Župa sv. Lovre - Trogirtrogir sv lovre ZC katedrala

Adresa: Trg Ivana Pavla II. 6, 21220 Trogir
Telefon: (021) 881-426

Web-stranica župe: Župa sv. Lovre - Trogir

Župnik: don Vinko Sanader, župnik i dekan

Raspored sv. misa

Nedjeljom: u 8.00, 9.00, 10.30 i 19.00 sati.
Kroz srpanj i kolovoz svete mise su u 8.00, 10.00 i 19.00 sati.

Radnim danom: u 7.30 sati.
Kroz svibanj i listopad u 7.30 i 19.00 sati.
Svaki četvrtak od listopada do svibnja je sveta misa u 19.00 sati i euharistijsko klanjanje.

Povijest

Kršćanstvo je u Trogir došlo iz stare Salone. Već za vrijeme sv. Dujma, krajem 3. stoljeća u Trogiru je bila organizirana kršćanska zajednica koja je poslije dobivanja slobode 313. godine sve više rasla. Stara trogirska tradicija govori daje biskup Dujam okupljao trogirske kršćane u jednoj privatnoj kući kod gradskih vrata, koja su kasniji dokumenti nazvali Dujmovim vratima (Porta Dominica). Poslije je na tom mjestu sagrađena crkva sv. Dujma, a danas je tu crkva sv. Nikole i samostan benediktinki kojemu je uli. stoljeću naslovnik bio sv. Dujam. U 8. stoljeću Trogir je bio sjedište biskupa, a od 11. stoljeća biskupska stolica redovito je bila popunjavana sve do 1828. godine, kada je konačno biskupija ukinuta, a njezin teritorij razdijeljen između šibenske i splitske biskupije.)

Sve do 1973. godine Trogir je bio jedna župa. Te su godine od župe matice odvojene dvije nove župe: Trogir-Čiovo i Trogir-Novo Naselje koje se razvilo istočno od Travarice te uključuje i Plano. Župi matici pripalo je područje starog grada na trogirskom otoku i dio zapadnog gradskog naselja na kopnu, tj. Travaricu i naselje zapadno do granice sa župom Seget.

Matične knjige R od 1569. do 1859, trinaest svezaka; V od 1702. do 1857; U od 1609. do 1892. nalaze se u ŽU. Knjige R od 1859. do 1950; V od 1858. do 1946, šest svezaka; U od 1899. do 1952, četiri sveska, nalaze se u MU Trogir.

Na području te župe danas postoje dva samostana: muški, otaca dominikanaca, i ženski, sestara benediktinki. U župi su djelovale i sestre Služavke Maloga Isusa od 1946. do 2002. godine. Vodile su domaćinske i sakristanske poslove te crkveno pjevanje. U toj trogirskoj gradskoj župi danas živi oko 5.000 stanovnika.

Grad Trogir, sa svoje tri župe, 2001. godine imao je 10.920 stanovnika. Plano je imalo 413, a Divulje 39 duša.

Crkve

svlovre1. Katedrala svetog Lovre je i župna crkva gradske župe kojoj od ukinuća biskupije 1828. godine pripada naslov Zborna crkva jer je pri njoj ostao Zborni kaptol. U narodu je poznata kao katedrala svetog Ivana, biskupa Trogirskoga, jer se u njoj nalazi Svečeva kapela s njegovim tijelom. Sagrađena je na mjestu starije crkve. Duga je 32 i široka 22 metra. Njezina gradnja započela je 1213, zvonik je završen tek 1598. godine, a njezina je posveta bila 1750. godine. Gradnja je započela u romaničkom, a nastavljena u gotičkom, da bi gornji kat zvonika bio završen u renesansnom stilu s primjesama baroka. Crkva ima tri lađe s tri polukružne apside. Portal je djelo domaćeg majstora Radovana iz 1240. godine, za koga uklesani natpis kaže daje «u ovom umijeću od svih najodličniji». Zvonik je građen u fazama i djelo je domaćih majstora, a na njegovom gornjem katu postavljeni su kipovi četiriju evanđelista. Počeo se graditi oko 1405, a završen je 1605. godine. Zvonik je visok 47 metara. U predvorju katedrale nalazi se krstionica s gotičko-renesansnim oznakama, rad Andrije Alcšija iz 1467. godine. Kapela svetog Ivana je vrhunsko djelo dalmatinske renesanse, a građena je od 1461. do 1497. godine. Začetnik gradnje bio je biskup Jakov Turlon. Na oltaru je mramorni sarkofag s mrtvim likom sv. Ivana, učinjen 1348. godine. Prije izgradnje kapele taj se gotički sarkofag nalazio na mjestu današnjeg oltara Sv. Križa. Kapela je djelo Nikole Firentinca, uz kojega su povremeno radili Andrija Alcši i Trogiranin Ivan Duknović koji je izradio poznati kip sv. Ivana Evanđelista. Kapela svetog Ivana i krstionica naknadno su do- građene. U apsidi središnje lađe je veliki oltar s roma- ničko-gotičkim ciborijcm na kojemu je prizor Navještenja s kipovima Blažene Djevice Marije i arkanđela Gabrijc- la, rad majstora Mavra iz 14. stoljeća. S oltara je uklonjeno mramorno svetohranište i smješteno u kapelu svetog Jeronima koja je od tada postala kapela Presvetog Sakramenta. Korska sjedala, u stilu kićene gotike, izrezbario je u 15. stoljeću Ivan Budislavić.

