Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić blagoslovio je, u nedjelju 3. travnja u župi Gospe od Ružarija u Igranima, živopisnom naselju Makarskog primorja, petnaest postaja križnoga puta, koje su postavljene od Gospine kapelice na Oštri do crkve svetoga Mihovila.

U molitvi križnoga puta dugog 1500 metara sudjelovali su brojni vjernici i hodočasnici pod vodstvom nadbiskupa Barišića, župnika fra Ante Buljana, makarskog dekana don Pavla Banića i nadbiskupova tajnika don Nikolu Šakića. Nadbiskup je u toj prigodi, nakon nešto više od sat vremena molitvenog hoda, kazao: „Ovo je jedan lijepi dan za vjernike Igrana i hodočasnike koji su s nama bili na novom križnom putu. Križni put je poveznica neba i zemlje. Prolazili smo kroz masline i maslinike gdje su svakodnevno radili njihovi djedovi i bake, očevi i majke, a maslina je upravo bila svjedokom Kristove muke u Getsemanskom vrtu. Njihova muka nije bila ništa manja u ovom kutku škrte zemlje kad je trebalo svaki kvadratni metar iskoristiti, sačuvati tu zemlju, prehraniti obitelj.“

Nadbiskup je podsjetio da su ljudi ovoga kraja započinjali svoj svakodnevni „križni put“ ujutro znakom križa te ga završavali istim znakom i molitvom. Budući da su tu obrađivali masline kazao je da je ona simbol dugotrajnosti i poticaj ljudima da „izdrže poteškoće na tom križnom putu svoga ostvarenja. Ona donosi plod i ulje da uljepša ljudski život. Nije ni njoj bilo lako: bura, suša, studen. I ona ima svoj križni put paralelno s križnim putem ljudi koji su ovdje živjeli ali možda nas upućuje prema drugoj realnosti koju smo ovdje susreli. Moleći ovaj križni put vidio sam leptira bogata u svojim bojama. Taj leptir nije uvijek bio leptir. Bio je gusjenica, puzao na zemlji i imao je drukčiji izgled. To je smisao križnoga puta i petnaeste postaje: da naš život ne završava ovdje nego da se preobražava u punini one mjere koju nam daje Krist svojim uskrsnućem. To je smisao i cilj ovog našeg hoda“, poručio je nadbiskup Barišić.

Inicijator izrade križnoga puta je župnik u Igranima i Drašnicama fra Ante Buljan. „Ideja se rodila prije dvije godine. Prošle godine za korizmu bile su postaje gotove ali nisu bile uređene. Nakana je da postane tradicija da na petu korizmenu nedjelju poslije podne molimo ovaj križni put. To je moja zamisao, valjda će se ostvariti i nastaviti dalje. Vidimo da su ljudi prezadovoljni“, kazao je župnik Buljan

Foto: Josip Bartulić

Mislav Rebić iz građevinske firme „Portal“ materijalizirao je ono što je župnik sa svojom ekipom osmislio, dizajnirao, dimenzionirao i prilagodio ovom ambijentu. On je njihovu ideju pretočio u kamen. „Nastojali smo ideju uklopiti u ovaj krajolik. Imao sam zadaću samo kamen nagovoriti da posluša ono što su oni govorili. Župnik je uistinu okupio jednu respektabilnu ekipu u ovom malom mjestu Igrane. Bilo je izazova s materijalom, a i teren je nepristupačan. Četrnaest postaja u kojima sam participirao napravili smo od našeg ovdje domaćeg kamena, a petnaesta postaja, koju je radio apsolvent na kiparskoj akademiji Roko Rebić, napravljena je od trogirskog kamena i simbolizira Kristovo uskrsnuće. Gledajući zadovoljstvo kod ljudi ovim postajama i meni je srce puno“, poručio je Rebić.

Župnik Buljan zahvalio je svima koji su svojim prilozima omogućili ostvarenju ovog križnog puta, kao i onima koji su pomogli oko uređenja postaja na poseban način Žarku Kumriću, Đurđi i Anti Cvitanoviću i Zdravku Mihaljeviću, koji su odradili najveći i najteži dio posla. Naime, mjesta Igrane i Drašnice imaju po 250 stanovnika koji su najviše posvećeni turizmu. „Oni su svjesni da im je potreban jedan ovakav 'kutak' za molitvu i izlazak iz svakodnevnih briga. Problem ovih primorskih mjesta je što ljudi rijetko odlaze na ispovijed, što nema mladosti a i ono što ima otišli su krivim putovima i udaljili se od Boga i Crkve“, istaknuo je fra Ante dodavši da su ljudi u Igranima uvijek bili vezani uz vjeru i Boga. Kao poruku za korizmu naglasio je da „Isus nije onaj koji osuđuje nego onaj koji spašava čovjeka, a ne može nas spasiti ako mi u tome ne želimo sudjelovati. Nažalost mnogi ne žele sudjelovati. Reći će da su vjernici a nema ih na misi, na pričesti, na ispovijedi a to je ono što je potrebno vjerniku i bez toga ne može slijediti Krista. Jedini pravednik na ovom svijetu Isus Krist nosio je svoj križ, stoga i mi moramo nositi svoj križ i koračati s njime. Bog nam daje snagu samo treba imati pouzdanje i vjeru u njega.“