Na Cvjetnicu tj. Nedjelju muke Gospodnje, 25. ožujka, koja uvodi u Veliki tjedan i pripremu za najveći kršćanski blagdan Uskrs, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodio je procesiju i misno slavlje u splitskoj katedrali sv. Dujma, uz koncelebraciju generalnog vikara mons. Miroslava Vidovića, prepozita Metropolitanskog kaptola u Splitu mons. Nediljka Antu Ančića, katedralnog župnika don Tomislava Ćubelića i ostalih svećenika.

„Pri kraju smo ovoga korizmenog hoda i priprave kojom idemo ususret Gospodinu. Kličemo s palminim i maslinovim grančicama: 'Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje. Hosana!' On dolazi jer nas ljubi, dolazi u našu svakodnevicu i naš grad, u prostore našega društva i našega doma, u prostranstva našega srca. S njime želimo zajedno hoditi ususret Trećem nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih obitelj, koji će se dogoditi u Splitu i u Solinu“, kazao je nadbiskup nakon čega je na Peristilu blagoslovio maslinove grančice, a potom i puk Božji.

Služba Božja je s euharistijskim slavljem nastavljena u katedrali. Nakon otpjevane Muke, nadbiskup nije održao propovijed nego meditativni govor o istini. Započeo ga je s Pilatovim pitanjem upućenim Isusu: „Što je istina?“ te nastavio: „Ušutkana istina ostaje istina. Osuđena istina spašava jer ima budućnost. Što je istina, pita Pilat Isusa. Ne znam pitamo li i mi danas to pitanje?! Možda smo istinu zamijenili s poluistinom, s neistinom pa i lažima.“

Nadbiskup je naglasio kako je Pilat svjestan Isusove nevinosti te reče: „Ja na njemu ne nalazim nikakve krivice“, ali ga je ipak osudio na smrt. „Savjest i uvjerenje su jedno, a okolnosti su nešto drugo. I zato dolazi ono 'ali': izbičevati, osuditi, raspeti.“ Petar je bio Isusov učenik i kad mu je Isus najavio da će ga tri puta zatajiti, Petar mu iz uvjerenje i po savjesti reče: Gospodine, daleko to od mene, dat ću i život za tebe. Ali, nastavio je nadbiskup, „dovoljna je bila i jedna sluškinja da se Petar drukčije izjasni. Pitanje savjesti, uvjerenja i istine se nastavlja, nastavlja se Isusov proces u novim oblicima. Svi smo negdje u ovom procesu i nitko nije sa strane. Ali na sreću ova istina nas ne napušta, nas koji je znamo napustiti. Ova je istina spremna i na križ za nas.“

Budući da smo spremni zatajiti pa i napustiti istinu, upitao je nadbiskup: kakvi smo onda kršćani i vjernici te odgovorio: „Možda je bolje reći da smo potencijalni vjernici. Potrebno nam je priznati da po savjesti imamo jedno mišljenje a okolnosti nas mijenjaju i čine drukčijima. Potrebno je priznati istinu o sebi i priznati se grešnikom. Ali ako smo grešnici nismo odmetnici. To je naša istina. Priznajmo tu istinu da nam je potrebno obraćenje.“

Nakon euharistijskoga slavlja, izlaganjem Presvetoga Oltarskog Sakramenta i procesijom po Peripteru, koju je pjevanjem pratio katedralni zbor, bogoslovi i sjemeništarci pod ravnanjem maestra don Šime Marovića, započelo je četrdesetosatno klanjanje. Klanjanje je u početku Velikoga tjedna drevni običaj koji se svake godine obavlja u svim župama Splitsko-makarske nadbiskupije, a u katedrali je po tradiciji trodnevno.