Propovijedi mons. Želimira Puljića

1. Uvod: S veseljem slavimo Marijine blagdane

Kršćani s posebnim veseljem slave Gospine blagdane, pa tih dana rado hodočaste u Marijina svetišta i mole njezin zagovor. Hodočašće je slika našeg života i našeg putovanja prema vječnoj domovini. Ono je ponizna i jednostavna liturgija koja se sastoji od molitve i tišine, pjesme, vapaja i zahvale. Moliti, klečati i zazivati Mariju u osobnim duhovnim i tjelesnim potrebama pokazuje našu poniznost, skromnost i zahvalnost. Stoga se u njezinim svetištima osjećamo „kod kuće“. Slobodni smo se izjadati i isplakati do suza. I moliti pomoć bez srama i straha da će nas odbiti ili osuditi. Njoj slobodno donosimo svoje molbe, kao  i molitve tolikih očeva i majki, djedova i baka. Znamo, naime, da Marija ne napušta Crkvu koja se oko nje okuplja, s pouzdanjem joj se obraća i časti.

Na blagdan Male Gospe prije 48 godina, u Gospinu Prasvetištu u Solinu, započela je velika devetnica slavlja 13. stoljeća kršćanstva u Hrvata. Kad je, naime, nakon sloma „hrvatskoga proljeća“ (1971.), morala zašutjeti svaka slobodna riječ, Crkva se sabrala, prikupila snage i započela govoriti kroz stoljeća provjerenim načinom, hodočašćima našoj Gospi. Trebalo je, naime, sve činiti da mladi otkriju i prepoznaju korijene kršćanske baštine i narodnoga stabla. Vrhunac devetnice bio je euharistijski kongres u Mariji Bistrici (1984.) kad se okupilo preko pola milijuna ljudi. Bilo je to mirotvorno «događanje naroda» koji nije tražio oružje već prebirao zrnca krunice. U znaku krunice prepoznali smo pravu snagu i osvojili slobodu. Zdravo Marijo milosti puna, Gospodin s tobom.. To je pozdrav prognanih „sinova Evinih“. Ta jednostavna molitvena simfonija stoljećima odliježe po našim crkvama i svetištima kojom se štuje i doživljava Mariju kao mati koja nas njeguje, pazi i štiti. Otuda i oni brojni naslovi u lauretanskim litanijama: Majko dobrog savjeta, pomoćnice kršćana, zdravlje bolesnih, utočište grešnika, Majko Crkve i majko obitelji, moli za nas.

2. Rodoslovlje Isusa Krista i važnost naših korjena    

U liturgiji čitanja slušali smo Matejevo izvješće o tome kako se zbilo rođenje Isusa Krista. U sklopu izvješća Matej donosi rodoslovlje od Abrahama do kralja Davida, te od kralja Davida do Josipa, muža Marijina od koje se rodio Isus koji se zove Krist. U navedenom tekstu ističe se vrjednota rađanja, donosi rodoslovlje od davnih vremena i veliča Onoga „koji je od iskona“. Zašto se danas na rođendan BDM čita rodoslovlje od Abrahama do Josipa? Odgovore na to pitanje najlakše ćemo pronaći, ako pogledamo na suvremenu civilizaciju u kojoj „urbanizacija, migracija i životna trka“ uvelike doprinose da ljudi zaboravljaju na svoje korijene, ne održavaju  rodbinske veze, gube se u anonimnosti suvremene mase i postaju „običan broj“ u poduzeću, školi, vojarni, društvu, a često i u crkvi. Tko bi mogao nabrojati imena onih koji su živjeli barem četiri generacije prije nas?! Tko bi mogao navesti poimence rodbinu s tatine ili mamine strane barem do trećeg koljena?! Ne bih htio dalje problematizirati ovu tematiku jer sam siguran da ćete se sa mnom složiti da suvremeni ljudi gube osjećaj za svoje korijene. Ne zanima ih prošlost, njihovo rodno mjesto, crkva-matica u kojoj su kršteni. Sve više postaju anonimci u društvu anonimnih.

