Župa Svetoga Križa - Veli Varošsplit veli varos sv kriz

Adresa: Križeva 29, 21000 Split
Telefon: (021) 394-636

Web-stranica župe: Župa Svetoga Križa - Veli Varoš

Župnik: don Mihael Jelavić

Raspored sv. misa


Nedjeljom
U župnoj crkvi u 10.30 (župna misa) i u 19.00 sati.
Kroz srpanj i kolovoz večernja misa je u 20.00 sati.

U crkvi sv. Mande - nedjeljom u 8.00 sati.


Radnim danom
:
U župnoj crkvi u 19.00 sati. Kroz srpanj i kolovoz u 20.00 sati.

Povijest

Župa je osnovana 27. siječnja 1625. godine i povjerena je svjetovnim svećenicima. Prvi župnik bio je don Nikola Halujević. Splitsko zapadno predgrađe Veli Varoš prvi put spominje se u Matrikuli Bratovštine Svetog Križa iz 1439. godine pod talijanskim nazivom Borgo, a sigurno je prigradsko naselje s crkvom Sv. Križa postojalo znatno prije. Budući da se predgrađe nalazilo izvan gradskih zidina, često je stradavalo od turskih upada i poslije oslobođenja Klisa 1648. godine. Prva župna crkva Svetog Križa danas ne postoji. Ona se nalazila na području Velog Varoša nedaleko od nekadašnjih zapadnih gradskih bedema. Ta se crkva prvi put u dokumentima spominje 1261. godine pod imenom Sveta Marija de Moris vel de Rivo. Kasnije je ta crkva nazvana Sveti Križ, vjerojatno po istoimenoj bratovštini koja je u njoj osnovana 1439. godine. Treba spomenuti da se 1362. godine crkva navodi i kao «Sveti Martin de Rivo», jer je drugi naslovnik prve crkve bio sv. Martin i to je razlog da je štovanje sv. Martina preneseno u novu, današnju crkvu u kojoj se nalazi njegov kip. Godine 1625. postala je župnom crkvom. Crkva je srušena po naredbi mletačke vlasti 1657. godine, kada su se podizali zapadni gradski bedemi radi obrane od Turaka, koji su se i poslije oslobođenja Klisa 1648. godine zalijetali do gradskih zidina i pustošili splitska predgrađa. Crkva se nalazila na trasi novih bedema i radi toga je bila srušena. Od nje su sačuvani neki vrijedni predmeti koji se nalaze u današnjoj crkvi, kao što su slikano Raspelo i Pietà.

Župna kuća nalazi se nasuprot crkvi u Križevoj ulici br. 29. To je stara kamena dvokatnica uklopljena u velovaroški ambijent, koja je izložena dnevnoj i noćnoj uličnoj buci.

Matične knjige R od 1828. do 1891., osamnaest svezaka; V od 1828. do 1912., osam svezaka; U od 1828. do 1869., deset svezaka, nalaze se u DAS. Knjige R od 1891. do 1947., trinaest svezaka; V od 1912. do 1946., četiri sveska; U od 1869. do 1948., šesnaest svezaka, nalaze se u MU Split. Knjige R od 1910. do 1948., tri sveska; V od 1942. do 1949., dva sveska, nalaze se u ŽU. Nepotpuna godišta parica R, V i U od 1817. do 1941. nalaze se u NAS.
Na području župe danas ima oko 9.000 stanovnika.

U župi su dva ženska samostana: Služavki Maloga Isusa, u blizini župne crkve, koje sudjeluju u župnom pastoralu, i Kćeri Božje Ljubavi, na Marjanu.

