Adresa dekanatskog ureda

Dekanatski ured - Kostanje: Put Križine 1, 21207 Kostanje

Dekan: don Špiro Čikeš

Popis župa

O dekanatu

Poljički dekanat osnovao je splitsko-makarski biskup Frane Franić odlukom br. 1970, od 21. rujna 1957. godine u povijesnim granicama nekadašnje Poljičke Republike, da bi se na taj način sačuvala uspomena na tu značajnu srednjovjekovnu društveno-političku tvorevinu u hrvatskom narodu. Povod osnivanja dekanata bila je 150. obljetnica ukidanja Poljičke Republike od strane osvajačke francuske vlasti 1807. godine. Jugoistočna granica dekanata ide rijekom Cetinom ispod Garduna do ušća u dužini od 50 km, jugozapadna granica ide Jadranskim morem od ušća Cetine do ušća rječice Žrnovnice, sjeverozapadna granica ide tokom Žrnovnice do njezina izvora u Mosoru, odakle se penje na Mosor i spušta na rijeku Cetinu ispod Garduna. 

Dekanatu pripadaju župe: Donji Dolac, Dubrava, Duće, Dugi Rat, Gata, Jesenice, Kostanje, Ostrvica, Podgrađe, Podstrana, Priko-Omiš, Sitno Donje, Sitno Gornje, Srijane - Dolac Gornji, Srinjine, Strožanac-Podstrana, Trnbusi, Tugare i Zvečanje. Svim župama upravljaju svjetovni svećenici i sve se nalaze u Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Prvi poznati stanovnici ovoga kraja bili su stari Iliri, o čemu govore mnoge njihove gomile i gradine. O nazočnosti kršćanstva na ovom području prije doseljenja Hrvata govore arheološki nalazi u Gatima i Jesenicama. Hrvati su se u Poljicima naselili u prvoj polovici 7. stoljeća i vrlo rano formirali svoju upravnu jedinicu župu, koja je u srednjem vijeku prerasla u poznatu Poljičku Republiku, kojoj je na čelu bio knez, a sve međudruštvene odnose uređivao je poznati Statut.

Poljički Hrvati primili su krštenje u prvom valu pokrštavanja hrvatskog naroda i kroz sve neprilike koje su ih tijekom povijesti snalazile, posebice za vrijeme višestoljetne turske okupacije, sačuvali su vjernost katoličkoj vjeri i hrvatskoj naciji. U tome su značajnu ulogu odigrali domaći svećenici glagoljaši, ljudi skromnog znanja, ali jake vjere i beskompromisnog  rodoljublja. Svećenici glagoljaši, iako su dugo živjeli pod tuđinskom protukršćanskom vlašću, uvijek su bili povezani sa splitskim nadbiskupima i kod njih nailazili na razumijevanje i podršku u njihovom izuzetno teškom položaju. Tako je nadbiskup Ivan Dominik Foconio nešto prije 1579. godine za glagoljaške župe pod turskom vlašću u Poljicima i Radobilji  osnovao dekanat, koji je bio prvi  u splitskoj nadbiskupiji, a i jedini sve do 1834. godine. Dekan je bio neki poljički svećenik, koji je boravio u svome rodnom selu i ujedno vršio župničku službu. On je kao dekan predsjedao svećeničkim skupštinama u crkvi Sv. Ciprijana u Gatima. Dekana su nazivali poljičkim izvanjskim vikarom ili izvanjskim vikarom Poljica i Radobilje. Ovom su dekanatu pripadale i druge župe u blizini Poljica i Radobilje. 

Kada je biskup Pavao Klement Miošoić 1834. godine razdijelio biskupiju na sedam dekanata: splitski, trogirski, sinjski, omiški, makarski, imotski i neretvanski, tada su poljičke župe ostale bez nekadašnjeg dekanata i pripale su trima novoutemeljenim dekanatima: splitskom, omiškom i sinjskom. Župe: Podstrana, Jesenice, Srinjine, Sitno Donje i Sitno Gornje pripale su splitskom dekanatu. Sinjskom dekanatu pripale su župe: Donji Dolac, Srijane-Gornji Dolac i Trnbusi, a Omiškom dekanatu župe: Duće, Tugare, Dubrava, Gata, Kostanje, Ostrvica, Podgrađe i Zvečanje.

Lokacija