Nastavnici glazbene škole u Imotskom od 2011. organiziraju koncert povodom blagdana sv. Cecilije, svetice koja je živjela u 3. stoljeću u Rimu, a pridružena joj je zaštita glazbe, glazbenika i slijepih osoba jer je za života bila tako bliska nebu da je mogla čuti anđeosko pjevanje. Apokrifni izvori svjedoče o skrivenom daru i Cecilijinoj sposobnosti muziciranja na svakom onodobnom glazbalu. Na glavi ili u njezinoj blizini često je kruna od crvenih ili bijelih ruža. Njeno ime ima značenje: „put za slijepe“. Izvedeno je iz rimskog obiteljskog imena koje je nastalo iz riječi „caesus“ što znači- slijep. Bila je pokopana jedan dio povijesti u Kalistovim katakombama i to na počasnom mjestu, uz takozvanu „Kriptu papa“. Slavi se kao jedna od najvažnijih svetica ranog kršćanskog perioda.

Hoteći približiti učenicima radost muziciranja i, na neki način, zamijeniti uloge slušatelja i izvođača, nastavnici imotske glazbene škole su višekratno organizirali koncert na kojem su upravo oni bili izvođači, a učenici publika. Nastupali su kao solisti, u komornim sastavima i kao dio zbora nastavnika na završetku koncerta. Ove godine su se odlučili za originalan projekt: počastiti naslovnika škole, najuglednijeg imotskog glazbenika, Dr. fra Ivana Glibotića koncertom njegovih autorskih skladbi za različite sastave. Datumi i godine nisu „okrugli“, kako bi se očekivalo. Fra Ivan je rođen u lipnju 1901., a preselio je u krilo Gospodinovo u prosincu 1987. godine. Obljetnica nije ovom prigodom bila motivacija niti intencija. Škola nosi njegovo ime, a suradnja učenika i nastavnika je promišljena kao najbolji pedagoški i kreativni put za nove prinose u stvaranju glazbenih vrijednosti. Nastavnici glazbene škole zdušno su prihvatili pripremu ovog projekta kao autentičan vid odmaka od svakodnevne nastavne prakse, s rezultatima koji mogu biti koncertno uprizoreni i u drugim sakralnim prostorima koje je osobno fra Ivan tijekom dugog i plodnog života službujući pohodio.

Fra Ivan je živio kao aktivan crkveni glazbenik i duhovnik sui generis. Njegov autorski opus nije nomenklaturom velik, ali je originalan i među katoličkim pukom dobro prihvaćen jer je u pastoralnom radu i profesorskoj službi fra Ivan bio revnosni promicatelj stila pučkog pjevanja. Skladajući mise, uglazbljujući psalme i pišući solističke skladbe na vlastitu poeziju vješto spaja bogato i nataloženo glazbeno i liturgičko obrazovanje s jednostavnošću i elegancijom potrebnom za „primanje“ skladanih brojeva među vjernički puk, navlastito među pjevače. To je za njega bio ozbiljan zadatak jer se radi o franjevcu s licencijatom iz kompozicije, rimskim doktoratom iz gregorijanskog korala i doktoratom iz teologije. Trebalo je snage i promišljenosti u vremenima kada Crkva jest na margini autokratskog društvenog poretka biti promicateljem glazbenih sadržaja kao mogućeg puta evangelizacije. Fra Ivan je nesporno jedna od središnjih ličnosti crkvene glazbe Splitsko- makarske biskupije u 20. stoljeću. Značajan dio njegova stvaralaštva objelodanjen je u periodici, a jedan dio se nalazi u ostavštini.

Njegov opus nije bio dovoljno zapažen u stručnoj glazbenoj javnosti iz više razloga kojima se potpisnik ovih redaka nema namjeru paušalno baviti (potrebna je ozbiljna analiza), ali to se s vremenom ipak mijenja – fra Ivan je cijenjen i izvođen crkveni autor, njegovo djelo nadišlo je političku režimsku sputanost i u vremenima slobode potvrdilo svoju vrijednost jer je dio standardnog misnog repertoara nemalog broja dalmatinskih i hrvatskih župa, a imotska glazbena škola je na tragu ranije opisanih motiva (glazbeničkih i pedagoških) osjetila potrebu prilagoditi ruho njegovih skladbi za koncertno izvođenje. Na koncertu u crkvi sv. Franje u Imotskom, 20. studenog 2023., u prostoru gdje sam autor provodi posljednjih jedanaest godina života izvedeno je devet autorskih skladbi iz fra Ivanovog bogatog rukopisa.

