Treći susret ciklusa pod nazivom „Četvrtak za dušu“ upriličen je u četvrtak, 18. travnja u Župi Presvetog Srca Isusova na Visokoj u Splitu u organizaciji pastorala mladih Splitsko-makarske nadbiskupije. Nakon Roberta Tomića i patera Stjepana Ivana Horvata, ovog puta u goste je došao fra Ante Vučković koji je govorio na temu „Uskrsli Krist i snaga opraštanja“.

Program je započeo svetom Misom koju je također predvodio fra Ante. Cijeli program glazbeno je animirao VIS Veritas Aeterna.

U homiliji se osvrnuo na značenje riječi „učenik Kristov“ te kako postati Njegovim učenikom.

„Kršćani su oni koji su krenuli za Kristom i koji hoće biti Njegovi učenici. Učenik je netko tko uči i netko tko hoće više znati. Ako netko misli da sve zna, već se izbacio iz škole. Njegovi učenici su oni koji su svjesni da im treba pomoć da bolje razumiju.“

Osvrnuvši se na prvo čitanje iz Djela apostolskih, fra Ante potiče da sami sebe zapitamo koliko smo učenici Kristovi postavljajući sebi pitanje „Od koga ja učim? Tko mi je autoritet u nekom važnom životnom području?“. Naglašava da tko god misli ozbiljno ući u odnos s Bogom nijedan autoritet ne bi smio biti iznad Njega. Ako netko ima veći autoritet u našem životu od Boga, na krivom smo putu.

Nakon svete Mise uslijedio je nagovor koji je započeo razmatranjem ulomka iz Ivanovog evanđelja gdje Isus govori učenicima „Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.“ (usp. Ivan 20,23).

Isusovi učenici su nakon njegove smrti u strahu što će se s njima dogoditi, hoće li i njih netko napasti. Ali osim što su u strahu i što im je duša zatvorena, oni su i fizički zatvoreni u toj prostoriji.

„Oni su živog tijela, ali kao da su u grobu. Događa se da Isus dolazi k njima u njihov grob. Ostavio je svoj i otišao k njima. Ali neće im doći izvana nego iznutra, na isti način kako je on otvorio svoj grob. On iz groba nije izašao tako da mu je netko izvana odmaknuo kamen, nego se silom Očevom iznutra vratio u uskrsli život.“ tumači fra Ante.

Prvo što Isus govori učenicima jest „Shalom“ koji je bio najobičniji židovski pozdrav, ali ujedno je i najdublja riječ jer označava nekoga tko ti želi mir i tko ti želi dobro te im pokazuje svoje rane i bok. Želi im pokazati da je on taj koji je bio s njima, koji je bio uhvaćen i na kraju razapet i pokopan. Tu vidimo preobrat unutarnjeg stanja apostola, oni čim vide Uskrslog – oni se mijenjaju. To je obilježje svakog od nas već i u ovom životu. Proživljavamo prijelaz iz tuge u radost, iz beznađa u nadanje, iz straha u druželjubivost - sve to nakon susreta s Kristom.

„Zatim Isus osposobljuje svoje apostole za poslanje. Na sličan način kako je Isus poslan i kako je izvršio svoje poslanje u svijetu, On šalje njih. Ali navještati Uskrsloga ne može onaj čije srce nije ispunjeno mirom. Shalom je pretpostavka da netko može naviještati Uskrsloga. Shalom nije mir svijeta, nego Njegov mir. Na Njemu se pokazalo kako je Bog prisutan u svijetu – kroz govor, ozdravljenje i oslobađanje – to je bila prisutnost Božja. Kad učenici budu sve to učinili, kroz njihovu Riječ će također biti prisutan Nebeski Otac – to je isto poslanje koje Isus predaje učenicima.“

Na kraju zaključuje tumačenjem da opraštati može jedino onaj koji je nanovo stvoren, čovjek u strahu i koji je zatvoren nema snagu opraštati. Imamo dvije mogućnosti – otpustiti i zadržati.  Prva nakana na koju Uskrsli potiče jest otpuštanje, ali ne kaže da nećemo moći zadržati. Zadržavanje je rezultat neprihvaćanja otpuštanja. Konkretno pitanje jest kako mi to zadržavamo krivnju i grijehe jedni drugima ili sebi?

„Prvi najčešći način jest okrivljavanje drugoga. Za nas je prilično važno razumjeti da opraštanje ili skidanje krivnje se ne tiče nekog dalekog niti je riječ o spektakularnom opraštanju nego je riječ o opraštanju najbližima, u zajednici, onima s kojima živim svaki dan. Nigdje nije tako teško opraštati kao onima s kojima dijelimo krov i kruh. Drugi način kako ne opraštamo su strahovi – što će biti ako ja oprostim i hoće li me povrijediti još više? To bi značilo gledati Uskrslog i pitati se zar je on oprostio Pilatu. Na Njemu vidimo da je On oprostio sve. Prva tri evanđelista ne govore ništa o otpuštanju i opraštanju nakon Uskrsnuća jest upravo zato što sve što se događa dolazi u sili opraštanja koje dolazi s Uskrslim – on je već sve otpustio, s Njim dolazi Shalom!“.

Po završetku nagovora uslijedilo je euharistijsko klanjanje koje je predvodio župnik don Ivan Terze te je najavio sljedeći susret u svibnju kada će gost biti fra Ante Bešlić.