Katedralna i župna crkva sv. Lovre je osmerokutnog oblika, a podignuta je u 13. stoljeću. U katedrali je osam oltara s umjetničkim palama. I na širokim pilonima koji dijele središnju od pobočnih lađa nalaze se slike velike umjetničke vrijednosti. Pod crkve djelomično je popločan grobnim pločama, među kojima se ističe ona bana Mladena 111. Šubića, nazvan Štit Hrvata («Clipeus Croatorum») i biskupa Jakova Turlona. začetnika gradnje kapele sv. Ivana. Na pjevalištu iznad glavnih vrata nalaze se vrsne orgulje, djelo Gaetana Callida 1767. godine. U sakristiji se nalaze gotički ormari s intarzijama, rad domaćeg majstora Grgura Vidova iz 15. stoljeća. Unutrašnjost katedrale, te sakristija i riznica bogate su umjetničkim slikama, moćnicima, iluminiranim kodeksima, liturgijskim posuđem i odjećom. Sve je to od neprocjenjive kulturne i umjetničke vrijednosti. Katedrala je sa svim svojim vrijednostima uvrštena u Registar nepokretnih i pokretnih spomenika kulture najviše kategorije. Spomenimo ovdje i to da je povijesna jezgra Trogira, kojoj je srce katedrala, 6. prosinca 1997. godine od UNESCO-a uvrštena u Popis svjetske baštine.

sv.IvanKrstitelj2. Crkva svetog Ivana Krstitelja sagrađena je u 13. stoljeću kao jednobrodna romanička građevina s četvrtastom apsidom. Sagradili su je benediktinci istoimene opatije. Bila je posvećena 1270. godine. U 14. stoljeću podignut je gotički zvonik na preslicu za tri zvona. Godine 1452. u samostanu je nestalo benediktinaca, pa je i crkva poslije toga sve više stradavala. Crkva je 1699. sa svojim imanjima odlukom Svete Stolice pripala tek ustanovljenom splitskom sjemeništu. Već je sredinom 19. stoljeća crkva bila zatvorena, pa je zaprijetila opasnost propadanja i posvemašnjeg rušenja. Više puta pokrenuta je akeija za njezin popravak, ali su svi pokušaji ostali bez uspjeha. Konačno je popravljena između 1935. do 1940. godine. Za župnika pomoćnog biskupa Ive Gugića (1967-1984) u crkvi je uređena pinakoteka crkvenih umjetnina, skupljenih iz trogirskih crkava. U njoj se bogoslužje održava samo na blagdane sv. Ivana Krstitelja 24. lipnja i 29. kolovoza. U toj je crkvi bio grob obitelji Cipico s nadgrobnim spomenikom Picta, rad Nikole Firentinca, koji se sada nalazi na gradskom groblju.

