Raspored sv. misa

Nedjeljom kroz cijelu godinu

Crkva sv. Petra - Kamensko u 9.30 sati;
Župna crkva sv. Duha u 11 sati.

Radnim danom kroz cijelu godinu: u kapeli sv. Nikole u 8.00 sati. U ostalim crkvama prema potrebi.

Povijest

Župa Tijarica obuhvaća Donju i Gornju Tijaricu te Kamensko na granici s Bosnom i Hercegovinom. Ovaj planinski stočarski kraj bio je naseljen još u dalekoj prošlosti od starih Ilira, o čemu govore njihove gomile i gradine. Da su se Hrvati rano ovdje naselili govore nazivi nekih mjesta, kao što je Tarabnik, gdje se nalazi župna crkva. Neki taj naziv dovode u vezu sa starohrvatskom riječi «triba» - žrtva, i «tribnik» - mjesto gdje su se prinosile žrtve. To bi bilo prije pokrštenja Hrvata u tom kraju. Da je područje ove župe bilo naseljeno od Hrvata u srednjemu vijeku govore nekropole stećaka, ponajviše u Donjoj Tijarici.  Područje današnje župe rano je došlo pod tursku vlast, a trajno oslobođenje dočekalo je tek poslije mira u Požarevcu 1718. godine, kada su povučene nove granice koje su zaobišle župu Tijaricu. Kraj su ponajviše naselili doseljenici iz Hercegovine nakon kratkotrajnog oslobođenja od Turaka u Velikom ratu 1691. i sljedećih godina. Među doseljenicima bilo je i Poljičana i više obitelji iz pripoljskih sela Cetinske krajine, jer je planinsko područje Tijarice bilo prikladno za uzdržavanje stoke od koje su ljudi živjeli. Poslije Malog rata 1718. godine, Tijarici je još pripadalo Aržano i Strizirep. Oko godine 1780. i Voštane su bile kapelanija Tijarice. Nakon posljednjeg rata s Turcima stanovništvo se stabiliziralo i u crkvenom pogledu organiziralo.  

Župa je uspostavljena odmah poslije oslobođenja od Turaka, a proglašena je samostalnom 1741. godine. Župnici su bili franjevci iz sinjskog samostana, kojemu je župa pripadala.  Od 1842. godine, prema matičnim knjigama, župu vode svjetovni svećenici, koji župom upravljaju sve do sada. I prije toga vremena, zbog nestašice franjevaca, župu su ponekad vodili svjetovni svećenici. Tako se navodi župnik Tijarice don Grgo Matijašević od 1772.-1774. godine. Organski dekret iz 1849. godine Tijaricu je, radi teškog položaja i velikog broja duša, i nadalje zadržao kao samostalnu župu kojom upravljaju svjetovni svećenici.

Župna kuća podignuta je u Gornjoj Tijarici vjerojatno kada je župa osamostaljena. Svakako, kuću spominje nadbiskup Garagnin u pastirskom pohodu 1768. godine. Kasnije je kuća nadograđivana i preuređivana. Temeljita obnova kuće izvršena je za župnikovanja don Vlade Đuderije 1979. godine.   

Matične knjige R od 1825. do 1856., dva sveska, i knjiga U od 1825. do 1860. nalaze se u DAZ. Knjige R od 1827. do 1857., te 1859. do 1886., kao i od 1887. do 1946., osam svezaka; V od 1887. do 1946., dva sveska; U od 1917. do 1946., dva sveska, nalaze se u MJU Tijarica. U NAS nalaze se nepotpuna godišta parica R, V i U od 1819. do 1940., te knjiga V od 1737. do 1759, fragment R od 1782. do 1785, U 1741. do 1795., R. V i U od 1812. do 1830. i dio R od 1876. do 1877.  

Godine 1938. u župi je bilo 2.685 stanovnika, a 2001. godine bilo ih je 976, od čega 227 na Kamenskom i 727  u Donjoj i Gornjoj Tijarici.

Crkve

1. Župna crkva Svetoga Duha sagrađena je 1872. godine u Donjoj Tijarici, na mjestu  Tarabnik. Crkva je sagrađena na mjestu starije. Duga je 19,20, široka 7,50 i visoka 7 metara. Iznad vrata s polukružnim nadvratnikom je timpan, a po sredini pročelja veliki okrugli prozor. Iznad pročelja je zvonik na preslicu za tri zvona. U svetištu je mramorni oltar sa slikom koja prikazuje silazak Duha Svetoga. Na crkvi je šest prozora na luk, a dva okrukla prozora nalaze se na sredinama bočnih zidova. Crkva je temeljito obnovljena za župnikovanja don Lovre Žuljevića 1970. godine. Oltar prema puku postavljen je 1974. godine. Iznad glavnih vrata podignut je betonski kor.
Treba spomenuti da je današnja župna crkva u Tijarici sagrađena na mjestu starije, malene i srušene crkve, koja je sigurno sagrađena prije 1750. godine. Tu je crkvu naveo nadbiskup Bizza prigodom svoga pastirskog pohoda 1750. godine, ali ne kaže kada je sagrađena. Možemo pretpostavljati da je to bilo oko 1741. godine, kada je utanovljena samostalna župa. Nadbiskup je tada naredio da se nabavi oltarna slika. U narodu postoji predaja da je na tom mjestu nekada bila crkva od drva. Možda se to odnosi, ukoliko je točno, na razdoblje nakon oslobođenja od Turaka.  

2. Crkva Svetog Petra Apostola na Kamenskom sagrađena je 1939. godine od klesanog kamena. Zvonik je uklopljen u pročelje crkve. Vrata su s polukružnim nadvratnikom, a  poviše njih je veliki prozor na luk i drugi, manji, okrugli prozor. Sa strana lađe su po dva prozora na luk, a u polukružnom svetištu je po jedan prozor sa strana. Na zvoniku su sa sve četiri strane bifore, a piramida je obložena limom. Zvona s javnim satom darovali su 1985. godine sinovi pok. Ikana Tabaka: Bože, Stipe, Mate i Zdravko. Crkva se počela graditi za župnikovanja don Šimuna Karamana 1936, a dovršena za župnikovanja don Marina Kuvačića (1936.-1939.). Crkva je duga 17, široka 7 i visoka 6 metara. U svetištu je oltar s nišom u kojoj je kip sv. Petra u naravnoj veličini. Crkva je obnovljena 1997. godine za župnikovanja don Jakova Dragušice. Ispred glavnog oltara postavljen je novi oltar prema puku. Prostor oko crkve ograđen je kamenim zidom.  

3.  Kapela Svetog Nikole Biskupa nalazi se kod župne kuće u Gornjoj Tijarici, a služi za svakodnevne potrebe župnika. To je jednostavna kamena pačetvorina, bez apside, sa zvonikom na preslicu za jedno zvono. Kod oltara sa svake strane nalazi se po jedan četvrtasti  prozor. Šematizmi biskupije iz 1908. i 1925. godine navode je kao kapelu Svetog Ante Padovanskoga. U kapeli su danas kipovi sv. Nikole i sv. Ante.  Zanimljivo je spomenuti da nadbiskup Garagnin u pastirskom pohodu 1768. godine kaže, da se kod župne kuće nalazi kapelica Kristova Preobraženja.

 

 

Statistika

2015. godina

Krštenja	1
Prvopričesnici	5
Krizmanici	-
Ženidbe	2
Sprovodi	31

Lokacija