Župa Gospe od Karmela - Runović
Adresa: Runovići bb, 21261 Runovići
Telefon: (021) 849-000
Facebook stranica župa: Župa Gospe od Karmela - Runovići
Župnik: fra Ivica Omazić, OFM
Raspored sv. misa
ZIMSKI RASPORED (nedjeljom - od 20. rujna do 20. svibnja)
Župna crkva Gospe od Karmela - u 8.30 i u 10.30 sati;
Područna crkva - Sebišina - druge, treće i četvrte nedjelje u mjesecu u 12.00 sati.
Područna crkva - Podosoje - prve nedjelje u mjesecu u 12.00 sati.
Radnim danom
U 8.30 sati u kapeli kod župne kuće ili u kapeli u domu za starije i nemoćne.
LJETNI RASPORED (nedjeljom - od 20. svibnja do 20. rujna)
Župna crkva Gospe od Karmela - u 8.30 i u 10.30 sati;
Područna crkva - Sebišina - druge, treće i četvrte nedjelje u mjesecu u 12.00 sati.
Područna crkva - Podosoje - prve nedjelje u mjesecu u 12.00 sati.
Radnim danom
U 8.30 sati u kapeli kod župne kuće ili u kapeli u domu za starije i nemoćne.
Povijest
Runović je nastao na ruševinama rimskoga naselja, koje je osnovano krajem 2. stoljeća, a zvalo se Novae. Nalazilo se na južnoj strani Imotskog polja. Neki ime današnjeg sela izvode iz imena toga rimskoga naselja, a drugi drže da bi ime dolazilo od prezimena Runović, koje je nekada tu živjelo.
Ovo je područje bilo naseljeno i prije dolaska Rimljana u naše krajeve, što potvrđuju ilirske gomile na brdskom dijelu župe te gradina i utvrda Liskovac u Podosoju. Za vrijeme turske vladavine Runović je u crkvenom pogledu pripadao župi Drinovci, a Zmijavci, koji su do 1982. pripadali Runoviću, pripadali su župi Podbablje. Nakon oslobođenja od Turaka 1717. i mira u Požarevcu 1718. godine, kojim je povučena nova granica između mletačkog i turskog područja, Drinovci su ostali pod turskom vlašću, a Runović je pripao Mletačkoj Republici. Radi toga biskup Nikola Bijanković Runović je pridružio župi Podbablje, koju su tada posluživala dvojica franjevaca. Godine 1748. biskup Stjepan Blašković naređuje da kapelan iz Podbablja vodi posebne matične knjige za Runović i Zmijavce i da stanuje u Runoviću. Ta odluka nije odmah prihvaćena, nego tek 1762. godine i tada Runović zajedno sa Zmijavcima postaje samostalna župa sa svojim župnikom. Godine 1798. jedan dio Zmijavaca odijeljen je od Runovića i pripojen župi Podbablje.
Današnja župna kuća, nedaleko od župne crkve, sagrađena je 1883. godine. Prije toga župnici su stanovali u staroj kući, sagrađenoj 1827. godine u neposrednoj blizini današnje. Nakon osamostaljenja župe župnici su stanovali u maloj i neuglednoj kućici na Mračaju.
Matične knjige R od 1825. do 1850., dva sveska; V od 1825. do 1858., dva sveska.; U od 1825. do 1836., jedan svezak, te jedno Stanje duša iz 1836. godine nalaze se u DAZ. Knjiga R od 1850. do 1862. nalazi se u DAS. Knjige R od 1862. do 1946., devet svezaka, V od 1858. do 1946., dva sveska; U od 1860. do 1946., šest svezaka, nalaze se u MU Imotski. Nepotpuna godišta parica R, V i U od 1818. do 1936. nalaze se u NAS. Jedno Stanje duša iz 19. stoljeća nalazi se u ŽU.
Župa je 1994. godine počela izdavati župni list Runovići, koji izlazi dva puta godišnje. O župi su do sada izašla dva zbornika: Runovićki zbornik I, Runovići, 2001; Runovićki zbornik II, Runovići, 2003.
Godine 1938. župa je imala 3.800 stalnih stanovnika, a 2001. godine bilo ih je 2.100.