Crkve

split veli varos sv kriz1. Župna crkva Svetoga Križa sagrađena je u današnjem obliku 1854. godine. Crkva se nalazi na mjestu starije crkve, podignute od 1679. do 1684. godine milostinjom Varošana i bratima Svetog Križa. Uz crkvu je podignut barokni zvonik s kupolom u obliku lukovice, koji je uklopljen u današnju crkvu. Na vrhu pročelja crkve mjesto zvonika na preslicu nalazi se «Pietà», gotički reljef s Gospinim likom i mrtvim Kristom u krilu. Taj reljef potječe iz 15. stoljeća, a  nalazio se na prvoj crkvi Svetog Križa. Na glavnom baroknom oltaru, koji se nalazio u staroj crkvi, napravljenom 1736. godine, nalazi se slikano Raspelo s Kristovom glavom iznad poprečnog kraka križa. Raspelo se od starine naziva čudotvornim, a nalazilo se u prvoj crkvi. Držalo se da je nastalo u 15. stoljeću i da je naslikano u gotičkom stilu. Nakon čišćenja od raznih naslaga i stručne obnove 1971. godine ustanovljeno je da je Raspelo romaničko i da ga je naslikao domaći majstor u 13. stoljeću. Uz glavni oltar su dvije niše. U lijevoj je drveni kip sv. Jeronima, koji se kamenom udara u prsa, a u desnoj je kip sv. Martina u biskupskom ornatu. U crkvi su još dva pokrajna barokna oltara. Oltar Gospe od Zdravlja je od kamena, napravljen je 1731. godine za vrijeme kuge, a  nalazio se u staroj crkvi. Slika za ovaj oltar nabavljena je 1736. godine. Drugi pokrajni oltar Anđela Čuvara je drveni. Ne zna se kad je napravljen, ali je poznato da je popravljen 1737. godine. Na oltaru Anđela Čuvara je kip Gospe Lurdske, a na oltaru Gospe od Zdravlja  kip Gospe s Djetetom, rad Slovenca Peruzzia, postavljen 1925. godine. Ispred glavnog oltara produženo je svetište i postavljen kameni oltar prema puku za župnikovanja don Mije Vrdoljaka (1970.-1983.). Ispod  oltarne menze nalazi se kameni zabat s reljefom Gospe Velikog hrvatskog zavjeta s uklesanom godinom 976-1976. Crkva je više puta bila obnavljana. Posljednja je obnova učinjena za župnikovanja don Bože Delića (1983.-1988.). Crkva je uvrštena u  spomenike kulture  1962. godine, a slikano romaničko Raspelo 1970. godine. Crkva je duga 25 i široka 18 metara.  

split veli varos marija magdalena2. Crkva Svete Marije Magdalene – Svete Mande nalazi se na sjeveroistočnim padinama Marjana. Prvi put se spominje 1145. godine. Ponekad se navodi pod imenom sv. Lazara i sv. Mande. Tako se izričito navodi u vizitaciji nadbiskupa Foconija 1578. godine («ad S. Lazarum et Mariam Magdalenam»). Nadbiskup Cosmi u vizitaciji iz 1682. godine naziva je samo Sveta Marija Magdalena («S.ta Maria Magdalena»). Oltar se nalazi u četvrtastoj apsidi. Na pali na zidu, na mjestu starog oltara, nalaze se likovi sv. Marije Magdalene i sv. Lazara. Nedaleko od crkve nekada se nalazila kuća za gubavce. Crkva je obnovljena sedamdesetih godina 20. stoljeća. U njoj se svake nedjelje slavi sveta misa. Duga je s apsidom 12, a širina lađe je 6 metara. Nad pročeljem je preslica za dva zvona, a poviše vrata četvrtasti prozor. Crkva je pokrivena kupom kanalicom.  

split veli varos sv nikola mikul3. Crkva Svetog Nikole (Mikule) na Stagni spominje se već 1119. godine, pa možemo zaključiti da je podignuta najkasnije u 11. stoljeću. Ubraja se među starohrvatske crkve romaničkog stila. Ima oblik grčkoga križa, a na krovu četvrtastu kupolu, koja sa svake strane ima po tri slijepe arkade. Apsida ima četvrtasti oblik. Crkva je pokrivena pločama. Na nadvratniku je latinski natpis koji navodi donatora: čestitog građanina Ivana i njegovu ženu Tihu, a na unutrašnjem natpisu spominje se i Ivanova sestra Stana. Crkva je kasnije produžena, a dogradnjom sakristije ostala je bez apside, pa je i kupola bila uklonjena da bi se mjesto nje postavio masivni zvonik na preslicu. Godine 1951. crkva je obnovljena i vraćen joj je prvotni oblik. Zvonik na preslicu je skinut i postavljen je s južne strane crkve. Crkva je 1962. godine uvrštena u Registar spomenika kulture. Duga je s apsidom 10,50 i široka 5 metara. Crkva se nekada zvala Sv. Nikola de Pedemontis (Sv. Nikola od Podnožja brda) i Sv. Nikola de Collegaci. U njoj se slavi misa na blagdan sv. Nikole i na Badnju večer.  

