Održan susret za odgajatelje i stručne suradnike – „Oprost i pomirenje“
U prostorijama Bračnog i obiteljskog savjetovališta Splitsko-makarske nadbiskupije, u utorak 11. lipnja, održan je posljednji susret za odgajatelje i stručne suradnike u ovoj školskoj godini. Predavanje na temu „Oprost i pomirenje“ održala je Maja Jakšić, psihoterapeutkinja i specijalistica pastorala kriznih situacija.
U prvom dijelu susreta predavačica je pojasnila koncept oprosta i pomirenja. Upozorila je na opasnost „lažnog, prislinog i prijevremenog opraštanja“. Opraštanje je uvijek zahtjevno, pogotovo u situacijama kad se neka djela ne čine dostojnima oprosta. Postoji puno nesporazuma o opraštanju koji taj proces dodatno otežavaju ili čak onemogućuju. Opraštanje se ne temelji na tuđim postupcima, nego na našem stavu. Oprost nije ničim uvjetovan. Opraštamo i ako se naš antagonist nije pokajao, iako njegova promjena nije iskrena, čak i onda ako se nikada ne ispriča i ne zatraži oprost. Riječ je o osobnom izboru, unutarnjoj težnji koja ne ovisi o djelovanju drugih. Pomirenje može slijediti opraštanje, ali možemo oprostiti i bez ponovnog uspostavljanja odnosa. Dokaz opraštanja je sloboda od osvetoljubivog razmišljanja, ne nužno i automatska obnova odnosa. Oprost prihvaća i obrađuje prošlost, ali se usredotočuje na budućnost.
Na kraju predavačica je podsjetila da teret oprosta ne leži samo na našim plećima. Zbog naše ograničenosti i zamračenosti istinsko opraštanje je nemoguće bez Božje milosti. Krist nas poziva ljubiti one koji mrze i opraštati onima čije je ponašanje destruktivno. Taj je Kristov poziv izazov za zdrav razum i emocionalno nam teško pada jer je prirodni odgovor kad osjetimo nečije neprijateljsko ponašanje - zamjeranje, mržnja, osveta i očaj. Umjesto instinktivne reakcije napada ili obrane i zadržavanja trajne ogorčenosti, možemo odlučiti otkazati dug i ne činiti obračun. Možemo oprostiti čak i kad mislimo da je oprost nemoguć, ali bi to trebali učiniti na kraju, a ne na početku svog emocionalnog oporavljanja. Najdublje rane mogu zacijeliti i najopterećeniji odnosi se mogu preobraziti. Upravo naša bolna iskustva često nam daju najveće životne lekcije. Opraštanje je izbor koji otpušta balast prošlosti i oslobađa emocionalnog tereta, ali je, također, i nadnaravna promjena srca koju potiče Duh Sveti. Svaki put kad oprostimo, svjedočimo svoju vjeru u Krista, a ne u vlastita zamišljena rješenja i priznajemo da na ovom svijetu postoji nešto puno važnije od nas samih.
Nakon predavanja prof. Jakšić je održala radionicu „Opraštam ti“. Koristeći tehniku „prazne stolice“ sudionici su zamišljali kako se izravno obraćaju osobi koja ih je povrijedila u sadašnjem vremenu. Poticani pitanjima vodili su u svojim mislima razgovor s osobom kojoj žele oprostiti. Cilj radionice je bio „preoblikovati“ odnosno reinterpretirati bolne uspomene, osvijestiti svoja ponašanja vezana uz određenu situaciju, bolje se upoznati sa sobom, svojim mislima i osjećajima, granicama i potrebama.