Na današnji dan, 25. ožujka 2023., na Blagovijest, pokrenut je katolički vjerski portal „Mreže Riječi“ s ciljem da vjeroučitelji i prijatelji pokrenu novi oblik evangelizacije odraslih, nadasve svojih kolega u školama, roditelja djece, rodbine i prijatelja.  Nismo ni slutili da će dva mjeseca iza toga Dikasterij za komunikacije izdati jedan dokument koji u 80 brojeva objašnjava koliko je komunikacija na društvenim medijima važna za Crkvu i njeno poslanje.

Spomenuti dokument pod nazovom „Prema punoj prisutnosti“ objavljen je u svibnju 2023. Već na početku, u prvom broju piše da više nije pitanje trebamo li se uključiti u društvene mreže nego pitanje je kako se uključiti. Prefekt Dikasterija za komunikacije, Paolo Rufini koji potpisuje dokument ističe da je jedno od najhitnijih pitanja današnjeg doba ono kako pojedinci i crkvene zajednice mogu biti autentično prisutni na digitalnim cestama. Kroz cijeli dokument se provlači Prispodoba o milosrdnom samarijancu, smatrajući da je prisutnost na društvenim mrežama, na tim digitalnim cestama djelo milosrđa ukoliko predstavlja autentičan poziv na blizinu, zajedništvo i ukoliko njeguje kulturu bliskosti. U svijetu koji više nije online ili offline nego onlife, mediji bi trebali biti poziv na dijalog, poštovanje i prijateljstvo.

Digitalnim cestama putuju mnogi putnici namirnici, a korisnicima prijeti da se najčešće tretiraju kao potrošači i roba. Stoga, počevši od lokalne razine imamo još mnogo pitanja i nedovršenih zadaća - unatoč tome Crkva od II. vatikanskog koncila potiče na dužnost komuniciranja – poziva na dobru komunikacijsku formaciju i izričito tvrdi da treba sustavno organizirati komuniciranje u svijetu i prema svijetu (GS1).

U doba kad je medijsko okruženje obilježeno dezinformacijama zadaća Crkve je donositi istinu ljudima, pomoći ljudima oduprijeti se manipulativnim i lažnim sadržajima i narativima, informirati se na kvalitetnim izvorima. Crkva ima poslanje - poslužiti istinom, i ne smije dopustiti da ljudi postanu smo sredstvo kojim se služe oni koji plasiraju informacije radi profita.  Mediji danas žive od polarizirajućih naslova, takozvanih clickbaitova – senzacionalističkih naslova, podliježu dezinformacijama kako bi opstali na tržištu, od toga nije isključen ni sve veći broj komunikatora i medija koji prenose vjerske sadržaje s okusom podijela, stvaranjem konflikta i senzacija.

Stoga je zadaća svih osoba i zajednica, osobito ustanova i katehetskih ureda u Crkvi biti aktivni tkalci zajedništva i svjedočki, gotovo mučenički ponuditi prostor za prenošenje Božje ljubavi na društvenim medijima. Na taj se način aktivno preuzima odgovornost za izgrađivanje vjernika dobrom riječju, odgovornost za narative, ali i povjerenje koje ljudi imaju u Crkvu. Ako Crkva sama ne bude upravljala onime što se o njoj komunicira, tu sliku će stvarati netko drugi, vrlo moguće pogrešnu sliku s naglascima na loše i senzacionalno. Što lošija bude percepcija Crkve to će manje sudjelovati u njenom poslanju, a što i manje sudjeluju, to se više distanciraju.

Živimo u vremenu prijelaza s tradicionalnih na digitalne medije, u kojem vjernici s pravom mogu biti zbunjeni količinom i sadržajem informacija koje do njih dopiru. Danas svatko može biti kreator vjerskog sadržaja i postati izvor informacija u katoličkoj vjeri, i to bez ikakvog teološkog filtera ili zajednice, dovoljno je otvoriti račun na društvenim mrežama ili web stranicu, a na taj način svatko može postati kreator javnog mijenja o vjeri i Crkvi.

Takvo okruženje vapije za sigurnim mjestom. U kojem nema interesa i profita, u kojem postoji živa stručna misao i zajednica koja će stajati iza plasiranog sadržaja. Takvo sigurno mjesto rodilo se iz dobre volje nekolicine teologa. Na današnji dan točno prije godinu dana, na Blagovijest, otvoren je portal Mreže Riječi. Umjesto zarade, hiperprodukcije, senzacija i radikalizacije društva nekolicina mladih ljudi se odlučila ujedininiti svoje kapacitete i stvarati besplatan sadržaj kojem će na prvom mijestu biti kvaliteta i izgradnja čitatelja. U suvremenom svijetu i medijskom okruženju imati profesionalce, ljude koji žele besplatno dati nešto od onoga što su i sami primili, koji žele plasirati dobru vijest, vijest koja će izgraditi, pomoći, utješiti je pravo čudo i velika služba Katoličkoj Crkvi.

Portal vjeroučitelja Mreže Riječi i sve društvene mreže vezane uz njega lijek su protiv distance vjernika, one se uključuju u konkretnu svakodnevicu čitatalja, a i oni sami postaju stvaratelji sadržaja. Portal je velika pomoć Katoličkoj Crkvi u proaktivnoj komunikaciji svega onog dobrog što čini kao i komuniciranja plementog vjeroučiteljskog poziva. Portal želi uz pomoć drugih vjernika laika, stručnjaka iz raznih humanističkih, društvenih, medicinskih i tehničkih disciplina, autentično, sveobuhvatno i cjelovito navještati evanđelje, želi njegovati kulturu susreta, promicati društveno prijateljstvo i mir.

Na digitalnim cestama imati skupinu kompetentnih vjernika laika, teologa koji žele dati najbolje od sebe i to volonterski, je veliki dar.    

Naime, oni koji traže društvo, odnos i zajedništvo, oni koji su distancirani ili marginalizirani, često se kreću digitalnim prostorima kako bi pronašli smisao, istinu ali  zajednicu, uključenost i solidarnost s drugima. Njima je prijeko potrebna blizina, suosjećanje i nježnost. S druge strane sam angažman na portalu i u komunikacijama nije ni približno dovoljno vrednovan unutar katoličke Crkve već se radi o početcima njenog aktivnog inistitucijskog djelovanja na našim prostorima. Dokument stoga podsjeća da se treba hrabro suočiti s osuđivanjem i nepovjerenjem i od strane crkvenih službenika jer to nije ništa novo. No, kako Document Dikasterija tvrdi društveni mediji mogu se smatrati još jednom cestom za Jerihon kojoj nam je proći noseći sa sobom blizinu, suosjećanje i nježnost i uz pomoć radnose i blage vijesti dovesti do susreta koji je značajan, dojmljiv i iskren. Zahvaljujući svjedočkom, profesionalnom i intezivnom dobrovoljnom radu vas više od 40 suradnika portala Mreže Riječi, već godinu dana kreativno pristupamo evangelizaciji koja njeguje kulturu bliskosti i koja pokazuje koliko naša vjera pronalazi žive i revitalizirajuće digitalne izraze.