Raspored sv. misa

ZIMSKI RASPORED (nedjeljom - od rujna do lipnja)

Sv. Kate - u 9.00 sati;
Sv. Roko - u 9.00 sati;
Sv. Nikola - u 10.30 sati;
Sv. Ante - u 11.00 sati.

LJETNI RASPORED (nedjeljom - kroz srpanj i kolovoz)

Sv. Kate - u 8.00 sati;
Sv. Roko - u 8.00 sati;
Sv. Nikola - u 10.00 sati;
Sv. Ante - u 10.00 sati.

Radnim danima sveta misa je prema dogovoru.

Povijest

Današnja župa Vinjani obuhvaća prostor istočno od Imotskog do državne granice s Bosnom i Hercegovinom. Za vrijeme turske vladavine Vinjani su obuhvaćli i današnja hercegovačka sela do Posušja. Ovaj je kraj bio napučen još u pretpovijesnom razdoblju od ilirskih stočara, o čemu govore mnoge velike i male, pojedinačne i skupne, gomile koje se nalaze na ovom području. Neke od njih zauvijek su nestale prigodom izgradnje i asfaltiranja prometnica sedamdesetih godina 20. stoljeća, kada je njihovo kamenje zdrobljeno u pijesak. Iz vremena rimske vladavine ostali su tragovi starih putova. Na devet lokaliteta u ovoj župi pronađeni su stećci iz hrvatskog srednjovjekovnog razdoblja. Od tolikih lokaliteta samo je jedna velika nekropola, kod Rudežovih kuća, na kojoj se nalazi 26 stećaka. Iz vremena turske okupacije ostao je naziv  predjela Memedovići, po imenu Mehmeda Borkovića, turskog zapovjednika, koji je tu imao stojnu kuću.

Novim međudržavnim razgraničenjem između Turske i Mletačke Republike 1718. godine razdijeljeni su Vinjani. Od današnjih Imotskih Vinjana otpala su sela u Hercegovini. Od dijela stare župe koji je ostao u Dalmaciji i koji je napučen novim stanovništvom iz Hercegovine, makarski biskup Nikola Bijanković 1717. godine osniva posebnu kapelaniju ovisnu o župi u Imotskom, koju su posluživali franjevci imotskog samostana. Bijankovićev nasljednik, biskup Stjepan Blašković u svojem prvom pastirskom pohodu Vinjanima 30. lipnja 1733. godine naredio je da Vinjane treba posluživati posebni kapelan neovisno o župniku u Imotskom. Godine 1747. isti biskup proglasio je Vinjane samostalnom župom. 

Župnik je u početku stanovao u skromnoj kućici u Memedovićima. Ta je kuća 1862. izgorjela i ubrzo je popravljena, ali je i nadalje bila vrlo skromna, a kuhinja je bila pokrivena slamom. Današnja župna kuća sagrađena je za župnikovanja fra Dane Bilića 1899. godine, uz pomoć države i doprinosima župljana. To je jedna od najljepših kuća u cijeloj Imotskoj krajini iz toga vremena. Poslije toga bila je obnavljana i preuređivana. Kuća je temeljito obnovljena i nadograđena 1999. godine, za župnikovanja fra Vinka Gudelja. 

Matične knjige R od 1750. do 1848., četiri sveska; V od 1756. do 1857., tri sveska; U od 1750. do 1859., dva sveska, nalaze se u DAZ. Knjiga R od 1848. do 1862. nalazi se u DAS. Knjige R od 1863. do 1946., sedam svezaka; V od 1838. do 1946., tri sveska; U od 1876. do 1946., šest svezaka, nalaze se u MU Imotski. Nepotpuna godišta parica R, V i U od 1818. do 1940. nalaze se u NAS. 

Župa je 1970. godine počela izdavati list Tomislavljevo. 

Godine 1938. župa je imala  3.457 stanovnika, a 2001. godine bilo ih je 3.454.

