Na blagdan Sv. Stjepana, prvomučenika, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić posjetio je samostan Majke Božje Divne na splitskom Marjanu, gdje je u zajedništvu sa sestrama, Kćerima Božje ljubavi, i don Ivanom Jakuljom, slavio svetu misu.

Svoju homiliju nadbiskup je počeo osvrćući se na blagdan Božića koji je blagdan ljubavi Božje. Kao i nekada, tako i danas ljubav teško prolazi. Već od početka ulazak Ljubavi u svijet donosi nemire. Susret svijetla i tame je takav, pa zbog toga nije ni čudo da je Ljubav završila u „štali, na slami.“ No, ova Ljubav se ne povlači već ostaje ustrajna. Ona je vječna stvarnost. „Bog je ljubav.“ Osim materijalne stvarnosti koja je nijemi svjedok utjelovljene Ljubav i svega onoga što se s Njom dogodilo, pravi svjedoci su osobe. A među njima je i prvomučenik Stjepan. „Krv mučenika, sjeme je novih kršćana.“ Ova Tertulijanova izreka svoju potvrdu pronalazi u događaju opisanom u Djelima Apostolskim, gdje sv. Luka kaže da su haljine kamenovanog Stjepana odložene do nogu mladića koji se zvao Savao, a koji kasnije postaje Pavao – apostol Ljubavi Božje. Jedino iz plodne ljubavi mogla je nastati „sila“ koja je došla i koja dolazi do zatvorenih srdaca, kazao je nadbiskup.

Sveti Stjepan je bio odrasli i zreli svjedok vjere. Ostao je vjeran do kraja, ne jer je bio bolji od drugih, već je to učinio zbog Ljubavi koja se razlila u njegovom srcu. Emanuel – Bog s nama, razlog je zbog kojeg je Stjepan ostao vjeran. On je povezan s Emanuelom – vidi otvorena nebesa. Događaj Božića utjelovio se u osobi Stjepana. Stjepanovo svjedočanstvo pokazuje tko je i tko mora biti prvi akter Božića. To ne možemo biti mi. Ako smo mi akteri, propada Božić. Akter može biti i jest samo Bog, On je početak svega! Stjepanovo mučeništvo jest mučeništvo iz ljubavi. No, mučeništva se nastavljaju i do danas. Zbog Isusa Krista i danas je u svijetu progonjeno oko sto milijuna kršćana u 50.-ak zemalja. I dan danas Krist je najprogonjeniji. Progonstvo je u naravi kršćanstva, zaključio je nadbiskup.

Na kraju homilije, mons. Barišić, pozvao je sve da ozbiljno prihvate Isusa Krista kako bi mogli dati ovakvo svjedočanstvo kao što ga je dao sv. Stjepan. Važno je biti svjedok riječima i djelima. Da bi to i mogli potrebno je da pronađemo Emanuela – Boga s nama koji je prisutan u svojoj riječi, u osobama, bližnjima i životnim događajima. Nakon misnog slavlja i kratkog druženja sa sestrama nadbiskup Barišić posjetio je ženski dom za starije i nemoćne o kojem se brigu sestre, Kćeri Božje ljubavi.