U organizaciji Udruge hrvatskih branitelja u utorak, 30. svibnja, u katedrali sv. Dujma u Splitu slavljena je misa za sve poginule branitelje. Euharistijsko slavlje kojemu je uz brojne članove Udruge branitelja i članova udruga proizašlih iz Domovinskog rata, pripadnika HRM i policije nazočio i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved predvodio je župnik don Tomislav Ćubelić sa fra Jozom Mravak, kapelanom u Pomorskoj bazi Split.

Govoreći o žrtvama hrvatskih branitelja koji su stvorili hrvatsku dravu don Ćubelić je rekao da ako iza te žrtve ne stoji život, hrabrost, obitelj, ljubav i prijateljstvo naša sloboda u konačnici nema budućnost. Obračajući se braniteljima naglasio je kako je u teškome i neizvjesnome trenutku naše hrvatske povijesti trebala hrabrost, stav i vjera omotana u ljubav prema domovini. „Vi i vaši prijatelji sve to ste imali. I hvala vama i mrtvim braniteljima“. Govoreći o slobodi i Domovini propovjednik je kazao: „Narod koji nije kalkulirao, koji nije zdvajao i sumnjao, narod koji je osvojio vlastitu slobodu, plativši je krvlju i životima svojih najboljih sinova, taj isti narod tu svoju slobodu zaboravlja, rasprodaje i nepovratno gubi. Kao da ne želimo biti država. Rastačemo je. Agresor je na cijeni, a branitelj nepoželjan. A mi nijemi. Nepomični. Biblija razlikuje Kajina i Abela. Abel je imao pravo braniti svoj život. A mi kao da ne razlikujemo dobro i zlo u svome narodu. Tko želi dobro Domovini nastojat će uvažavati njezine temeljne vrijednosti, razgovarati omogućiti rasprave i susrete. Ako toga nema, slabit će povjerenje, uvlačiti se među ljude nesigurnost i strah, rast će sebičnost i zatvorenost“.

Rekao je i kako je važno naglasiti da su branitelji imali pogled uprt u Boga i u dobro te nisu skrenuli pogled u prijetnju vihora zla. „Danas se pokušava vagati, govoriti o poštivanju čovjeka i žrtava, nabrajati pogreške hrvatske obrane, gurajući u stranu istinu s početka da Hrvati i ljudi koji Hrvatsku osjećaju dijelom svoga tkiva nisu smjeli imati pravo na radost. Ako se umorimo slaviti dobro, ako pomislimo da je to nevažno, počet će nam naređivati što smijemo slaviti, a što ne smijemo; čemu se smijemo radovati, a čemu ne; što smijemo osjećati, govoriti, prema čemu težiti.  Čovjek treba biti u službi svoje domovine i svoga naroda. Pokuse smo plaćali preskupo i jučer i danas. Kruhoboraca puno, idealista malo, a Hrvatska politički obespravljena, gospodarski opljačkana i osiromašena, pogažena i ponižena“. Citirajući Sekula Drljevića koji je rekao da nikada nijedan narod nije dao veću žrtvu za slobodu od one koju je dao hrvatski narod, don Ćubelić je zaključio da je to zato jer je hrvatski branitelj imao ljubav koju je spojio s hrabrošću kako bi svojoj domovini vratio dostojanstvo i stvorio slobodu.