Crkve

1. Župna crkva Svetog Roka počela se graditi 1875. godine na zapadnoj strani groblja, za župnikovanja fra Karla Balića. Namjesništvo u Zadru izradilo je nacrt i pomoglo s iznosom od 9.987. forinti. Ostale troškove trebala je podmiriti župa. Došlo je do nesloge u župi. Naime, Gornji Vinjani nisu se slagali s mjestom gradnje, pa je gradnja zapela i crkva je bila dovršena tek 1882. godine za župnikovanja fra Jakova Lovića. Crkva u tlocrtu ima oblik latinskog križa. Lijepa građevina od klesanog kamena duga je 27 i široka 15 metara. Na njoj su 24 prozora. Na pročelju je predvorje s vratima i dva prozora. Nad pročeljem je zvonik na preslicu za tri zvona. Tri drvena oltara rad su radionice Rako iz Imotskoga. Na glavnom baroknom oltaru nalazi se kip sv. Roka. Crkva je kasnije popravljana i uređivana, posebice 1913. i 1964. godine, a 1978. godine uređen je presbiterij prema novim crkvenim propisima. 

Prije izgradnje ove današnje župne crkve, u župi su postojale dvije manje crkve, koje su se nalazile na groblju, a obje su bile posvećene svetom Roku. Dana 30. lipnja 1733. biskup Stjepan Blašković naredio je da se u roku od tri godine u Vinjanima «sagradi u klaku» crkva Svetog Roka, jer tada  na području župe nije bilo crkve. To je bila mala i neugledna seoska crkva. Kada je godine 1815. harala kuga, sela Memedovići i Vrbanj odlučiše sagraditi zavjetnu crkvu Svetog Roka, koja je iste godine bila sagrađena i posvećena. I ova se crkva nalazila u starom dijelu groblja. Već 1861. godine crkva je bila u ruševnom stanju, pa umjesto popravka, župnik fra Karlo Balić privolio je narod za gradnju nove crkve izvan groblja. Tako je došlo do gradnje velike današnje župne crkve Svetog Roka. Crkva Sv. Roka temeljito je obnovljena i obojana u izvornom obliku 2001. godine, za župnikovanja fra Dinka Bošnjaka. Tada su i zvona elektrificirana, a 2004. godine na 24 prozora postavljeni vitraji, rad Branimira Dorotića. U crkvi su postavljene nove drvene klupe i kod crkve podignuta vjeronaučna dvorana.  

2. Crkva Svetog Ante Padovanskoga nalazi se na Golom brigu u Gornjim Vinjanima. Područna je to crkva,  sagrađena 1892. godine, za župnikovanja fra Ivana Perića. U početku je bila pokrivena pločom, koja je za župnikovanja fra Dane Bilića zamijenjena kupom. Godine 1915. bila je u opasnosti od urušavanja, pa se više godina misa držala u crkvenoj kući. Godine 1942. crkvu je dobro uzdrmao potres i srušio zvonik na preslicu. Ubrzo je šteta popravljena i zidovi su tada povezani željeznim zategama. Godine 1970., za župnikovanja fra Petra Sikavice, crkva je dobila novi izgled. Na izvučenom pročelju podignut je vitki zvonik  sa završnom piramidom, koji je već na blagdan sv. Ante sljedeće godine bio blagoslovljen. Župnik Sikavica godine 1975. preuredio je i svetište prema novim liturgijskim propisima, uklonjen je drveni barokni oltar, rad radionice Rako, i postavljen oltar prema puku. Kip sv. Ante nabavljen je 1878. godine. Gospin drveni oltar, rad majsotra Rake, naručio je župnik Bilić, a troškove je podmirio Ilija Petric. Na njemu je Gospin kip s Djetetom. Između dva svjetska rata župnik fra Ivan Vukušić ogradio je crkvu i groblje te priključio veliki prostor na kojemu je zasadio šumu, koja je danas ukras ove velike crkve, koja je duga 30 i široka 11  metara. Crkva Svetog Ante nalazi se na mjestu starije crkve, koja je bila sagrađena 1755. godine i srušena prigodom gradnje današnje crkve 1892. godine. Godine 2001. crkva je temeljito obnovljena za župnikovanja fra Dinka Bošnjaka, te na sve prozore postavljeni vitraji, elektrificirana su zvona i na zvonik postavljen javni sat. Uređen je i crkveni okoliš te postavljen oltar u crkvenom dvorištu za slavljenje mise na otvorenom, prigodom masovnog okupljanja vjernika, posebice za blagdan sv. Ante. Takošer je uređeno i veliko parkiralište.  

