U velikoj dvorani samostana Svetišta Gospe od Pojišana u Splitu, na petoj večeri Tjedna braka i obitelji u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, u četvrtak, 9. veljače upriličeno je predavanje na temu „Brak - put do svetosti“ (Sv. Ljudevit i Zelja Martin).

Pred velikim brojem mladih bračnih parova, kao i onih koji su željeli čuti što je to brak i kakve „posljedice“ on donosi prof. Nataša Bulić, voditeljica Agencije „Ichtis Travel“ Split, specijalizirane za hodočašća, održala je poučno predavanje o svetosti braka. U svom uvodnom izlaganju, prof. Bulić govoreći o braku kao putu do svetosti kao primjer govorila je o supružnicima svetom  Louisu (Ljudevit) Martinu (1823-1894) i svetoj Marie-Zélie (Azelija) Guérin (1831-1877) koji su bili prvi bračni par u Katoličkoj crkvi.

„Međutim, valja spomenuti  kako su prije stupanja u brak, još u mladosti željeli se posvetiti redovničkom pozivu. Marie-Zélie u ostvarenju željenoga redovničkog zvanja spriječilo je njezino slabo zdravlje, dok se je od Louisa koji je želio postati augustinac, tražilo da prije stupanja u samostan, nauči latinski jezik. No, za vrijeme učenja latinskoga spriječila ga je bolest. Upoznali su se 1858. godine, a nakon samo tri mjeseca i vjenčali. Vjenčali su se u crkvi Blažene Djevice Marije u Alençonu, 13. srpnja 1858. u ponoć. Unatoč tome što su bili u braku željeli su ostvariti nešto od redovničkog života. Tako su bili odlučili živjeti u djevičanskom braku, uzdržavanjem od spolnih odnosa, te su na samom početku braka deset mjeseci živjeli u djevičanstvu. No, od toga su prilikom ispovijedi, na preporuku svoga ispovjednika odustali“, rekla je prof. Bulić, te dodala kako su nakon prihvaćanja preporuke svog ispovjednika, u braku primili od Boga devetero djece, a svih pet kćeri koje su doživjele zrelu dob postale su redovnice.

Govoreći o prvim roditeljima jedne svetice koji su proglašeni blaženicima, Bulić je kazala kako oni nisu proglašeni zato jer su imali kćer sveticu sv. Malu Tereziju, nego zato što su živjeli svetim životom. Na kraju svoga izlaganja Bulić je nazočnima poručila: „Oni su znak i program života za naše vrijeme. Današnje kršćanske obitelji upravo u domus ecclesie uče, razvijaju i njeguju međusobne odnose u ljubavi, kako bi se velikodušno i u ljubavi znali nositi sa siromaštvom i nedaćama svijeta. Učiti primati i dopustit oblikovati se primljenom Božji ljubavi preko roditelja, braće i sestara  jamstvo je da ćemo se znati nositi sa svakom situacijom koja nas u život čeka, tražeći ne svoje dobro već dobro bližnjega jer tu leži naše najveće dobro, Krist.  Ovo je potvrda i znak da se i u obiteljima može itekako živjeti svetim životom, samo ako se želi. Svi smo mi po našem svetom krštenju pozvani na svetost. Može se u i ovom svijetu živjeti i težiti za svetošću, nije potrebno ići u samostan da bi se ostvarila svetost. Spomendan im se u Katoličkoj Crkvi slavi 13. srpnja na uspomenu na dan njihova vjenčanja u Alenconu.