U organizaciji splitske župe Prečistog Srca Marijina - Gospe Fatimske u subotu 13. ožujka upriličeno je hodočašće starom hrvatskom svetištu Sv. Križu u mjestu Arbanija na Čiovu, nedaleko od Splita. U misnom slavlju koje je predvodio župnik župe Gospe Fatimske don Mijo Grozdanić, sudjelovalo je uz lokalno stanovništvo oko dvjesto hodočasnika, od kojih je šezdesetak pobožno krenulo toga istog dana iz Splita, pješice, u povorci za križem, na  hodočašće dugo tridesetak kilometara tj. oko osam sati hoda. Crkva i dominikanski samostan Sv. Križa, kao najveće narodno svetište koje je nekad imala dominikanska provincija Dalmacija, nekad su bili mjesto ka kojem su hodile bose noge mnogih hodočasnika, točnije još od 1. travnja 1600. godine. Tada su na Veliku Subotu, na velikom drvenom raspelu, koje se nalazi na glavnom oltaru crkve, prokrvarile Isusov rane. Štovanje čudotvornoga raspela stoljećima, naročito je bilo rašireno tijekom mjeseca ožujka s hodočašćenjem svakog petka, potom na Veliki Petak i blagdan Kristova Uzašašća, da bi slijedom povijesnih previranja na ovim prostorima, pogotovo nakon 19. stoljeća i dolaska Napoleonove vlasti, palo u zaborav. Župljani spomenute splitske župe tim hodočašćem žele potaknuti i druge hrvatske vjernike da obnove pobožnosti prema zaboravljenim hrvatskim svetištima, pogotovo u vremenu korizme kada nas Isus još žarče poziva da slijedimo i nasljedujemo njegov križ. Obnova izblijedjeloga hrvatskog duhovnog nasljeđa iznimno je važna baš u modernim vremenima koja nisu ništa manje zahtjevna od 14. i 15. stoljeća kada su u danima pošasti kuge i teških životnih prilika nastajale crkve i samostani poput ove Sv. Križa, naglasio je župnik Grozdanić.

Zanimljivo je bilo vidjeti reakcije stanovništva u mjestima kroz koja je hodočasnička povorka prolazila u molitvi za križem, prigodnim razmatranjima i pjevanju tradicionalnih korizmenih pjesama. Pri lijepom sunčanom danu brojni Splićani, Kaštelani i Trogirani izišli su u svoje vrtove obavljati poljodjelske radove, neki šetati ili sjediti na štekatima kafića i sl., da bi pri pogledu na povorku i zvuk brojnih usta koja mole, i njihova usta počela izgovarati molitvu.