor

Biskup je vidljivi princip jedinstva partikularne Crkve (za nagovor)

a) Za duhovno zvanje (đakonsko, svećeničko i biskupsko) velimo da spada u područje „otajstava vjere“, jer su u njegovu nastanku, hodu i rastu uključeni Bog i čovjek, obitelj i zajednica vjernika, čitava Crkva Kristova. Zato je sveti Ivan Pavao II. govorio da je „zvanje dar i otajstvo“. Sveti Ivan M. Vianney je govorio da je „duhovno zvanje neprocjenjivi dar Crkvi i čovječanstvu. Stoga je napisao „kad bi svećenik shvatio koliko je velik, umro bi; ne od straha, nego od ljubavi. Jer, svećeništvo je ljubav Isusova srca“. Ova Ivanova rečenica ušla je u Katekizam Katoličke Crkve (br. 1589) kako bi se potkrijepilo veličinu svetoga Reda. To posebice imamo pred očima kad razmišljamo o „daru punine svetoga Reda“ našega nadbiskupa Zdenka, koji u subotu 28. listopada 2023. preuzima vodstvo naše nadbiskupije.

b) Onaj koga Crkva izabire i imenuje za službu nadstojnika ima „biti čovjek Božji i čovjek molitve, vjeran, pobožan, razborit i dobar“. Njegova duša treba biti trajno otvorena Bogu od kojeg dolazi svaki dobar dar. U svijetu nesigurnosti i konfuzije biskup je pozvan vojevati i usmjeravati na pravi put spasenja. Zato apostol Petar upozorava starješine (svećenike, biskupe, odgojitelje) „neka pasu i nadgledaju povjereno stado, ne prisilno, nego dragovoljno“, pa s četiri jednostavna glagola opisuje što im je činiti: „Sve poštujte, bratstvo ljubite, Boga se bojte, kralja častite“ (1. Pt, 2, 17). Ne zaboravlja pri tom podsjetiti kako „valja trajno bdjeti i vojevati“, jer, protivnik ljudi, đavao, obilazi „tražeći koga da proždere“. Njemu se stameni u vjeri valja trajno odupirati“.

c) Kao nasljednik apostolâ, biskup je snagom svetoga Reda vidljivi princip jedinstva partikularne Crkve. Potrebno mu je kao i alkaru „oštro oko i sigurna ruka“. Stoga, u Svetom Pismu nalazimo slikovit govor u kojem se opisuju biskupa kao „pastira, ribara, stražara, čuvara, otca, brata, prijatelja, tješitelja i učitelja“. Svaka od ovih slika ima svoju težinu, svoje značenje i obilježje. Posebice je upečatljiva uloga stražara koji bdije i uočava što se to u nejasnim okolnostima zbiva: „Budno oko uvijek gleda, sakrit mu se ništa ne da“, veli narodna mudrost. Stražar, naime ima srce i dušu mame koja bdije, gleda i djeluje. Kao ono Marija u Kani koja srcem majke i domaćice shvaća potrebu mladoženje pa veli: „Sine, vina nemaju“ (Iv 2, 3).

d) Kao učitelj vjere i morala biskup je ne samo voditelj i liturg, već i učitelj vjere. On je javni svjedok evanđelja koji svjedoči što vjeruje, te prosuđuje i na primjeren način nalaže što se ima vjerovati. U slučajevima otpada on bez straha preuzima ulogu proroka, pa hrabro naviješta kršćanske istine i prave vrijednosti. Srcem dobroga pastira ide tražiti što je izgubljeno, te kada treba upozorava na „krive i zavodljive ideologije koje šire poluistine o čovjeku i svijetu“. Istim stavom jasnoće i odvažnosti kritizira proces nezdravih i neprihvatljivih nazora u vjerničkim redovima. Molimo za nadbiskupa Zdenka da kao „Kristov vitez“ bude dar Crkvi, nadbiskupiji i našem narodu. Neka poniznim srcem poput Marije veli: „evo službenika Božjega“; nisam dostojan, ali na tvoju riječ, Gospodine, bacit ću mrežu” (Lk 5, 5).

e) Službu biskupa neki uspoređuju s ulogom svetoga Josipa kojega svečano predslovlje opisuje kao „vjernoga i mudroga slugu koji je postavljen kao otac i čuvar Svete Obitelji“. Biskupi su također pozvani biti vjerni i mudri očevi i čuvari biskupijske obitelji. U stara vremena nazivali su ih „anđelima Crkve“, poput onih zabilježenih u Ivanovom Otkrivenju. Anđeli, naime, stoje pred licem Božjim i puno mole za povjerene duše. Tako i biskup ima biti čovjek molitve koji Bogu preporučuje i zagovara svoje stado. Analizom tekstova u kojima Isus opisuje kakvi bi imali biti sluge kojima Gospodin povjerava svoja zaduženja, otkrivamo tri bitne odlike koje bi imale biti sastavnim dijelom biskupove osobnosti. To je vjernost u upravljanju povjerenim blagom, mudrost koja ne sudi prema željama i strastima, već se trudi otkrivati istinu i onda kad je neugodna. I treća odlika kojom Isus opisuje vjernoga slugu jest dobrota: „Slugo dobri i vjerni, uđi u veselje gospodara svoga“ (Mt 25, 21). Molimo neka nadbiskupu Zdenku ovaj otajstveni događaj preuzimanja službe bude i njegovo velikodušno uzdarje Bogu, Crkvi i povjerenom puku ove časne Nadbiskupije. A Gospodin, koji ga je pozvao i odabrao, neka do kraja izvede ono što je započeo na njegovome krštenju. (Ž. P.)

 

Ostale vijesti iz ove kategorije
  • Prev
Splitsko-makarska nadbiskupija, grad Split i župa Uznesenja BDM, u nedjelju 28. travnja, započeli su devetnicu kojom se ...
U nedjelju 21. travnja, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Zdenko Križić predvodio je sveto misno slavlje u crkvi ...
Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić predvodio je obrede Vazmenoga bdjenja, 30. ožujka, u ...
U jutro Velikog četvrtka, 28. ožujka, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić predvodio je misu ...
Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić predvodio je Misu Večere Gospodnje na Veliki četvrtak, 28. ...
Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić predvodio je euharistijsko slavlje na Veliku srijedu, 27. ...
Čestitku za Uskrs 2024. splitsko-makarskog nadbiskupa Zdenka Križića prenosimo u cijelosti.
Župa sv. Luke u Otoku obilježila je 80. obljetnicu krvavog pokolja u Otoku i podkamešničkim selima, iz tragičnih dana ...