U povodu pete obljetnice smrti nadbiskupa Ante Jurića i desete obljetnice smrti nadbiskupa Frane Franića, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić predvodio je euharistijsko slavlje u petak 17. ožujka u konkatedrali Sv. Petra u Splitu.

U koncelebraciji je bio generalni vikar mons. Miroslav Vidović, pastoralni vikar mons. Nediljko Ante Ančić, konkatedralni župnik don Radojko Vidović, mo. don Šime Marović i don Alojzije Bavčević, a misno je slavlje svojim pjevanjem uveličao konkatedralni mješoviti zbor sv. Petra. Na današnji dan prije deset godina preminuo je mons. Franić, a 20. ožujka 2012. mons. Jurić, dvojica velikih duhovnika i pastira naše mjesne Crkve. Njihove obljetnice obilježavamo kao izraz zahvalnosti za njihovu vjeru i vjernost Splitsko-makarskoj nadbiskupiji u koju su utkali svoj život te možemo reći da smo njihova duhovna djeca. Vjerujemo da ih je Bog prepoznao kao vjerne sluge i nagradio ih vječnim životom, kazao je na početku misnoga slavlja nadbiskup Barišić.

Svoju je propovijed protkao tumačenjem evanđeoskog teksta, koji govori o vinogradarima ubojicama, kroz život dvojice pastira čiji su zemni ostaci pokopani upravo u konkatedralnoj kripti. U toj prispodobi Isus s Izaijom priznaje da je Izrael Božji vinograd koji ne donosi plodove, a ograda oko vinograda je Tora koja štiti zajednicu od zla. U liku sluga koje gospodar šalje da od vinogradara prime urod te bivaju kamenovani ili ubijeni, Isus vidi proroke koji su dolazili prije njega. U sinu kojega gospodar vinograda šalje kao posljednji pokušaj da vinogradare dozove k pameti Isus prikazuje samoga sebe.

Nadbiskup je u tom surječju podsjetio na dva vrijedna radnika u vinogradu Gospodnjem, na nadbiskupe Franića i Jurića koji su ugradili svoj život u najburnije vrijeme povijesti Splitsko-makarske nadbiskupije, vrijeme rata i poraća. „To vrijeme bilo je pravo vrijeme korizme. Boga se htjelo izbaciti, prognati, zatvoriti, zabraniti. Nadbiskup Franić proživljavao je to vrijeme kao pastir, nadbiskup, a mons. Jurić kao svećenik i odgojitelj. Obojica su ostali vjerni, postojani i čvrsti svjedoci uz cijenu žrtve", naglasio je nadbiskup Barišić. Dodao je da su obojica nadbiskupa završila svoj zemaljski hod u korizmi koja je uistinu obilježila njihov život u kojem su hodili vjerujući u providnost. To se na svoj način iščitava i iz njihova biskupskog gesla: Franićeva "Pobjeda svetih" i Jurićeva "U križu je spas". Ona govore da je pobjeda onih koji s molitvom na usnama i s vjerom strpljivo nose svoj križ patnje i boli.

Iako im nije bilo lako oni su to izdržali jer su bili oslonjeni na Riječ Božju. Naviještali su i svjedočili vjeru i povjerenje u Gospodina te su bili ohrabrenje svome narodu. „Od njih itekako imamo učiti i s njima se ponositi zbog njihove vjernosti i ljubavi prema Crkvi i narodu te pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji. Dobro netko reče da otac najviše što može učiniti za svoju djecu je da voli njihovu majku. Bili su pravi duhovni očevi. I Franić i Jurić iskreno su voljeli našu duhovnu Majku Mariju“, kazao je nadbiskup Barišić. Izrazio je nadu da će primjer svjedočkoga života nadbiskupa Franića i nadbiskupa Jurića nadahnjivati vjernike u njihovom djelovanju te da će u korizmi osvjetljeni svjetlom nade i vjere hoditi k radosti uskrsnuća.