3. Crkva Svetog Nikole Tavelića nalazi se u Donjim Vinjanima, uz rub Imotskog polja, kamo se narod iz brdskih predjela župe počeo masovno preseljavati poslije Drugog svjetskog rata. Crkva se počela graditi 1973. godine, za župnikovanja fra Petra Sikavice, nakon dugih i mučnih traženja dozvole od strane općinskih vlasti u Imotskom, unatoč razumijevanju i naklonosti viših vlasti u Zagrebu. Nacrt je izradio arh. D. M. Zakarija. Prvi dio izgrađen je već 1974. godine i 22. srpnja iste godine blagoslovljen od nadbiskupa Frane Franića. Dimenzije crkve su 25 x 17 metara.   

4. Crkva Svete Kate sagrađena je 1904. godine kod župne kuće za svakodnevne potrebe župnika i vjernika, za župnikovanja fra Dane Bilića. Lijepa je to crkvica sazidana od klesanog kamena. Drveni oltar nabavljen je u Tirolu. Kapela je popravljena 1930. i  obnovljena 1972. godine. Crkva je temeljito obnovljena za župnika Bošnjaka 2000. godine, kada je postavljena na krov betonska ploča s crijepom, ugrađen betonski kor i postavljena nova električna instalacija.  

5. Spomen kapelica Tomislavljevo sagrađena je 1930. godine, za župnikovanja fra Ivana Vukušića, na uspomenu 1000. godišnjice hrvatskog kraljevstva, koju je hrvatski narod slavio 1925. godine. Ovu spomen kapelu složno je podigla cijela župa. Visoka je 8,15 metara. U sredini je niša 1 x 0,50 metara s kipovima Bl. Dj. Marije, sv. Roka i sv. Ante. Godine 1931. kod kapele su podignuti drveni križevi za obavljanje pobožnosti Križnog puta, a 1941. godine podignuta je i špilja Gospe Lurdske. Godine 1974. nova je cesta presjekla ovaj kompleks, pa su se postaje Križnog puta našle s obje strane ceste, što je otežavalo odvijanje pobožnosti, pa je župnik fra Petar Sikavica 1976. godine sve postaje Križnog puta postavio sa strane ceste na kojoj je kapelica i špilja, te je drvene križeve zamijenio željeznima, postavljenim u betonsku podlogu. Godine 2002. župnik fra Dinko Bošnjak u Gospinu je špilju postavio Gospin kip, kao i kip sv. Bernardice. Godine 2004. podignute su nove kamene kapelice s reljefima 14 postaja Križnog puta i postavljeno 14 kandelabra za osvjetljenje. Podignut je i oltar s križem na spomen svim žrtvama rata. Za Bošnjakova župnikovanja godine 2001. mještani Kutleša podigli su kapelicu Bl. Alojzija Stepinca na spomen hrvatskim braniteljima. U njoj su kipovi Bl. Stepinca, sv. Stjepana i sv. Ivana. Iste godine podigli su kapelicu Srca Isusova mještani zaseoka Leka, Baga i Vidoša. U njoj je kip Srca Isusova.

Statistika

2015. godina

Krštenja	24
Prvopričesnici	41
Krizmanici	36
Ženidbe	16
Sprovodi	41

Lokacija