3. Crkva svete Barbare nalazi se s južne strane gradskog trga naslonjena na gradsku ložu. To je najstarija trogirska crkva sačuvana u svom izvornom obliku. Crkva je mala starohrvatska trobrodna bazilika iz 9. stoljeća sa stupovima različitih oblika i veličina. Sagrađena je od nepravilno klesanog kamenja. U početku je bila posvećena sv. Martinu, a u vrijeme Kandijskog rata (1645-1669) u nju je preneseno štovanje sv. Barbare koju su Trogirani posebice štovali u vrijeme turske opasnosti, te su njoj u čast podigli oltar i radi toga je dotadašnja crkva sv. Martina prozvana crkvom svete Barbare. Presvođcna je križnim svodom. Nadvratnik je ukrašen pleterom i lozicama.

sv.petar4. Crkva svetog Petra, apostola nalazi se u starom dijelu grada zapadno od katedrale. Poviše glavnih vrata nalazi se kip sv. Petra, djelo škole Nikole Firentinca, a po sredini pročelja je velika kamena rozeta sa 12 krakova. Crkva je podignuta 1242. godine i uz crkvu ženski benediktinski samostan za djevojke iz plemićkih obitelji, koji je ukinut 1796. godine. Na velikom oltaru nalaze se veliki drveni barokni kipovi sv. Petra i Pavla u pokretu. Dva pobočna oltara imaju slike venecijanske škole iz 17. stoljeća, a posvećeni su sv. Ignaeiju. podignut 1708. i Gospi Petrov- skoj (2. srpnja), podignut 1723. godine. U sakristiji se čuva drveni kip mrtvoga Krista. Crkva ima zvonik i orgulje. U crkvi se nalazi grob budvanskog plemića Antuna Markovića (+1685.), čije su dvije kćeri u tom samostanu bile redovnice i opatice, a bavile su sc knjigom, pa su se dopisivale s hrvatskim pjesnicima 17. stoljeća. Za župnika don Tomislava Cubelića crkva je više godina bila zatvorena radi stručne sanacije i obnove, te je na blagdan sv. Petra 2002. godine ponovno otvorena za bogoslužje.

SviSveti5. Crkva Svih Svetih nalazi se u poprečnoj ulici koja dijeli grad i Pasike. U današnjem je obliku iz 1588. godine. Crkva ima četvrtastu apsidu. Na sredini pročelja nalazi se kamena rozeta i natpis koji govori da su bratimi preuredili crkvu 1588. godine. Na vrhu pročelja nalaze se dvije preslice za zvona, renesansna preslica je na sredini za dva zvona, a pobočna preslica je barokna zajedno zvono. Na zabatu apside nalazi se križ postavljen na pasju glavu koja po tradiciji prikazuje Atilu (Bič Božji). Na oltaru je slika Svih Svetih, koja je za župnika don Ive Đurđevića obnovljena u Državnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Splitu. Slika je djelo Baldisera d' Anna, 17. stoljeće. U isto vrijeme obnovljena je i crkva koja je poslije toga iznajmljena za galeriju slika hrvatskih umjetnika. Crkva je upisana u Registar spomenika kulture regionalnog značenja.

GospaodKarmela6. Crkva Gospe od Karmela sagrađena je u stilu domaćeg baroka 1618. godine. Na njezinom se mjestu u srednjem vijeku vjerojatno nalazila crkva Svete Marije dc Burgo (od Varoša), koja se spominje 1341. godine. Nad ulaznim vratima nalaze se kameni reljefi Kalvarije i Blagovijesti iz 14. stoljeća. Na glavnom oltaru je slika Gospe Karrnelske, djelo Konstantina Zanc 1658. godine. U crkvi je lijepi kasnorenesansni drveni oltar Male Gospe i jedan križ na drvu iz 15. stoljeća. Crkva je imala bratovštinu i kuću uz samu crkvu. Više umjetnina u toj crkvi uvršteno je u Registar spomenika kulture.

GospaodZdravljagroblje7. Crkva Gospe od Zdravlja nalazi se na groblju, ali je podignuta znatno prije nego što je kod nje 1831. godine otvoreno gradsko groblje. Od te godine ona je grobljanska crkva. Ispred crkve nalazi se tipični starinski trijem i mali zvonik na preslicu. Do crkve se počela graditi prije Prvog svjetskog rata nova crkva, prema nacrtu inženjera Slade, ali ta nova crkva nikada nije dovršena. Pošto su od 1973. u Trogiru tri župe, sve se mogu služiti tom crkvom, iako je ona u vlasništvu gradske župe sv. Lovre. Godine 1985. za župnika don Ive Durđevića crkva je obnovljena i postavljenje oltar prema puku.