split veli varos gospa od soca4. Crkva Gospe od Sôca (Seoca) nalazi se sa zapadne strane današnje Matošića ulice. Sagrađena je na mjestu starije crkve, podignute u 10. stoljeću. Na pročelju ima zvonik na preslicu i preko izvanjskih stepenica penje se na kor. Na oltaru se nalazi velika pala u dva dijela. U gornjem dijelu slike prikazano je Navještenje, a u donjem dijelu nalaze se slike sv. Dujma, sv. Roka i sv. Ante. U crkvi je više umjetničkih slika iz 18. stoljeća, izrezbareno drveno Raspelo, rustični barok 18. stoljeće, te više metalnih baroknih križeva. Crkva sa svim svojim umjetninama uvrštena je u Registar nepokretnih i pokretnih spomenika kulture. Crkva je postojala već u 14. stoljeću, a početkom 17. stoljeća bila je u ruševnom stanju. Godine 1658. je obnovljena i nadbiskup Cosmi u vizitaciji 1682. godine navodi da je crkva nova, ali da je početkom 17. stoljeća bila razorena. U njoj je bila bratovština od 1645. godine. U crkvi i oko nje bratimi su imali svoje grobove. Crkva je podignuta u dijelu Varoša koji se zvao Seoce pa je odatle i nastao skraćeni oblik Sôce ili Gospa od Seoca ili Sôca. U starijim dokumentima navodi se i kao Sveta Marija de Pedemonte (od Podnožja brda). Crkva je s apsidom duga 10,30, a široka 5 metara. Misa se u njoj slavi na Blagovijest i na blagdan sv. Roka.  

split veli varos sv luka5. Crkva Svetog Luke nalazi se u zapadnom dijelu Velog Varoša. U dokumentima se spominje već 1405. godine,  a sigurno je sagrađena prije te godine, o čemu govore i neke umjetnine iz 13. stoljeća koje su se u njoj nalazile, posebice slika na drvu s likovima Krista, sv. Dujma i sv. Luke. Kada je za vrijeme Drugog svjetskog rata stradala crkva i kuće oko nje od zračnog bombardiranja, susjedi su kupu kanalicu s krova crkve raznijeli i popravljali svoje kuće. Tako je crkva ostala bez krova, a njezin umjetnički inventar prenesen je u crkvu Svetog Duha, a kipovi sv. Antuna Opata i sv. Marina u crkvu Gospe od Spinuta, dok je kip sv. Petra donesen u crkvu Sv. Križa. Kip sv. Antuna uništen je za župnikovanja prvog spinutskog župnika. Osim glavnog oltara od kamena postojao je i drveni oltar sv. Petra. Glavni oltar bratimi su srušili jer nije bilo novca za njegov popravak, a drveni barokni oltar sv. Petra je izgorio. U crkvi je bio kor na koji se dolazilo preko izvanjskih stepenica. Iznad pročelja je zvonik na preslicu za dva zvona. Crkava još čeka obnovu.  

split veli varos sv nikola marjan6. Crkva Svetog Nikole na južnom obronku Marjana. Sagradili su je supružnici Rako i žena mu Elizabeta i predali je Bogdanu, opatu benediktinskog samostana  na Sustjepanu, sa zemljištem za njezino uzdržavanje. Kamen temeljac blagoslovio je 1219. godine trogirski biskup Treguan, jer je u to vrijeme Split bio bez nadbiskupa. Uz crkvu je u 14. stoljeću bila bratovština, a u 16. stoljeću obitavalište pustinjaka. U 17. stoljeću crkva je bila oštećena od Turaka. Društvo Marjan crkvu je obnovilo 1919. i 1990. godine, kako je upisano na kamenoj ploči na sjevernoj strani crkve. U crkvi se slavi misa na blagdan sv. Nikole 6. prosinca. Crkva se nalazi pod upravom Nadbiskupskog sjemeništa od 1699. godine. Crkvena lađa je duga 6,50 i široka 4,50 metara, a četvrtasta apsida, u kojoj je kamena menza prema puku, 1,50 metara je duga i 3 metra široka. Iza oltara na zidu apside nalazi se prozorčić s kamenom rešetkom (tranzena). Uz južni zid crkve prislonjen je romaničko-gotički zvonik na preslicu za jedno zvono. U vrhu pročelja je gotičko-renesansni kip Boga Oca. Ispred crkve bili su grobovi bratima i pustinjaka, koji su 1922. godine uklonjeni. Crkva Sv. Nikole u 13. stoljeću nazivala se «Sveti Nikola de Serra» ili «de Serranda», što bi značilo Sveti Nikola na Kosi, Marjanskoj kosi ili «na Gori». Crkva je pokrivena kamenim pločama.  

