Sakramenti i blagoslovine
Sveti Red
Čitava je Crkva “svećenički narod”. Po krštenju svi vjernici imaju udjela u Kristovu odnosu s nebeskim Ocem. To se naziva opće svećeništvo svih vjernika. Na njegovu temelju postoji još jedno udioništvo na Kristovu poslanju, udijeljeno po sakramentu svetog reda, a sa svrhom služenja u zajednici. To je službeničko svećeništvo. Ono se bitno razlikuje od općeg svećeništva svih vjernika jer podjeljuje sposobnost služenja u ime i u osobi Isusa Krista. Zaređeni službenici vrše svoju službu za narod Božji preko naučavanja, bogoštovlja i pastirskog vodstva vjernika.
Od samih početaka Crkve ova je služba dijeljena i vršena u tri stupnja: biskupskom, prezbiterskom (svećeničkom) i đakonskom. Službe podijeljene po ređenju su nezamjenjive za organsko ustrojstvo Crkve. Bez biskupa, prezbitera i đakona ne može se govoriti o Crkvi.
Biskup
Biskup je onaj vjernik koji je primio puninu sakramenta svetog reda koji ga uključuje u biskupski zbor i čini ga vidljivom glavom mjesne Crkve (zajednice) koja mu je povjerena. Biskupi, kao nasljednici apostola i članovi biskupskog zbora, imaju udio u apostolskoj odgovornosti i poslanju čitave Crkve, pod autoritetom pape, nasljednika sv. Petra, apostolskog prvaka.
Prezbiter
Prezbiteri, koje obično zovemo svećenici, su oni zaređeni službenici koji, ujedinjeni oko svoga biskupa tvore prezbiterij, te skupa s njim nose odgovornost za mjesnu Crkvu. Prezbiterima biskup povjerava pojedine zajednice, odnosno određene crkvene službe. U vršenju svoje službe ovisni su o biskupu, s kojim su ujedinjeni u svećeničkom dostojanstvu.
Đakon
Đakoni su zaređeni službenici koji su određeni za služenje u Crkvi. Nemaju svećeničko dostojanstvo, ali im sakramentalno ređenje podjeljuje važnu ulogu u naviještanju Riječi, bogoštovlju, pastirskom upravljanju i službi ljubavi (caritasa). Sve te zadaće izvršavaju pod pastirskim auktoritetom biskupa.
Kako se podjeljuje sakrament svetog reda i tko može primiti ovaj sakrament?
Sakrament svetog reda se u sva tri stupnja podjeljuje ređenjem, odnosno biskupovim polaganjem ruku koje slijedi svečana posvetna molitva, kojom se od Boga prose za redenika milosti Duha Svetoga potrebne za njegovu službu. Ređenje utiskuje neizbrisivi sakramentalni biljeg.
Crkva od samih svojih početaka podjeljuje sakrament svetog reda samo krštenim muškarcima (budući da je u svoj apostolski zbor Isus izabrao muškarce - Dvanaestoricu), čija je prikladnost za vršenje službe na dužan način prepoznata. U Katoličkoj crkvi u latinskom (rimskom) obredu sakrament svetog reda prezbiterata i episkopata redovito se podjeljuje samo onim kandidatima koji su spremni slobodno prihvatiti beženstvo, i koji javno očituju svoju volju da ga žive iz ljubavi prema Bogu i na službu ljudi. U istočnim Crkvama prezbiterat se podjeljuje također i oženjenim muškarcima. Đakonat se može podjeljivati i oženjenim i neoženjenim muškarcima.
