Već nekoliko godina na Božić i Uskrs splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić pohodi splitske zatvorenike. Tako je i ovoga Uskrsa, 5. travnja, posjetio zatvor u Splitu i susreo se s upravom i upraviteljem zatvora te je u mirnom ozračju zatvorske kapele Sv. Josipa Radnika na Bilicama predvodio euharistijsko slavlje u koncelebraciji s duhovnikom zatvorenika don Anđelkom Dukićem, župnikom župe Sv. Spasa na Mejašima  i župnim vikarom don Matom Munitićem.

U propovijedi nadbiskup je govorio o "dvije razine" Uskrsa. Prva, napomenuo je nadbiskup je ona koja se zadržava na razini obiteljskog slavlja, svečanosti, čestitanja i koja donosi  jednu novinu, novost. Druga razina je duboka, misteriozna, ona je više vertikala i zahvaća onu dimenziju koju Bog ima u Uskrsu.

"Svatko od nas nosi svoje križeve i čovjekov život ima formu križa. Križ obilježava svačiji život. Štoviše nosimo svoje i tuđe križeve, drugi ih  nama navaljuju, mi drugima, no pitamo se ima li to smisla?", upitao je nadbiskup. Ukazao je važnim na činjenicu kako je križ nosio i lijevi i desni razbojnik od Isusova križa, no kako samo Isusov križ ima snagu i značaji koji pobuđuje pažnju svih generacija kroz povijest i nas danas. U čemu je važnost i snaga tog križa upitao je nadbiskup. "To je snaga njegove ljubavi. I onda kad trebamo 'pravedno' nositi svoj križ u obitelji, društvu i kad ga treba podijeliti nemamo snage i motiva, a kad te netko nepravedno osudi, tada imamo još manje snage i motiva za nositi ga. Onda se u čovjeku javlja osveta, mržnja, kao reakcije 'starog čovjeka' i pitamo se ima li drugi načina, druga varijanta tog čovjeka", istaknuo je nadbiskup.

U nastavku propovijedi pojasnio je kako se samo u i po Isusu Kristu rađa novi čovjek. Samo Isus Krist prekida tu seriju mržnje osvete zla i na svoj način suprostavlja se tome svojim načinom ljubavi, zapravo raskida i zaustavlja starog čovjeka. "Ovo je toliko snažno da može biti temelj gradnje jednog novog čovječanstva novih odnosa", istaknuo je nadbiskup. U nastavku naglasio je kako raspeti Gospodin svoju pobjedu ljubavi nad mržnjom, života nad smrti nije zadržao za sebe nego je tu pobjedu podijelio s nama i to preko temeljnog sakramenta krštenja. Pokušavajući u propovijedi proniknuti u tajnu Uskrsa nadbiskup je pojasnio riječi sv. Pavla kada je govorio o krštenju, kojim smo ukopani u Kristovu smrt, krštenju kojim smo ušli u grob jer želimo pokopati staroga čovjeka sa svojim manama, zloćama, jer želimo zaživjeti novost života. "Krštenje je uskrsli sakrament, susret uskrslog Gospodina s nama", kazao je nadbiskup.

Nadalje upućujući na važnost krštenja i rađanja novog čovjeka nadbiskup je naglasio koliko god za nas bio važan dan rođenja još je važniji moment dan kad je uskrsli s nama  pobijedio , donio pobjedu, dao nam mogućnost življenja novoga života kad smo od stvorenja postali sin ili kći Božja. Dar krštenja ta snaga, novosti, kvasac "želi nas osposobiti za otvaranje grobova u koje svatko od nas može bez namjere, pasti, gdje je grobni kamen navaljen na naš život, na odnose, na srce i dušu. Želi da podižemo grobno kamenje nad grobovima u koje smo sami sebe pokopali ili smo pokopali nekoga prije nego li je umro". Pokapamo žive, upozorio je nadbiskup i naglasio koliko danas samo ima takvih grobova u obiteljima, radnim mjestima.

Na kraju propovijedi  nadbiskup je svima čestitao Uskrs i potaknuo ih  da imaju povjerenja  u Gospodina. "Kristovo uskrsnuće je izraz ljubavi prema čovjeku i nama. Ova vas ljuba neće olako pustiti. Ona koja je dirnula grob i pokojnika neće se plašiti dirnuti tebe živoga, pa makar bio u bilo kojem grobu ili životnoj situaciji. S time računajte", zaključio je nadbiskup.