U petak, 8. veljače, dr. sc. don Boris Vidović razložio je temu „Povjerenje i nerazumijevanje u braku“ u sklopu Tjedna braka u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, a u organizaciji Bračnog i obiteljskog savjetovališta i župe sv. Mateja na Ravnim Njivama.

Istaknuo je kako živimo u vremenu individualizma, sebičnosti i straha od davanja sebe da ne bismo bili iskorišteni, a veliki problem današnjice je i „digitalizacija“ odnosa. Također, mladi često ulaze u brak s nerealnim i velikim očekivanjima te nije čudo ako slijede mnoga razočaranja. Njih će biti manje ukoliko naučimo osnovne razlike u psihologiji i građi mozga žena i muškaraca. Muškarac razmišlja dok šuti, žena na drugi način - dok govori, jednu te istu stvar vide sasvim drugačije. Žena na svoj način doživljava stvarnost pa muževljevo ponašanje i šutnju često tumači kao ignoriranje. Snažna emocija kod žene alarmira cijeli centralni nervni sustav, a kod muškarca je obratno - sustav kao da se „gasi“; žene puno pričaju a muškarac zašuti jer se slomio. Nitko nije kriv, radi se samo o razlikama u reagiranju, doživljavanju. Da bismo u kriznim situacijama mogli nadvladati te razlike, neophodno je u suživotu izgraditi povjerenje. Važno je naučiti biti strpljiv i obnavljati odluku o povjerenju u bračnog druga bez obzira na tešku situaciju, jer njena ili njegova frustracija nije iz pakosti nego zbog nekog lošeg trenutka ili slabosti koju u ovom trenutku ne razumijem.

Brak nije samo DA jedno drugome nego najprije Bogu i na temelju toga prihvaćaju jedno drugo unatoč nerazumijevanja. Marija i Josip ulaze u brak s povjerenjem da će njihovo otajstvo biti prihvaćeno. To je ohrabrenje i za nas jer takvih je situacija u životu mnogo. One mogu biti prigoda za svađu ili za prihvaćanje drugoga i učvršćivanje međusobnog povjerenje što omogućuje razvoj ljepote bračnog odnosa. Važna je strpljivost u izgradnji samog sebe i gradnji odnosa s drugima, posebno u nevoljama života. Uvijek mogu naći razlog za kritiku drugoga ali i naučiti malo pretrpjeti i prihvatiti, prešutjeti u ljubavi, ako smo ljubav postavili kao temelj svog života. Sv. Pavao nas uči: neka povrh svega bude ljubav …Ako nastojimo rješavati odnose tako da nam najvažnije bude ne povrijediti drugoga, pa makar i ne riješili problem odmah i sada, sazrijevat ćemo u ljubavi i povjerenju. To je stvar vlastite odluke - preuzeti odgovornost za svoje odnose, za proces svog obraćenja na koje smo pozvani. Prije nego što umremo, treba naučiti „umrijeti sebi“ i svemu što me udaljava od supruga, supruge… Temelj je braka u osobnom DA svome Stvoritelju. Ostvariti sebe mogu samo u onoj mjeri u kojoj sam spreman izgubiti sebe radi dobra drugoga.

{gallery}1902_TB5{/galley}