Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodio je misu posvete ulja u jutro Velikoga četvrtka, 13. travnja u splitskoj prvostolnici sv. Dujma. Svečanost je započela ispred crkve sv. Filipa Nerija odakle su se svećenici Splitsko-makarske nadbiskupije u procesiji za križem, predvođeni pjesmom bogoslova uputili prema splitskoj prvostolnici gdje su slavili misu kojom su svečano proslavili svoj svećenički dan. Na taj dan ustanove Euharistije, svećenici su obnovili svoja svećenička obećanja, a nadbiskup je posvetio ulje za sakramente krštenja, potvrde, bolesničkog pomazanja i sv. reda.

Pozdravivši ninskoga nadbiskupa mons. Martina Vidovića, provincijala Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joška Kodžomana i provincijala o. Ivicu, svoje nazočne svećenike, njih oko 110, i one koji su bili spriječeni doći, redovnike i redovnice, bogoslove te sve druge brojne oku­pljene Kristove vjernike, nadbiskup Barišić je izrazio radost zbog zajedništva i povezanosti sa željom da budu još svjesniji poziva i poslanja te obnove ljubavi i vjernosti Bogu.

„Danas su oči uprte u Gospodina svih naših svećenika, kako nas ovdje tako i svih onih koji zbog bolesti nisu mogli biti s nama, svih naših misionara diljem svijeta, onih koji su dio našega prezbiterija a djeluju u drugim biskupijama, onih koje smo darovali univerzalnoj Crkvi i onih koji su se preselili u vječnu domovinu i u punini doživljavaju izvor ljubavi iz koje mi živimo“, kazao je nadbiskup na početku svoje propovijedi u kojoj je govorio o Kristu, Mesiji, Pomazaniku, punini Duha Svetoga i o kršćanima, koji su pomazani istom snagom Duha Svetoga.

Govoreći o posveti ulja naglasio da je u njoj prisutna realnost psihičke i duševne boli, koja njime pomazana biva olakšana. „Krist je došao u našu stvarnost i donio oslobođenje sužnjima, vid slijepima i slobodu zarobljenima. Svoje poslanje u povjerenju dijeli s nama i želi da mi nastavimo to činiti. No moramo biti svjesni da nisu siromasi spašeni ako riješe svoje materijalno siromaštvo, niti slijepci ako progledaju, potrebno je cjelovito ozdravljenje i spasenje u Isusu Kristu“, naglasio je nadbiskup.

Potaknuo je svećenike da se prisjete svoga odaziva Gospodinu i početakasvećeničkog hoda te da se upitaju koliko su danas otvoreni Njegovom djelovanju u svome životu. „Možda smo se umorili i zasitili, možda smo rastrgnuti i na svoj način površni. Ali potrebno je danas pred Gospodinom to priznati i u zahvalnosti ga zamoliti da nas ohrabri i osvježi kako bismo bili živi i prepoznatljivi dio prezbiterija koji s nama treba rasti. Pokušajmo prati noge svojoj braći i dopustiti da i oni meni operu noge, te mi budu primjer u predanju Gospodinu i čovjeku“, naglasio je splitsko-makarski nadbiskup.

Potom se obratio vjernicima te ih zamolio da razumiju svoje svećenike, da im pomognu u njihovom poslanju i da mole za njih, ali i da im prigovore kada uoče da mogu i trebaju bolje. „Na taj način perete našu egoističnost i sebičnost, naše predrasude i umišljenost, ali iznad svega ne zaboravite molitvu jer ćete nas u njoj najbolje razumjeti“, kazao je mons. Barišić vjernicima te ih potaknuo na molitvu i za bogoslove kako bi ustrajali na putu duhovnog poziva te dopustili Bogu da u njima „gradi oltar svoje ljubavi“.

Na Veliki četvrtak Gospodin ostavlja najveći od svih darova, dar samoga sebe u sakramentu euharistije. Ostavlja, također, sakrament sv. reda koji treba euharistiju priopćavati drugima. No slavljenje euharistije za svećenike ne smije biti samo jedno sjećanje na Isusa i jedno vršenje službe. Slavljenje je u biti poziv na dioništvo života. Dok izgovara riječi: „Uzmite i jedite, ovo je moje tijelo... Uzmite i pijte, ovo je moja krv“ svećenik poput Krista postaje dar drugima. Na kraju propovijedi nadbiskup je pozvao svećenike da budu velikodušni u sebedarju vjernicima, a vjernike je pozvao da mole za svećenike te je svima zaželio sretan Uskrs. Slavlje se nastavilo za zajedničkim stolom u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu.