Propovijedi mons. Želimira Puljića

1.   Uvod u Misu: Uz današnje đakone: don Igora Goleša, don Ivana Mamića, don Danijela Maršića, fra Marka Pudara, don Renata Pudara, don Ivana Šesta koji će pod ovom svetom Misom primiti svećenički Red, pozdravljma i bogoslova Roberta Pudara koji će primiti red đakonata, pozdravljam njihove roditelje, rodbinu i prijatelje, njihove kolege bogoslove, te nazočne svećenike i redovnike, posebice župnike naših ređenika. Drago mi je što je s nama nadbiskup u miru mons. Marin Barišić i mnogopoštovani provincijal fra Marko Mršo, Rektor bogoslovije don Giuliano Trdića i duhovnika don Mato Brečić. Dok vas sve od srca pozdravljam na ovom svečanom obredu đakonskog i svećeničkog ređenja, pozivam vas da u ovom svetom činu sudjelujemo radosno i zahvalno. Gospodin, koji nas je danas okupio u ovom Gospinom prasvetištu, poziva nas na gozbu Riječi i Euharistije. Ali, zove nas i na obraćenje... 

Podjela svetoga Reda potiče nas, braćo i sestre, „biti zahvalni za neprocjenjivi dar kojeg svećenici predstavljaju za Crkvu i za čovječanstvo“. Njihov apostolski rad i samozatajno služenje, te njihova vjernost Kristu koji ih je „po imenu pozvao, odabrao i poslao“ zaslužuju našu pozornost i zahvalu.

Dragi ređenici! Kad ste bili zaređeni za đakone, biskup vam je predao Kristovo evanđelje i rekao: „Nastoj vjerovati što čitaš, učiti što vjeruješ, te živjeti što druge učiš“. Danas ću vam  predati darove što ih narod prinosi Bogu i upozoriti vas da 'budete svjesni onoga što radite; da u djelo provedete što obavljate, te svoj život suobličujete otajstvu križa Gospodnjega'. Poželimo našim ređenicima neka budu i ostanu na visini zadataka koje im Crkva povjerava.

U čemu je tajna svećeničkog ređenja?!

2.  Otajstvo ređenja opisano je u riječima poziva, predanja duhovnih ovlasti i poslanja. Inicijativa je na Božjoj strani, jer On poziva, ovlašćuje i šalje.

* Poziv je dar neba i nezaslužena milost. On je toliko snažan da kandidata preobražava i ulijeva u njega posebnu narav svećeničkog dostojanstva. Zbog toga su duhovni spisatelji često gledali svećenika - Kristovoga poslanika, bliže anđelima, nego li ljudima.

* Sam događaj ređenja vrhunac je obreda i otajstva Crkve. Polaganje ruku i mazanje svetim uljem toliko oblikuju kandidata da on postaje „prijenosnik Božanskog djelovanja“. Stoga, Crkva pred tim svetim činom s Marijom moli i zahvaljuje: „Velika nam djela učini Svesilni. Sveto je ime njegovo!“

* Treća je riječ poslanje. Budući da je svećeništvo „dar Crkvi, zajednici, braći i svijetu“, Isus one koje zavolio i odabrao šalje u svijet: „Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas. Ostanite u mojoj ljubavi..“ Zato je svećeništvo „ljubav Isusova srca“, kako je govorio sv. Ivan Marija Vianney. To je ljubav bez koristoljublja, darivanje bez pridržaja i služenje bez uvjetovanja. Kada kandidat za ređenje prihvati to troje, onda on na indirektan način daje do znanja da je spreman, da je oboružan i da je voljan služiti Bogu i ljudima.

U tom vidu doskora ćemo se pridružiti molitvi nebeske i zemaljske Crkve pa moliti neka postojanim duhom daju svima do znanja kako ne žele biti trstika koju vjetar kamo hoće ljulja, već proročki navjestitelji poput Ivana Krstitelja uz čiji se blagdan događa ovo ređenje.

Sveti Ivan Krstitelj - granit značaj i karakter

3. Za njega se ukratko može reći da je bio „čovjek čista zraka i širokih pogleda, granit značaj i karakter“ koji i danas privlači svojom riječju i primjerom. Ni pred kim nije imao straha. Koljena mu nisu klecala, a niti je glas podrhtavao. Nije dakle, bio trstika, već hrast kojem ni najjača bura i oluja nije mogla nauditi. Vjeran Božjim načelima nije popustio ni pred Herodom, kao ni pred njegovom priležnicom Herodijadom. Zato ga je i Isus posebice pohvalio i rekao kako se „ovakav od žene rodio nije“.

* Bogu hvala što je i u našoj povijesti bilo uvijek onih „koji su ostali uzgor, nepokolebivi i neustrašivi kad se radilo o vjernosti višim idealima. Jer, zahvaljujući takvima vjera i danas živi. Gdje bismo bili da nije bilo hrabrih i svjesnih ljudi u našoj prošlosti?!

* Prikladno je ovdje uz 25 obljetnicu pastirskog pohoda svetog Ivana Pavla II. u Splitu i Solinu (5. listopada 1998.) sjetiti se njegovih pohvalnih riječi o kard. Alojziju Stepincu, kojeg je dan prije proglasio blaženima u  Mariji Bistrici. Tada je rekao da je „Stepincu bila draža tamnica negoli sloboda, i to samo zato kako bi obranio slobodu Crkve i njezino jedinstvo. Nije se strašio okova kako ne bi bile okovane riječi Evanđelja”. Prekrasne riječi pohvale koje zvuče poput onih koje je Isus uputio na račun Ivana Krstitelja (Mt 11, 7-11). Poželio bih da se ovakve riječi mogu čuti na posljednjem ispraćaju svakoga svećenika, kojega je Gospodin pozvao i poslao u svoj vinograd!

4.  Okupljeni danas na đakonskom i svećeničkom ređenju uz blagdan svetoga Ivana Krstitelja i mi ispovijedamo da nam je zakon Evanđelja prava i cjelovita mudrost života. Stoga s vjerom i pouzdanjem od srca molimo neka se „dostoji ove svoje izabranike posvetiti i okrijepiti“. Bilo nam je drago na početku obreda čuti glasno i razgovjetno njihove riječi odaziva „evo me“ koje su odjeknule ovim svetim prostorom. U tom odvažnom iskoraku osjetili smo jeku poziva i poticaja koje je Bog kroz povijest upućivao svojim izabranicima i prorocima:

* „Ne boj se, Abrahame, krenuti tamo kamo te ja šaljem“ (Post 15, 1). „Ne boj se, Izraele, ja sam te otkupio. Imenom sam te zazvao: Ti si moj“ (Iz 43, 1).

* „Ne boj se, Jeremija, poruga ljudskih i uvreda i ne dršci pred njima“ (Jer 1,17). Iste riječi poticaja i ohrabrenja Isus upućuje danas i vama, dragi ređenici!

*  Ne bojte se svoje slabosti kad Bog zove. Predajte se Božjoj Providnosti potpuno i bez pridržaja pa će vas On ojačati i ohrabriti. Sve ćete moći u onome koji vas krijepi i jača. On računa s vama i preko vas želi ostvariti velike planove u ovome svijetu.

A kad se ređenici budu prostrli na zemlju, a mi u litanijama zazivali pomoć nebeske Crkve, bit će to vanjski izraz naše nemoći. Ali, i izraz naše zaufane želje i usrdne molitve za njih. Stoga vas pozivam da s molitvom na usnama i s pjesmom u srcu sudjelujete kod ovog svetog obreda ređenja. Ono je ne samo dar njima, već i ovoj Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, Crkvi i narodu.

5. Molimo neka i oni sami budu dar kojeg će velikodušno darivati: Dar ljubavi bez koristoljublja, i dar služenja bez uvjetovanja. Neka  napreduju i rastu u svećeničkom zvanju, te poput brojnih Kristovih vojnika i vitezova budu na visini zadataka koje im Crkva danas povjerava. Budući da je sveti Red dar Crkvi, molit ćemo neka i oni budu dar ljudima, braći i svijetu. Neka im molitva Božanskog časoslova, navještaj njegove Radosne vijesti, kao i dijeljenje svetih Otajstava pomognu biti svjesnim onoga što rade.

A Duh Sveti neka ih obdari poniznošću srca i velikim pouzdanjem u Boga kako bi bili prepoznatljivi Kristov glas u svijetu koji, nažalost, sve više „bježi od Boga“. Svjesni poput Jeremije da ih je Gospodin „poznavao i pozvao, oblikovao, posvetio i za proroke postavio“ (Jer 1, 4-5), neka budu radosni navjestitelji Riječi, djelitelji svetih Tajna i odgovorni odgojitelji Božjeg puka ove starodrevne Splitsko-makarske Crkve.  U tom vidu upućujemo nebu žarku molitvu za njih: „Svemogući i milostivi Bože, usliši dobrostivo naše ponizne molbe i daj da oni, koje ćeš uskoro po neizmjernoj dobroti svoje blagosti uzvisiti na službu nebeskih tajna, budu dostojni sluge tvoga svetoga oltara. Neka ono što njihov glas iznese tvojom posvetom bude i potvrđe-no. Gospe od Otoka i Kraljice svećenika potkrijepi naše ponizne molitve pred Srcem svoga Božanskog Sina. Tako neka bude. Amen.

✠ Želimir Puljić, Apostolski Upravitelj

Splitsko-Makarske nadbiskupije