"Dragi kandidati za prezbiterat, danas vas vidim kao krunu naše Svećeničke godine i novo proljeće za Crkvu i narod. Želimo otvoriti svoja srca i molitvom vas pratiti na vašem svećeničkom putu", kazao je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić predvodeći u prigodi svetkovine apostola sv. Petra i Pavla, u nedjelju 27. lipnja u konkatedrali sv. Petra u Splitu, euharistijsko slavlje za vrijeme kojega je zaredio za prezbitere osmoricu đakona, četvoricu na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije: Maria Popovića (iz župe Uznesenja BDM u Svinišću), Vinka Beusa (iz župe sv. Mihovila Arkanđela u Dugopolju), Matu Brečića (iz župe sv. Ilije proroka u Metkoviću) i Antu Raku (iz konkatedralne župe sv. Petra apostola u Splitu) te četvoricu na naslov Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja: Pericu Maslaća (iz župe sv. Ilije u Metkoviću), Josipa Sušića (iz župe sv. Franje u Imotskom), Maria Radmana (iz župe Majke Božje Lurdske u Zagrebu) i Nediljka Čarapića (iz župe sv. Jeronima u Kaštel Gomilici).

U slavlju, koje je svojim pjevanjem uveličao splitski konkatedralni zbor sv. Petra pod ravnanjem don Mihaela Provića, a uz orguljsku pratnju Marina Čarga, sudjelovalo je oko 80 svećenika, provincijal franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja dr. fra Željko Tolić, generalni i pastoralni vikar te mnogobrojni župnici, odgojitelji i profesori, među kojima su bili i odgojitelji iz Rima. "Danas na poseban način, mi svećenici, osjećamo svoju ograničenost, ali i veličinu Božjega dara koji nam je povjeren da u Njegovo ime možemo izgovarati riječi: 'Ovo je tijelo moje, ovo je krv moja' ili 'ja te odrješujem od grijeha tvojih'" - ovim riječima započeo je svoju homiliju mons. Barišić. Svećenik je "glasnik" kojega Gospodin šalje ispred sebe, glasnik života, onaj koji naviješta Radosnu vijest spasenja, odgaja za ljubav, vjernost i slobodu a najviše sam to svjedoči životom i djelom. U duhu evanđeoskoga teksta, koji govori o Isusovu putu u Jeruzalem na kojemu susreće brojne a poziva odabrane, nadbiskup je kroz tri evanđeoske slike ukazao na tri različite naše životne situacije tj. na tri odgovora Gospodinovu pozivu. Prvi pozvani velikodušno i entuzijastično odgovara na Gospodinov poziv, drugi odgovara kalkulirajući, a treći ima nešto obaviti prije nego se odazove pozivu. "Biti svećenik ne znači staviti sigurnost u prošlo nego u buduće, znači odazvati se Božjem pozivu s povjerenjem, aktivno živjeti i svjedočiti ga danas jer bez svećenika ne bi bilo euharistije, pomirenja i tabernakula tj. ne bi bilo trajne i bitne prisutnosti Krista u svijetu. Preko sakramenata Krist prenosi svoje vlasništvo na vas dragi mladomisnici da možete živjeti i prenositi božanski život svakom čovjeku" - istaknuo je nadbiskup napominjući da danas u svijetu ima raznih vrsta smrti te da je svećenik onaj koji se na poseban način treba zauzimati za život. "Niste sami! S vama je vaša rodbina, prijatelji, vaši svećenici koji su vam bili ohrabrenje na vašem putu i vaši župljani. Neka vaš svećenički život bude poticaj novim naraštajima za nova duhovna zvanja" - zaželio je metropolit Barišić mladomisnicima. Nakon homilije uslijedili su obredi svećeničkog ređenja. Nadbiskup je pomazao sv. uljem ruke ređenika, darovao im pliticu i kalež te položio ruke na njihove glave, a okupljeni svećenici su molili za nove prezbitere te su polaganjem ruku izrazili zajedništvo s njima, pružajući im na taj način ohrabrenje i podršku u važnoj zadaći koja je za njih tim danom započela. U nastavku euharistijskog slavlja mladomisnici su se pridružili nadbiskupu za stolom Gospodnjim. Nakon popričesne molitve i himna "Tebe, Boga hvalimo", svoju riječ zahvale i čestitke nadbiskupu, novim prezbiterima, njihovim roditeljima, rodbini i prijateljima uputili su župnik Vidović i provincijal Tolić. Naglasivši da "sklopljene ruke na molitvu nikada ne ostaju bez ploda" provincijal je poručio mladomisnicima da svim srcem, dušom i pameću ljube Gospodina Boga svoga te da ljube i poštuju svoje bližnje kao sebe same. Prije završnoga svečanog blagoslova nadbiskup je podsjetio da je ovaj dan radost cijele domovine i šire, da je vidljivi znak zajedništva Crkve u različitim karizmama. Obiteljsko i prijateljsko druženje nastavilo se zajedničkim blagovanjem.

{gallery}old_gallery/475{/gallery}