Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s naslovnim ninskim nadbiskupom Martinom Vidovićem predvodio je obrede Vazmenoga bdijenja 15. travnja u splitskoj prvostolnici sv. Dujma, čime je zaključeno Vazmeno trodnevlje i započela proslava uskrsnuća Gospodinova. Svečani Exultet otpjevao je don Ivan Urlić, a za vrijeme mise pjevao je katedralni zbor pod ravnanjem maestro don Šime Marovića.

Pozdravivši okupljeni vjernički puk, osobito dvoje katekumena, pripravnikâ na kršćanski život, naslovni ninski nadbiskup je kazao: „'Nije ovdje! Uskrsnu kako reče!' (Mt 28, 6). Uskrsnu Isus Raspeti i u grob položeni. Uskrsnu On, koji radi čovjeka pođe na križ i u smrt da bi čovjeka oslobodio smrti što je u svijet dođe prijevarom i zamkom đavolskom. Uskrsnu On, koji paloga čovjeka učini učenikom Božjim, kako ono istaknu anđeo u navještaju uskrsnuća. Uskrsnu On, koji paloga čovjeka učini svojim bratom, kako to istaknu On sam obraćajući se ženama, koje na uskrsno jutro dođoše na Njegov grob.“ Čovjek je ponovno po Kristu i u Kristu zauvijek postao prijatelj Božji, koji čini ono što mu On zapovijeda, pozvan baštiniti blagoslov i opravdan Kristovom milošću po nadi je postao baštinik života vječnoga. Uskrsnuće Isusa Raspetoga izvela je Božja ljubav, ona ista ljubav po kojoj je Bog čovjeka stvorio na svoju sliku, koja je čovjeka spasila od propasti i izbavila iz vlasti tame. Ta ista ljubav djelo je stvaranja na dan Pedesetnice dovršila pečatom dara Duha Svetoga, naglasio je mons. Vidović dodavši da je „uskrsnuće Isusa Raspetoga poziv čovjeku na novost života“.

Obrativši se katekumenima kazao je: „Ispovjedivši svoju vjeru u Presveto Trojstvo bit će kršteni u ime Otca i Sina i Duha Svetoga, te će po vodi i Duhu Svetome biti pridruženi svetima, to jest Crkvi, da bi s njima zajedno hodili u novosti života, koju nam Isus Raspeti darova svojim vazmenim otajstvom, to jest svojom mukom, smrću, ukopom, uskrsnućem i uzašašćem na nebo. Oni su se opredijelili za Boga i prihvatili istinu Evanđelja: istinu o Bogu i čovjeku. Iz svakodnevnoga iskustva znamo koliko je suvremenome čovjeku i suvremenome društvu potrebna ta istina: istina milosti, života i spasenja. Odatle proizlazi smjelost nade, ustrajnost vjere, postojanost ljubavi. Samo na istini se može graditi sretan i uspješan život, život dostojan čovjeka, život u kojemu će mjera svega biti ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu (usp. Mt 22, 34-40). Što, dakle, poželjeti njima, jednako kao i svima nama ostalima: da im, odnosno da nam život bude u skladu s onim što ispovijedamo riječima; da obiluju, odnosno da oblijemo djelima vjere, ufanje i ljubavi.“

Vjernike je ohrabrio da se ne boje i da imaju uvijek pred očima i na umu što Gospodnji anđeo reče Mariji Magdaleni i drugoj Mariji, koje ono „po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođoše pogledati grob: 'Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče!', kao i riječi, koje im je sam Isus Raspeti uputio, dok iđahu javiti učenicima što im je anđeo Gospodnji bio naložio: 'Ne bojte se!'“.

Nadbiskup Barišić je potom obavio obred blagoslova poškropivši sabrani vjernički puk koji je tom prigodom obnovio svoja krsna obećanja, a tradicionalni napjev „Vidjeh vodu“ otpjevao je katedralni zbor. Nadbiskup je na kraju blagoslovio hranu i svima zaželio sretan Uskrs.