Na svetkovinu Marije Bogorodice, Novu godinu u nedjelju, 1. siječnja splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predsjedao je svečanim euharistijskim slavljem u splitskoj prvostolnici, uz koncelebraciju župnika don Tomislava Ćubelića, rektora Nadbiskupskog sjemeništa don Jure Bjeliša i ostalih svećenika. Na samome početku slavlja, nadbiskup je svim vjernicima čestitao Novu godinu uz obilje Božjeg blagoslova i uspjeha u životu i radu. Naglasio je da je Bogorodica rodila Spasitelja Isusa Krista, Kneza mira koji nam je tako potreban.

U prigodnoj homiliji, nadbiskup je istaknuo Marijinu ulogu u povijesti spasenja, ali i u približavanju ljudi njezinom sinu Isusu Kristu. Luka kaže u svome evanđelju: "Marija u sebi pohranjivaše sve ove događaje i prebiraše ih u svome srcu". Sve što se dogodilo i što je bilo rečeno: susret s anđelom, posjet Elizabeti, odlazak s Josipom u Betlehem, rođenje djeteta pod teškim okolnostima, dolazak pastira.... Sve to Marija prihvaća nježno i čuva u svojoj nutrini. I još više: sve te događaje prebiraše u svome srcu. To nas potiče da i mi poput Marije prihvaćamo s povjerenjem i pouzdanjem ono što Bog stavlja pred nas.

Prvi siječnja u Crkvi je svetkovina Svete Marije Bogorodice. To znači da od prvog dana godine mi se kršćani stavljamo pod osobitu zaštitu Marije, jer znamo, da naše brige i molbe ona visoko uzdiže. Tako počinje Nova godina s puno nade: naša prošlost i naša budućnost pripadaju Bogu, važno je, da svaki dan iznova počnemo živjeti naš kršćanski život i da to smijemo činiti pod osobitom zaštitom Bogorodice Marije u čiji zagovor vjerujemo.

Nadbiskup je u nastavku govorio o novom vremenu koje nam je darovano te je u tom smislu kazao da je ono „presporo za onoga koji iščekuje, prebrzo za onoga koji se boji, predugo za onoga koji pati, a prekratko za onoga koji se raduje. Za onoga koji želi ljubav Božju uključiti u svoj život njegovo vrijeme već diše vječnošću. Jer ljubav je jedina koja na kraju ostaje, koja nikad ne prestaje i povezuje ovaj život s vječnošću.“

Prvi dan nove godine, na svetkovinu Marije Bogorodice Crkva obilježava 50. Svjetski dan mira, koji je ove godine usredotočen na nenasilje, stil politike za mir. „Previše je nasilja u ovom svijetu i čovjek kao da ne razumije poruke mira, ali razumije zato potrebu nenasilja“, kazao je nadbiskup istaknuvši nekoliko misli Svetoga Oca iz njegove Poruke za Svjetski dan mira. Papa progovara o nenasilju kao stilu mirovne politike te poziva sve da u svome osobnom životu i ophođenju s drugima prigrle nenasilje.

„Neka nas ljubav i nenasilje vode i nadahnjuju u interpersonalnim, društvenim i međunarodnim odnosima. Kada se žrtve nasilja znaju othrvati napasti osvete, one postaju najvjerodostojniji protagonisti nenasilnog mirotvorstva, piše Papa, izražavajući želju da nenasilje postane karakteristični stil naših odluka, naših odnosa i naših aktivnosti, pa i političkog života u svim njegovim oblicima. Nasilje, piše Papa, koje se provodi „u dijelovima", na različite načine i na različitim razinama, izaziva golema trpljenja kojih smo itekako svjesni: ratovi u različitim zemljama i kontinentima; terorizam, kriminal i nepredvidljivi oružani napadi; zlostavljanje kojima su izloženi migranti i žrtve trgovine ljudima; uništavanje okoliša. S kojom svrhom? Može li se nasiljem postići bio koji cilj trajne vrijednosti? Ne dovodi li tek do razbuktavanja odmazdî i spirala smrtonosnih sukoba od čega koristi ima svega nekoliko "gospodara rata"?

Nasilje nije lijek za naš razbijeni svijet, primjećuje Sveti Otac. Boriti se nasiljem protiv nasilja vodi u najboljem slučaju do prisilnih migracija i golemih patnji, jer su ogromne količine resursa usmjerene u vojne svrhe i uskraćene svakodnevnim potrebama mladih, obitelji u teškoćama, starijih, bolesnih i velikoj većini stanovnika našega svijeta. U najgorem slučaju to može dovesti do fizičke i duhovne smrti mnogih ljudi, ako ne i svih.

Biti pravi Isusovi učenici danas znači također prihvatiti njegovo učenje o nenasilju, piše Papa te, citirajući svoga predšasnika papu Benedikta XVI., ističe kako nenasilje za kršćane nije puko taktičko ponašanje, već osobni način postojanja, stav onoga koji je tako uvjeren u Božju ljubav i njegovu moć, da se ne boji hvatati u koštac sa zlom jedino s oružjima ljubavi i istine.

Ljubav prema neprijatelju je srž "kršćanske revolucije". Jedino mir je svet, a ne rat. Nadbiskup je, potom, istaknuo važnost mira u obiteljskim odnosima jer „iz obitelji se mir i ljubav šire u društveni prostor“. Za vrijeme euharistijskoga slavlja pjevanje je predvodio Mješoviti prvostolni zbor pod ravnanjem mo. Ivana Urlića, uz orguljsku pratnju s. mo. Mirte Škopljanac Mačina.