U organizaciji Hrvatske udruge Benedikt u četvrtak 3. studenoga u prepunoj velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, prikazan je dokumentarni igrani film „Huda jama – strogo čuvana tajna" autora akademika Romana Leljka.

Film je snimljen u produkciji američke filmske tvrtke iFilms LLC u suradnji s Hrvatskim filmskim institutom, a prema predlošku istoimene knjige Romana Leljaka Huda jama, odnosno o stradanju hrvatskih, slovenskih i austrijskih civila koje su bez suđenja zvjerski mučili i pogubili komunisti 1945. godine, par tjedana nakon završetka Drugog svjetskog rata. Partizani su nagurali par desetaka tisuća mladih ljudi, djevojaka te ih žive zazidali u okna rudnika u kojima su svi skupa preminuli mučeničkom smrću.

Bitno je napomenuti da je dvorana bila premala za sve zainteresirane tako da je dobar dio posjetitelja odgledao dokumentarni film stojeći u holu ispred dvorane a drugi dio, poslije prve projekcije u 19, bila je još jedna u 20 sati. Film ima više dimenzija, pokazuje borbu pojedinca (Romana Leljka ) sa sustavom tri države (Jugoslavije, Slovenije i Hrvatske) u kojoj on ne posustaje te uspijeva rasvijetliti događaje s kraja Drugog svjetskog rata i masovne zločine koji su uslijedili od partizanskih jedinica prema poraženim snagama.

Huda Jama naselje je u sastavu općine Laško u Sloveniji. Blizu naselja nalazi se rudnik Huda jama u čijem sklopu je rudarsko okno Barbarin rov, mjesto na kojem je počinjen jedan od najvećih zločina u svijetu neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Jugo-komunistička vojska (partizani – I. bataljun KNOJ-a pod vodstvom Benjamina Žižmana) likvidirala je oko 3000 nedužnih ljudi među kojima je bio veliki broj civila – djece, žena i staraca. Pred ulazak u rudnik, film prikazuje kako su partizani majkama uzimali djecu mlađu od 6, 7 godina i odvozili ih u nepoznatom pravcu. Ostala djeca dijelila su sudbinu starijih. Zanimljivo je da su ti ljudi izgubili status ratnog zarobljenika, jer su pobjednički saveznici lukavo i podlo termin „ratni zarobljenik" promijenili u „razoružani neprijatelj".

Kako se za ovaj zločin ne bi saznalo, pristup grobnoj jami, zazidali su s deset pregrada između kojih su na više od 100 metara nasuli sipinu i zemlju. Prema podacima do kojih je došao publicist, istražitelj arhiva UDB-e i masovnih zločina jugo-komunističke vojske Roman Leljak, u ovom stratištu okončalo je život u stravičnim mukama oko 2000 Hrvata, 700 Slovenca i 300 Nijemca. Svi zarobljeni hrvatski vojnici dovedeni su pješice, a oni iz Kranja i Slovenije Gradeca kamionima. Pri ulasku u jamu zarobljenici su morali kleknuti, a zatim su dobili udarac rudarskim krampom po glavi. Njihova su tjelesa bila poredana u jami, a među njima je bilo i žena.

U filmu su također prikazani na tisuću posmrtnih ostataka ubijenih ratnih zarobljenika, uglavnom slovenskih domobrana, pripadnika njemačke i hrvatske vojske koji su prekrili cijelu jamu, a žica kojom su bili vezani, kosti koje vire iz neraspadnutih vojničkih čizama te položaji pojedinih kostura dokazuju da su oni koji su bili zatrpani u tu jamu imali neopisivo jezivu smrt. Zorno su prikazani leševi vezani žicom, te mnoge smrskane glave, što upozorava da su neki bili ubijeni na okrutan način. Tijela su žrtava mumificirana, jer su u toj rudarskoj jami, koja je bila zatrpana s 400 kubičnih metara zemlje, postojali uvjeti za to, budući da je bio zapriječen dovod zraka. U jednom kratkom vremenu, dok su istraživanja bila dostupna, u samo jednom dijelu tunela prikazano je u filmu više od 300 pronađenih dječjih kostura, te kako je izvađeno više rudarskih vagona punih ženskih kostura s pletenicama kose. Prikazan je i Josip Broz koji paradira u otvorenom automobilu kroz Celje 1. lipnja 1945. godine.