Raspored sv. misa

Nedjeljom: u 11.00 sati u župnoj crkvi sv. Jurja.

Radnim danom: poslijepodne (po dogovoru s vjernicima).

Povijest

Župa Žeževica prostire se na krševitoj visoravni od istočne strane ceste koja prolazi kroz Šestanovac i jednim krakom vodi prema Cisti Provo, a drugi ide kroz samu Žeževicu i dalje kroz Grabovac prema Zagvozdu. Duga brdska kosa dijeli visoravan na dva dijela, južni nešto niži i sjeverni viši dio. Ovaj su kraj u dalekoj prošlosti nastavali Iliri od kojih je ostalo više gomila, a poslije njih Rimljani, što potvrđuju pronađeni rimski novci. Karolinški mačevi pronađeni na Strigovu govore o nazočnosti Hrvata u 9. stoljeću. Poslije završetka Morejskog rata 1699. godine nova granica između Turske i Mletačke Republika povučena je preko Žeževice tako da je Gornja Žažavica i nadalje ostala pod Turcima, a Donja Žeževica došla je pod mletačku vlast. Gornja Žeževica dočekala je oslobođenja u novom ratu 1715. godine. 

Na brdskoj razdjelnici ističe se Orje sa župnom crkvom koja dominira nad cijelim područjem. Župa je sve do 1941. godine bila u sastavu sa starom župom Dvare ili Zadvarje. Kroz to vrijeme u njoj je stanovao župni pomoćnik, koji je posluživao i susjedni Grabovac, koji je od 18. stoljeća imao svoje kapelane i svoje matične knjige. Organskim dekretom iz 1849. godine Žeževica je ostala kapelanija. Dekretom Biskupskog ordinarijata u Splitu br. 3121/1940. župa je od dana 1. siječnja 1941. postala samostalnom. Prvi župni upravitelj samostalne župe bio je don Slavko Kadić. 

Današnju župnu kuću sagradio je od 1946. do 1949. godine prvi župnik don Slavko Kadić. Kuća je temeljito obnovljena i preuređena za župnikovanja don Marina Barišića (1978.-1989.). Prije izgradnje ove kuće postojala je stara kuća, koja je sagrađena polovicom 18. stoljeća. Ona se nalazila poviše današnje kuće, s lijeve strane stepeništa. Nju su zapalili četnici 3. ožujka 1943., a njezino je kamenje župnik Kadić upotrijebio za gradnju današnje kuće. 

Župne matične knjige R od 1941. do 1947.; V od 1941. do 1947.; U od 1941. do 1947. nalaze se u MJU Šestanovac. Knjiga U od 1863. do 1880. nalazi se u DAS. Nepotpuna godišta parica R, V i U, za Žeževicu i Zadvarje, od 1818. do 1940. nalaze se u NAS.

Godine 1938. u  župi je bilo 1.967 duša, a 2002. godine bilo ih je 586 sa dijelom Šestanovca koji pripada župi Žeževica.

Crkve

1. Župna crkva Svetoga Jurja Mučenika nalazi se na Orju, na lijepoj prirodnoj uzvisini. Crkva je sagrađena od klesanog kamena 1754., a posvećena je 9. lipnja 1768. godine od nadbiskupa Ivana Luke Garagnina, koji je istom prigodom odredio da se blagdan posvete crkve slavi na blagdan sv. apostola  Šimuna i Jude Tadeja 28. listopada. To je bilo napisano na kamenoj ploči koja se nalazila na pročelju crkve. Ta je ploča s natpisom bila uklonjena s pročelja crkve prigodom gradnje zvonika 1935. godine i ostaala je sačuvana, iako nešto oštećena, pa je namjesto nje župnik don Matko Džaja na crkvu postavio 2001. godine novu ploču s istovjetnim natpisom. Crkva je u početku bila manjih dimenzija. Najstariji dio današnje crkve je središnji dio lađe. Kasnije je crkvi nadodano svetište i produžen dio prema pročelju. Kameni zvonik sa završnom piramidom nalazi se na sredini  pročelja, a sagrađen je 1935. godine po nacrtu mjesnog učitelja Pavla Franchinija, rodom iz Istre. Na zvoniku su tri zvona. Crkva ima polubačvasti svod, duga je 22 i široka 6 metara.  U crkvi su tri oltara od kamena i mramora. Glavni oltar posvećen je sv. Jurju i na njemu se nalazi Svečeva slika, ulje na platnu. Ispred glavnog oltara je oltarna menza prema puku, izrezbareno drvo s motivima korskih sjedala splitske katedrale, rad Andre Kukoča iz Splita. Pobočni oltari posvećeni su Gospi od Karmela i svetom Roku. Na njima su kipovi njihovih titulara. Na zidovima lađe nalaze se kipovi sv. Blaža, Gospin i sv. Josipa. Crkva je temeljito obnovljena za župnikovanja don Marina Barišića 1982. godine. Krov lađe pokriven je aluminijskim pločama, a krov svetišta bakrom. Slavoluk je ukrašen mozaicima, a prozori vitrajima, rad Andre Kukoča. Na njima su prikazani likovi svetaca koji se u ovoj crkvi časte. Stari drveni kor je 1964. godine zamijenjen betonskim, a stare podne ploče brušenim kamenom.

2. Kapelica Gospe Lurdske nalazi se u crkvenom dvorištu sa sjeverne strane crkve. Podignuta je za župnikovanja don Ante Karoglana u srpnju 1997. godine. Kapelica je imitacija špilje s oltarom i ambonom,  iznad oltara je Gospin kip, a ispred špilje kip sv. Bernardice. Prostor ispred kapelice je popločan. Prigodom većih svečanosti, za ljepšeg vremena, tu se slavi misa. U blizini kapelice iste je godine podignut kameni križ. Kako stoji u natpisu, špilja i križ podignuti su u zahvalu Bogu i Gospi što nitko iz župe nije poginuo u Domovinskom ratu. Spomen dan slavi se u posljednju subotu mjeseca kolovoza. Kod kapelice nalaze se biste Ivana Pavla II. i blaženog Alojzija Stepinca.

Statistika

Statistički podaci o župi

Godina	2015.	2016.	2017.
Krštenja	5	6
Prvopričesnici	4	8
Krizmanici	-	14
Ženidbe	-	1
Sprovodi	23	15

Lokacija