Bog, međutim, svakoga po imenu zove. Od utrobe majke tvoje sam te pozvao i imenom vlastitim prozvao. Razumijete sada suvremenost rodoslovlja koje Matej donosi. Ono nas podsjeća na važnost naših korijena i potiče na razmišljanje da tome posvetimo malo više ljubavi, pažnje i pozornosti. Ne zaboravljajmo onih koji su živjeli prije nas. Njima dugujemo vjeru, ime i prezime, nasljedstvo i mjesto. Sjetimo ih se u molitvama i prenosimo  djeci i mladima lijepe uspomene na njih. I budimo ponosni što smo imali tako vrijedne i časne očeve, majke, djedove i bake.

3. Rođenje Marije vraća nas prirodi i našim temeljima  

Dok su ljudi živjeli povezani s prirodom, lakše su osjećali Božju blizinu i njegov blagoslov. Prirodnije su doživljavali naravne životne promjene rađanja i umiranja. I sve su to pratili određenim ceremonijalom koji je upućivao zahvalu za svaki dobar dar „Onome koji je od iskona“. Svjedoci smo, nažalost, činjenice da ljudi našeg vremena, ne samo da zaboravljaju na svoje korijene, već gube kontakt s prirodom. Postaju obični roboti u procesu opće globalizacije. Ne treba se onda čuditi što naši suvremenici lišeni tih doživljaja postaju sve više „bezosjećajni i hladni“ pred procesima rađanja i umiranja. Ne samo hladni, već i agresivni. Prisjetimo se samo prakse pobačaja kojim se uništava klica života u njegovom začetku i tako niječe pravo Onome „koji je od iskona“ da bude gospodar života. Ili, prisjetimo se prakse eutanazije kojom se pospješuje preuranjeni prirodni kraj života, a zaboravlja se da je „Onaj od iskona“ gospodar i života i smrti. Jer, njegova su vremena i vjekovi.

Rođenje BDM vraća nas temeljnim načelima obiteljskog života, govori o ulozi oca i majke pred tajnom svetosti života. Okupljeni u ovom svetištu donosimo Gospi svoje molitve i svoje nakane. Njezinu zagovoru preporučujemo posebice đake i učitelje, odgojitelje i roditelje. Uz početak nove školske godine uputio sam pismo i zahvalu učiteljima, vjeroučiteljima i odgojiteljima za njihov pedagoški rad u tom časnom odgojnom poslu. Crkva s interesom prati sve što se tiče odgoja i smatra kako je škola potrebna jer uči djecu zajedno živjeti, razgovarati, slušati, drugima pomagati i poštivati ih. Ona pomaže mladima rasti u dobroti i plemenitosti.
 

4. Raduj se prebivalište Riječi Božje   

Zahvalni smo za svjetlo dobrote koje nam je preko Marije zasjalo. U molitvama i mislima povezani smo s hodočasnicima drugih svetišta diljem Lijepe Naše gdje se pjeva i moli u čast „žene zaogrnute suncem, kojoj je mjesec pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda“ (Otk 11,19). O njoj je sv. Ivan Damašćanski u zanosu govorio da je „najveća novost pod suncem“ i „čudo nad čudesima“. A sveti Anzelmo veli da je „njezinim blagoslovom sve blagoslovljeno.. Nebo, zvijezde, zemlja, rijeke, dani i noći, sve se, Gospođo, raduje jer je po tebi obnovljeno i obdareno neizrecivom milinom.. Ženo, puna i prepuna milosti, tvojim blagoslovom blagoslovljena je sva priroda..“ Marija je, dakle, uz Isusa u središtu Crkve, pa joj riječima iz starine kličemo i pjevamo:

Tebi, Gospe od Otoka (Gospe Veprička), izričemo našu pjesmu hvale s nekoliko riječi starodrevne molitve (akatist) iz prvog milenija: „Raduj se uzdignuće palog Adama. Raduj se čvrsto uporište vjere. Raduj se prebivalište Riječi Božje. Raduj se dragocjena kruno vjernih vladara, časni ponose bogobojaznih biskupa, svećenika i redovnika, nepokolebiva utvrdo Crkve i nerazrušivi bedeme duhovnog carstva. Tebi, povjeravamo svoju sadašnjost i budućnost“. Tebi se obraćamo, molimo i pjevamo: Hrvat za križ bojak bije sveti. Vodio ga ljiljan barjak Tvoj. Ti nad nama plašt razastri bijeli; brani Gospo, brani narod svoj! Gospo od Otoka (Veprička), moli za nas. Amen.

✠ Želimir Puljić,
Apostolski upravitelj Splitsko-makarske nadbiskupije

Vepric, 7. rujna (Solin, 8. rujna) 2023.