Vjera i crkveni život

Uzoriti gospodine kardinale, preuzvišeni gospodine nadbiskupe, poštovani župane i gradonačelniče… Zadovoljstvo mi je pozdraviti vas u ime predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i u svoje osobno ime

Nalazimo se na mjestu gdje je u okrilju Habsburške monarhije rođena zaštita kulturne baštine. Prvi put u europskoj i svjetskoj povijesti jedna je država institucionalizirala konzervatorsku službu.

Od tada do danas − sto šezdeset i šest godina − bez prestanka traju restauracije jednog od najelitnijih svjetskih spomenika – Mauzoleja poganskog cara, koji je pretvoren u splitsku katedralu, i njezinih pratećih sadržaja.

Prvostolnica splitskih nadbiskupa, Gospine kapele u Protironu i krstionica smještena u antičkom prostilu dobile su danas i novi crkveni sadržaj na katedralnom trgu − Riznicu splitske katedrale smještenu nasuprot romaničkog zvonika u obnovljenoj palači Skočibučić-Lukaris. Riznica, zapravo Muzej katedrale, dolazi na kraju obnove arhitektonskog sklopa, nakon dugogodišnjeg restauriranja pokretne kulturne baštine koju je nadbiskupija sačuvala u svojim trezorima.

Muzealizacija najvažnijih predmeta koje stoljećima čuva Splitska crkva nije samo prezentacija bogatstva jedne od najvećih i najstarijih biskupija kršćanskog svijeta; to je ujedno i znatno podizanje razine čuvanja crkvenog blaga, kulturnog dobra čija vrijednost nadilazi puku turističku ponudu Splita.

Ona je trezor kolektivne memorije hrvatskoga naroda, važna stepenica u propedeutici i edukaciji novih naraštaja i središte znanstvenih interesa domaćih i stranih stručnjaka iz različitih područja povijesti umjetnosti.

Zato − dok s jedne strane imamo herojski potez Splitsko-makarske nadbiskupije koja je vlastitim sredstvima uz simboličku pomoć proračunskih sredstava obnovila palaču Skočibučić-Lukaris − s druge strane Ministarstvo kulture i medija više od dvadeset godina ulaže u restauraciju ovdje izložene građe.

Knjige i kodeksi obnovljeni su u Hrvatskom državnom arhivu, relikvijar sv. Staša restauriran je u međunarodnoj suradnji Austrije i Hrvatske kao dar austrijskog ministra vanjskih poslova Aloisa Mocka, svu slikarsku baštinu i ruho obnovio je Hrvatski restauratorski zavod, a liturgijsko srebro Muzej za umjetnost i obrt. Radove obnove vodili su znanstvenici i stručnjaci Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture i medija u Splitu.

Tako je Nadbiskupija splitsko makarska kao nasljednica nekadašnje salonitanske crkve, zajedničkim naporima crkve i države, izložila svoju prebogatu riznicu umjetničkih djela.

Ovaj veliki pothvat, kojem su prethodile za naše prilike nepremostive prepreke, doživjeti će potpunu afirmaciju tek kada se objedini prostor čitave palače i steknu uvjeti za ostvarivanje suvremenih muzejskih standarda, među koje treba ubrojiti vlastite restauratorske radionice, prostore za multimediju i prezentacije, depoe za pohranu građe i prostor didaktičkog sadržaja namijenjen radu s mladima.

Sve to pridonijet će dakako i sigurnosti izloženog materijala. Danas na ovom mjestu vidimo da do toga nije tako dalek put. Ministarstvo kulture će podržati nastavak realizacije davno zacrtanog projekta kao jednog od strateških kulturnih ciljeva razvitka grada Splita.

Završetak ovog golemog posla znači okretanje prema novim izazovima. U predstojećem razdoblju Ministarstvo kulture i medija u suradnji s Nadbiskupijom dovršit će vanjštinu katedrale, čime bi njezino očuvanje i prezentacija bili nakon stotinu šezdeset godina napokon završeni.

A možda je došlo i vrijeme da nakon sto godina, poslije Hebrarda i Niemana, splitska katedrala dobije i novu monografiju u kojoj će dokumentacija i znanstvena obrada svih nalaza uz nove spoznaje biti svjedokom našega vremena.