Blagdan Svijećnice i Dan posvećenog života u Splitu

"Dan posvećenog života okuplja nas sve koji bismo htjeli usvojiti barem djelić Učiteljeve svetosti i ogrijati svoje srce na toplini njegove ljubavi. Svijećnica je sveta misa i procesija upaljenih svijeća u rukama, kojima želimo znakovito posvjedočiti smisao svoga kršćanskog poziva da Radosnom viješću prosvijetlimo tamu ovog svijeta i darujemo mu toplinu spasenja koje nam je Krist povjerio: 'Svjetlost na prosvjetljenje naroda i na slavu puka svoga izraelskoga!", kazao je generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Ivan Ćubelić predvodeći, u srijedu 2. veljače na blagdan Svijećnice, euharistijsko slavlje u splitskoj prvostolnici sv. Dujma. Misi je prethodio blagoslov svijeća u crkvi sv. Dominika i svečana procesija sa svijećama do katedrale u kojoj su sudjelovali brojni svećenici, redovnici i redovnice, bogoslovi i kandidatice te vjernici laici. Pjevanje je predvodio zbor redovnica i bogoslova pod ravnanjem mo. s. Mirte Škopljanac Mačina. 


Mons. Ćubelić je u svojoj propovijedi govorio o Kćerima Božje ljubavi, poznatijima kao Drinskim mučenicama, za koje je papa Benedikt XVI. upravo objavio da se mogu postaviti na oltar čašćenja, kao vjerni svjedoci vjere. Slavlje proglašenja blaženima Katolička crkva hrvatskog naroda proslavit će u Sarajevu, 24. rujna ove godine. "Ovih pet sestara (dvije Hrvatice, dvije Slovenke i jedna Austrijanka) primile su posebnu milost od Boga i snagu Duha Svetoga da bi u tadašnjim okolnostima rata životom posvjedočile svoju redovničku ljubav i vjernost Kristu i Crkvi", istaknuo je mons. Ćubelić. Sestre su s ljubavlju služile u samostanu Marijin dom na Palama kod Sarajeva, mjestu oporavka bolesnih sestara. "Dom je postao poznat po dobrim djelima prema svim potrebnima, osobito prema pravoslavcima, zbog čega je prozvan Gostinjcem siromaha. Časne sestre Jula, Berhmana, Bernardeta, Krizina i Antonija svjedočile su kršćansku ljubav životom i radom. Njegovale su bolesnike, posluživale kruh siromašnoj djeci, ne praveći razlike prema vjeri ili narodnosti, te svakodnevno pomagale brojnim siromasima. Svima su činile dobro i zato se nisu bojale ni nadošlih ratnih nedaća. Njihove su riječi često bile: Mi nismo nikome ništa krive. I nisu bile! Znalo se to tada i na Palama i u Sarajevu. Danas to zna cijeli svijet", kazao je predvoditelj slavlja.
Potom je podsjetio na četverodnevni križni put drinskih mučenica, nakon što su ih četnici iz okolnih sela, 11. prosinca 1941. godine, nasilno odveli, a njihov samostan opljačkali i do temelja spalili. "Četverodnevni križni put po hladnoći i snijegu, bez prikladne odjeće i obuće, uz svekoliko ponižavanje i vrijeđanje, preslušavanje i prijetnje, ali uz čvrsto stisnuti križ u promrzloj redovničkoj ruci, vodio ih je do četničke uprave u 65 kilometara udaljenom Goraždu. Konačno su smještene na drugi kat vojarne. Ponadale su se trenutku odmora i sna. No, iste večeri 15. prosinca pijani i razulareni četnici provalili su sestrama u sobu i nasrnuli na njih kaneći ih silovati i potpuno poniziti njihovo ljudsko, vjerničko i redovničko dostojanstvo. Ove sestre zavjetovane čistoće učinile su jedino što su mogle u svoju obranu. Hitro su otvorile prozor i kao jedna skočile u bolnu smrtonosnu dubinu. No, ni taj čin krajnje žrtve nije umirio bezumne neprijatelje, te su osvetnički istrčali i svaku sestru usmrtili s više uboda nožem. Pa i nakon smrti nasilnici nisu poštivali svetost ovih žena. S mrtvih tijela izmučenih časnih sestara strgali su crne redovničke haljine i od njih dali sašiti crne četničke zastave. Potom su nogama odgurnuli ove mučenice u brze vode rijeke Drine da bi sakrili svoja nedjela i tišinom prekrili mučeničko svjedočanstvo nedužnih žrtava." S druge je strane rijeke, kazao je mons. Ćubelić, sve gledao i slušao s prozora roditeljskog doma šestogodišnji dječak Anto Baković, koji je poslije postao svećenik. Uz više svjedočanstava zarobljenih civilnih osoba s istoga križnog puta, i podatke do kojih je došao, sve je opisao u knjizi Drinske mučenice.
"Glas o svetom životu i mučeničkoj smrti ovih sestara nadaleko je proširen od samih početaka, premda se o njima nije smjelo javno govoriti. Ubrzo su zasjale kao iznimni uzori vjernosti Bogu i djelotvorne ljubavi prema bližnjemu. Vjerujemo da će ovo službeno priznanje njihova mučeništva biti i svima nama poticaj za odlučnije življenje i promicanje duhovnih vrijednosti za koje su one živjele i žrtvovale svoje živote", naglasio je mons. Ćubelić. Obrativši se brojnim okupljenim redovnicama i rodovnicima, kojih u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji ima oko 460 redovnica i 180 redovnika pod vodstvom nadbiskupijskog delegata za redovnice fra Petrom Lubinom, poručio je: "Drage sestre i braćo, i mi danas živimo u često hladnomu i zbunjenom svijetu. Pitamo se o identitetu i životnom putu posvećenih osoba, posrćemo pod nerazumijevanjem okoline i pod križem osobnih slabosti. Tako bih želio da nas sve učvrsti milost sakramenata i odlučno življenje zavjeta. Tako bih želio da Boga uvijek osjećamo u toplini njegove blizine i da ga ljubimo nepokolebljivom vjernošću. Bilo bi tako lijepo da jedni drugima budemo potpora u vjeri, nadi i ljubavi posvećenih! Imamo se u koga ugledati, imamo se komu povjeriti!" Svoje je prigodno razmišljanje zaključio molitvenim stihovima jedne sestre, koja se je ugledala i oduševila svijetlim uzorom svjedočenja Drinskih mučenica.
Uime odsutnoga nadbiskupa Marina Barišića, koji je u Dubrovniku na proslavi sv. Vlaha, mons. Ćubelić im je zahvalio na zauzetom radu u pastoralu te je izrazio nadu da će ova godina biti bogatija i za nova zvanja osoba posvećenog života. Također je zahvalio i čestitao nazočnom novoimenovanom dubrovačkom biskupu mons. Mati Uziniću, koji se tom prigodom oprostio od vjernika svoje Splitsko-makarske nadbiskupije. Zahvalio je svima na čestitkama i dosadašnjim molitvama te potaknuo sve da mole za njega, njegovu biskupsku službu i njegovu Dubrovačku biskupiju.