split veli varos betlehem7. Crkvica Betlehem nalazi se na južnoj padini Marjana, nedaleko od crkvice Svetog Jere. Podignuta je u drugoj polovici 15. stoljeća. Nazvana je Betlehem po reljefu Kristova rođenja, vjerojatno djelo Andrije Alešija iz  15. stoljeća. Na raljefu su još likovi sv. Jeronima i sv. Antuna Opata, a u zabatu je prizor Razapinjanja. S glavnog puta do crkve vode kamene stepenice, podignute 1928. godine, kada je i crkvica obnovljena. U crkvici se slavi misa na Badnju večer i na blagdan sv. Marka Evanđelista.

split veli varos sv jeronim8. Crkvica Svetog Jere nalazi se na južnoj strani Marjana, ispod visoke litice. Podignuta je u prvoj polovici 15. stoljeća. Godine 1480. Andrija Aleši u njoj je napravio oltar i na njemu se potpisao. Natpis u hrvatskom prijevodu glasi: «Svećeniku Ivanu, pokloniku sv. Jeronima, kamenoklesar Andrija, dariva 1480.» Kameni reljefi prikazuju sv. Ivana Krstitelja, sv. Jeronima i sv. Antuna Pustinjaka, a u luneti je Pietà. U crkvici ima nekoliko renesansnih slika domaćih majstora, bez veće umjetničke vrijednosti. Iznad pročelja je gotički zvonik na preslicu za jedno zvono. Svod u crkvici je gotički, a čitava ornamentika izvedena je u renesansnom stilu. Kanonik Jeronim Natalis u crkvici je 1616. godine napravio za sebe grob. U njoj se slavi misu na blagdan sv. Josipa i sv. Jeronima.  

Do crkvice Sv. Jere nalazi se pustinjačka špilja (eremitaža) u kojoj su stanovali pustinjaci od ranog srednjeg vijeka i u njoj imali svoju bogomolju. Špilja danas ima dva, a nekada je imala tri kata, a nalazi se u procjepu litice, koja je s južne strane zazidana. Ova pustinjačka bogomolja bila je posvećena sv. Cirijaku.

Statistika

2015. godina

 Krštenja 28
 Prvopričesnici 38
 Krizmanici 54
 Ženidbe 8
 Sprovodi 23

Ulice

Arapova (cijela)
Babina (cijela)
Ban Mladenova (cijela)
Bana J. Jelačića (svi neparni brojevi)     
Barićeva (cijela)
Bilanova (cijela)
Biserova (cijela)
Borčićeva (cijela)
Botićevo šetalište (svi parni brojevi)
Catanjin put Copova (cijela)
Domilijina (cijela)
Harambašićeva (cijela)
Gorski put (cijela)
Gortanova (cijela)
Jerina (cijela)
Kamenita (cijela)
Kolombatovićevo šetalište
Kovačića (cijela)
Kozjačka (cijela)
Kragića (cijela)
Kraj Gospe od Soca (cijela)
Kraj sv. Luke (cijela)
Kraj sv. Nikole (cijela)
Križeva (cijela)
Leština (cijela)
Lisinskog (cijela)
Mandalinski put (svi neparni brojevi)
Marijanske skale (cijela)
Marijanski put (cijela)
Matošićeva (svi neparni brojevi)
Milićeva (cijela)
Mrčelina (cijela)
Nazorov prilaz (cijela osim 37 i 39)
Obala hrv. nar. preporoda (samo broj 3)
Palmina (cijela)
Penića (cijela)
Perišića (cijela)
Plinarska (cijela)
Podgorska (cijela)
Popovićeva (cijela)
Puntarska (cijela)
Radmilovića (cijela)
Reićeva (cijela)
Senjska (cijela)
Sinovčića (cijela)
Sirišćevića (cijela)
Solurat (svi parni brojevi)
Stagnja (cijela)
Sperun (svi parni brojevi)
Seno ina (cijela)
Tomića stine (svi parni brojevi)
Ujevićeva poljana (cijela)
Uvodića širina (cijela)
Varoški prilaz Vijugasta (cijela)
Zrinsko Frankopanska (neparni od 1 do 13)