U prepunoj župnoj crkvi Sv. Petra apostola u Kaštel Novom od 27. do 29. veljače održan je seminar duhovne obnove pod geslom „Odstupi, Sotono”. Ovo je bio četvrti seminar u ciklusu seminara koji se već dvije godine održavaju u župi Kaštel Novi u sklopu projekta Tabgha - mjesta gdje je Isus umnožio pet kruhova i dvije ribice nahranivši pet tisuća ljudi.

Voditelj ovog trodnevnog seminara bio je don Darijo Čorić, župnik u Kaštel Novom. Svakoga dana uz duhovni nagovor, krunicu, ispovijed i Svetu misu održalo se i Euharistijsko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, a u petak i pobožnost Križnog puta. Svetu Misu i Euharistijsko klanjanje sva tri dana animirao je župni sastav mladih Snaga vjere.

Don Darijo je kazao kako Isus na početku svog javnog djelovanja odlazi u pustinju. Pustinja je mjesto čovjekova susreta sa sobom i s Bogom, mjesto gdje čovjek može najrealnije sagledati sebe i svijet oko sebe jer tu ništa nije uljepšano već onakvo kakvo jest. Đavao prilazeći Isusu govori da kamenje postane kruh i pokušava ga nagovoriti na čin sebičnosti, traži da učini čudo isključivo za sebe. Krist odbija ali ne negira da je kruh važan za život čovjeka, no dodaje da ima mnogo većih i važnijih dobara, jer čovjek nije samo tijelo već i duh. Čovjek je izvorno djelo Božjeg duha, i to je ono što mu je potrebno za njegovo potpuno ispunjenje. U drugoj napasti đavao pokazuje kako dobro poznaje riječi Svetog pisma ali koristi ih za svoje zle interese no Isus ga i tu odbija kao i u trećoj napasti.

Također je govorio i o drugim mjestima gdje napasnik iskušava Isusa, primjerice u Cezereji Filipovoj gdje ga Petar odvlači od Božjeg nauma, no Isus tu pokazuje kako su Božji planovi veći od ljudskih. U Getsemanskom vrtu Isus je osjetio svu težinu zadatka koji je pred njim i vapi „Oče, ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude “. Također na Kalvariji dok su mu glavari svećenički govorili da siđe s križa pa će mu vjerovati, Isus im pokazuje da u ostvarenju Božje volje ide do samoga kraja. Don Darijo je u nagovoru govorio i o važnosti molitve Očenaš u odupiranju različitim napastima kojih će uvijek biti ali uz redoviti molitveni i sakramentalni život čovjek će uvijek imati snažan oslonac da ostane na Kristovom putu.