sv.Nikolabenediktinke8. Crkva svetog Nikole je samostanska crkva sestara bencdiktinki koja se nalazi kod južnih gradskih vrata. Sagrađena je u romaničkom stilu 1064. godine, a poslije je dobila neke gotičke elemente. Vitki i lijepi renesansni zvonik podignut je 1598. godine. Tijekom vremena crkva je bila više puta obnavljana i dekorirana, pa je u 16. stoljeću dobila današnje dimenzije, a poslije toga i barokne štukanire na stropu. Posljednja obnova crkve završena je 1989. godine. Tom su prigodom vršena istraživanja ispod starog crkvenog poda i nađeni su temelji prve crkve posvećene sv. Dujmu, a pronađen je i gornji dio kipa grčkog junaka Ahila. Obnovljen je stari crkveni strop s baroknim štukaturama, pod nadzorom Konzervatorskog zavoda iz Splita. Preuređeno je svetište, kao i glavni oltar sv. Nikole koji je dobio današnji izgled. Pobočni oltari Bezgrešnog Začeća i sv. Benedikta zadržali su prijašnji izgled. Crkva je poslije obnove i preuređenja blagoslovljena, a veliki oltar posvećen od nadbiskupa Jurića, 11, srpnja 1989. godine. Naslovnik crkve i samostana u početku je bio sv. Dujam, solinski biskup i mučenik, a kasnije je dobila današnjeg naslovnika sv. Nikolu. U crkvi se nalazi više patricijskih grobnica. Crkva je sačuvala poznato slikano raspelo iz 14. stoljeća, rad Pavla Venezianija, i više drugih vrhunskih umjetnina koje danas krase samostansku zbirku umjetnina nazvanu Kairos. po reljefu grčkog božanstva iz 1. stoljeća prije Krista koji se čuva u toj zbirci. U tom ženskom benediktinskom samostanu bile su djevojke iz plemićkih obitelji.

sv.Dominik9. Crkva svetog Dominika je gotička građevina podignuta u 14. stoljeću donacijom Bitkule, sestre blaženoga Augustina Kažotića. Na kamenom reljefu iznad glavnih vrata prikazanje i njezin lik, rad Nikole Dente iz Mletaka 1372. godine. Crkva je jednobrodna građevina s otvorenom krovnom konstrukcijom koja ima izgled brodskog dna. U crkvi je pet oltara s umjetničkim palama, među kojima se posebno ističe pala Isusova obrezanja. rad Palme Mlađega 1607. godine. Nasuprot tom oltaru je oltar bi. Augustina Kažotića, Trogiranina, biskupa u Zagrebu i pred kraj života u Luceri u južnoj Italiji gdje je umro na glasu svetosti 1323. godine. Oltar Gospe od Ružarija sa slikama otajstava Gospine krunice podignut je poslije pobjede nad Turcima kod Lcpanta 1571. godine, a rad je Bassanove škole. U podnožju velikog oltara nalaze se likovi sv. Jeronima, sv. Ivana i sv. Lovre. Oltar Gospe Žalosne podignut je 1912. godine. U crkvi se nalazi grobnica obitelji Sobota, rad Nikole Firentinca iz 1469. godine. Uz crkvu je podignut u 14. stoljeću dominikanski samostan u kojemu se danas nalazi vrijedna zbirka crkvenih umjetnina koje pripadaju tom samostanu, kao i onomu Svetog Križa na Čiovu. Treba naglasiti da je crkva sv. Dominika proglašena nacionalnim svetištem blaženog Augustina Kažotića, blagdan se slavi 3. kolovoza.

Osim navedenih crkava bilo je i drugih, kojih je tijekom vremena nestalo. Krajem 18. stoljeća unutar gradskih zidina i izvan njih Trogir je imao 32 crkve. Od nestalih crkava spominjemo onu svetog Mihovila koja je bila podignuta 1595. godine u obliku obične kuće s vitkim renesansnim zvonikom. Crkva je srušena u Drugom svjetskom ratu od bombardiranja anglo-američkih zrakoplova, a od nje je ostao samo zvonik koji i danas postoji. Uz tu se crkvu nalazio ženski benediktinski samostan za djevojke pučanke koji je ukinut 1806. godine. Toranj sa satom na gradskom trguje zapravo zavjetna crkva podignuta 1477. godine u čast sv. Sebastijanu, zaštitniku od kuge. Do nje je bila crkva Marijina Uznesenja u formi šesterokuta s kupolom, koju su Trogirani zvali Rotunda. Njezini su temelji sačuvani i danas vidljivi.

Statistika

2015. godina

 Krštenja 48
 Prvopričesnici 36
 Krizmanici 44
 Ženidbe 41
 Sprovodi 21