Crkve
1. Župna crkva Gospe od Karmela sagrađena je 1869. godine, kako je to uklesano iznad glavnih vrata: « Sagradi sklad sela G. G. 1869». Sagrađena je od klesanog kamena. Iznad glavnih vrata godine 1900. postavljen je kameni križ, a iznad pročelja je zvonik na preslicu za tri zvona. Crkva je sazidana za župnikovanja fra Ivana Glibotića (1867.-1874.), elegantna je u svojim linijama, duga je 31 i široka 10 metara. Tri je puta teško stradala od potresa. Prvi put potres ju je oštetio 15. ožujka 1923., a drugi put 29. prosinca 1942. godine. Nakon toga zidovi su stegnuti željeznim zategama, preuređen je krov i uređena ponutrica 1953. godine, za župnikovanja fra Pavla Glibotića (1951.-1955.). Sljedeći put potres je crkvu oštetio 7. siječnja 1962. i ponovno je crkvu uredio fra Pavao Glibotić, za svoga drugog župnikovanja (1961.-1964.) i to prema nacrtu inž. ANTE Baraća. Apsida je iz temelja nanovo sazidana od betona i kamena, zidovi su učvršćeni armirano-betonskim vijencem i povezani betonskim gredama i pločom, a iznad pročelja, mjesto preslice, podignut je novi zvonik na jedan kat sa piramidalnim završetkom. U zvoniku je jedno zvono iz 1757. godine, izrađeno u ljevaonici De Polis. Za župnikovanja fra Jake Milinovića (1903.-1922.) podignuta su tri oltara. Veliki oltar je od kararskog mramora, rad Bilinićeve radionice iz Splita. Pokrajni sjeverni oltar Gospe od Karmela, čini se vjerojatnim da je također rad Bilinićeve radionice, podignut 1912. godine od bijelog kararskog mramora, a južni oltar sv. Mihovila je od drva, tirolski rat. Za župnikovanja Fra Ante Sekeleza uređeno je svetište prema novim liturgijskim uredbama, po nacrtu inž. Ljubomira Renka iz Splita, drveno pjevalište zamijenjeno je g. 1976. betonskim, uklonjene su stube i menze pobočnih oltara, postavljen oltar prema puku, popločan pod, stavljeni lusteri i ozvučenje. Menza Gospina oltara istom je prigodom preuređena u menzu oltara prema puku. Kasnije je ona uklonjena, a mjesto nje 1984. godine uređen je oltar prema puku od kamenih ploča. Župnik fra Petar Vrljičak godine 1999. gradi odvojeni armirano-betonski zvonik s piramidalnim završetkom, visok 26,50 metara i obložen kamenom. Tijekom 2000. godine ponovno podiže zabat iznad slavoluka, okružuje crkvu kamenim vijencem, na pročelje vraća preslicu, istovjetnu prijašnjoj, i na nju vraća stara zvona. Godine 2001. od crkve odmiče cestu, uređuje parkiralište i okoliš. Crkva 13. srpnja 2001. dobiva brončane vratnice, rad ak. kipara Anđelka Odeka iz Zagreba. Godine 2002. u crkvi je postavljen ravan strop od gipsano-betonskih ploča. Izmijenjena je električna instalacija i postavljeno novo ozvučenje i električno grijanje s radijatorima. Crkvu je bojadisao, prema uputama konzervatora, Miro Falak iz Splita. Na kraju svega preuređeno je crkveno predvorje čime se čitav okoliš stopio u jedinstvenu cjelinu. Ispred glavnog oltara postavljen je i od nadbiskupa Marina Barišića posvećen, uoči blagdana Gospe od Karmela 2003. godine, novi oltar prema puku, izrađen od portugalskog mramora, u obliku Kovčega saveza, kao i ambon, rad ak. kipara Kuzme Kovačića. Istom prigodom postavljene su i blagoslovljene brončane postaje križnog puta, dar 14 runovićkih obitelji, rad ak. kiparice Marije Ujević.
S druge strane puta uz crkvu, na crkvenom zemljištu, podignut je sedamdesetih godina 20. stoljeća oltar na otvorenom, na kojem se slavi misa na blagdan Gospe od Karmela, kada se skupi masa svijeta. Na tom je prostoru podignuta i vjeronaučna dvorana.
2. Crkva Svetog Ivana Krstitelja nalazi se u Sebišini. Sagrađena je 1982. godine, za župnikovanja fra Ante Sekeleza. To je građevina od opeke i cementa, duga 15, široka 7 i visoka 5 metara. U crkvi je Svečev kip, rad Kreše Perića iz Splita.
3. Crkva Svetog Nikole, biskupa, nalazi se u Podosoju. Ne zna se godina njezine gradnje. Možda u drugoj polovici 18. stoljeća, jer je 1838. u njoj bilo zabranjeno držanje mise dok se ne popravi. Obnovljena je 1967. godine, ali je tom prigodom izmijenila stari oblik. U njoj je Svečev kip.
4. Crkva Svetog Mihovila sagrađena je 1997. godine na novom groblju, za župnikovanja fra Petra Vrljička. Kameni oltar isklesao je akademski kipar Veno Jerković, a mozaik Uskrsnuća izradila je njegova žena Ina. Crkva je izgrađena za godinu dana, zauzimanjem svih mještana.
5. Kapela Gospe od Zdravlja kod župne kuće, sagrađena je 1894. godine za svakodnevne potrebe župnika i vjernika. To je jednostavna pačetvorina, trokutastog zabata sa zvonikom na preslicu za jedno zvono. Podignuta je na mjestu starije, posvećene sv. Anti. Blagdan Gospe od Zdravlja slavi se kao zapovjedni po odredbi makarskog biskupa Fabijana Blaškovića od 2. srpnja 1792. Duga je 6,50 i široka 5 metara.