Zdravo Kraljice! (Salve Regina) izvela je učenica pjevanja Lea Ujević uz orguljsku pratnju profesorice Ivane Žužul. Za puhački kvartet u sastavu: Tara Mandić, klarinet; Iva Markota, klarinet; Iva Šarić, klarinet i Ana Delipetar, flauta, Ivan Glibota je vješto priredio fakturu skladbe Večernji pozdrav. Solo dionicu je otpjevala Klara Ljubičić, Višeglasni zbor OGŠ je pripremila profesorica Ivana Bilopavlović, a izvedbom je ravnao potpisnik ovog teksta.

Brass kvintet u sastavu: Ivan Rimac i Ela Petyo, trube; Marija Šimić, rog; Jure Medvidović, trombon; Ante Kuzman, tuba i Višeglasni zbor OGŠ uz ravnanje profesorice Bilopavlović izveli su, vjerojatno najpopularniju fra Ivanovu skladbu: Barjaci kreću Kraljevi.

Večernjica, je rjeđe izvođen biser fra Ivanove kajdanke. Nježna i eterična, zazvučala je svježe i nadahnuto u glasu pjevačice Ružice Bušić uz izvrsno pripremljen kvartet saksofona: Ante Žužul, Frano Bašić, Roko Leko i Jan Petyo pod mentorstvom profesora Lovre Livajića.

Zbor Srednje glazbene škole pod ravnanjem profesorice Vanje Domazet i orguljski prinos profesorice Marije Boban izveli su Zdravo, Zvijezdo Mora, a Glibotićevu Ave Mariu nam je predstavila Ružica Bušić i flautistice Ana Kujundžić i Petra Todorić uz orguljsku pratnju profesorice Žužul.

Profesori glazbene škole su, ovog puta kao izvođači, privodili koncert kraju. Smiluj mi se, Bože, psalam 51, izveo je Mješoviti zbor profesora pod ravnanjem profesorice Domazet. Skladbu je zbog opsega sadržaja za koncertnu potrebu redigirao potpisnik teksta. Dva posljednja broja: Misa in C na čast Kristu Svećeniku, skladanu povodom četrdesete obljetnice ređenja fra Ivana Glibotića i Gospi od Anđela izveo je Zbor profesora i učenika SGŠ i Orkestar glazbene škole. Aranžmane za orkestar potpisuju profesori Ivan i Ljubomir Glibota, a izvedbom je ravnao mladi kapelnik HPO Gradske glazbe Imotski i profesor trube u glazbenoj školi- Ljubomir Glibota. Koncert je bio izvrsno posjećen i publika je, prema očitim reakcijama, zaista uživala, a nastavnicima i učenicima glazbene škole je to najveće zadovoljstvo. Koncert je planiran i izveden kao pilot- projekt u okviru promocije djela fra Ivana Glibotića u sakralnim i koncertnim prostorima izvan Imotskog. Dakako, provjera autentične, imotske publike daje svim sudionicima vjetar u leđa i orijentir pravog puta. Osobito vrijedno je bilo čuti neke skladbe koje su u vanliturgijskoj, koncertnoj praksi, a one pisane za misna slavlja poslušane su iz nešto drugačijeg rakursa koji možda i nije svima „po guštu“ i emociji blizak, ali zrcali iskorak, kreativnost i pokušaj drugačijeg iščitavanja poznatih partitura.

Ovaj koncert je široka inicijativa, jezgra snažnog pokušaja svih resursa imotske glazbene škole u odavanju priznanja svom naslovniku kroz ozbiljnu koncertnu promociju, povezujući mjesto, reartikulirajući partiture i evocirajući stil i vrijeme njihovog nastanka. Zadatak je kreativan i deskriptivan, ali očito- ostvariv i svrhovit.

Za vjerovati je da će se duhovni obzor naših učenika i ljubav prema muziciranju ovim koncertom povećati i kontinuirano rasti. Na nastavnicima je zadatak daljnjeg koncertnog oživotvorenja ovog materijala. Siguran sam da će navedeni sadržaj biti dobrodošlo glazbeno osvježenje u svakom sakralnom i koncertnom prostoru, a fra Ivanu vječna radost u krilu Gospodara Vremena.

Imotski, na blagdan Gospe od Zdravlja