potres 2d

IBAN: HR29 2340 0091 1000 9261 5
Poziv na broj: HR00 29122020
Opis plaćanja: Za stradale u potresu

Skeniranjem koda možete uplatiti 50 kuna (ili iznos po svom izboru) na IBAN Caritasa SMN.

 

Župa sv. Mihovila ark. - Rašćanerascane sv mihovil

Adresa: Rašćane, 21 273 Župa Biokovska
Telefon: (021) 607-252

Župnik: don Ivan Periš

Raspored sv. misa


Nedjeljom: 

Radnim danom:


Povijest


Današnja župa Rašćane za vrijeme turske vladavine pripadala je staroj i velikoj župi Vrdo, koju su posluživali franjevci iz makarskog samostana. Župi Vrdo pripadalo je i Slivno. Godine 1733., makarski biskup Stjepan Blašković od Vrdola je otcijepio Slivno, a Rašćane su i dalje ostale u zajednici sa Župom. Župna crkva bila je Svetog Mihovila u Rašćanima. Isti je biskup Blašković 1742. godine, na molbu stanovnika, te zbog udaljenosti kuća i broja osoba podijelio preostali dio župe Vrdol na dvije župe: Sv. Mihovila u Rašćanima i Sv. Ivana u Župi. Župu su još neko vrijeme posluživali franjevci, dok je biskup Blašković konačno nije 1762. godine povjerio svjetovnim svećenicima.

Župa se dijeli na Donje i Gornje Rašćane. Donje Rašćane protežu se zabiokovskom prodolinom od Župe do Kozice, a Gornje Rašćane smještene su na brdovitom zaleđu pitome prodoline, koje graniči sa župom Slivno. Ovaj je kraj bio naseljen i u pretpovijesnom razdoblju, o čemu govori veći broj gomila, razasutih prostoru ove župe. Na cijelom području župe žive samo Hrvati. Do godine 1954. župa je pripadala Imotskom dekanatu. Tada je ušla u sastav novoosnovanog Biokovskog dekanata. Najveće iseljenje naroda župa je doživjela poslije Drugog svjetskog rata.

U početku je župnik stanovao u vrlo neuglednoj i neudobnoj, prizemnoj kući, koja je 1779. godine bila bez prozora i pokrivena pločom, a nalazila se poviše crkve, ispod brda. Današnja je župna kuća sagrađena novcem od Vjerozakonske zaklade u Zadru 1849. godine za župnikovanja don Jure Pavlinovića, koji se u kući nastanio već 1850. godine. Nakon Drugog svjetskog rata u kući je stanovala milicija. Godine 1955. kuća je vraćena crkvi i više puta bila je popravljana, posebno za župnikovanja don Mirke Skejića i don Mirke Mihalja, koji je kući dodao 1977. godine nove prostorije za potrebe župnika. 

Matične knjige iz starijeg razdoblja propale su, vjerojatno za vrijeme Drugog svjetskog rata. U MU Vrgorac nalaze se knjige R od 1901. do 1948., četiri sveska, knjiga V od 1944. do 1948. i knjiga U od 1941. do 1948. U NAS nalaze se nepotpune parice R, V, U od 1819. do 1940.

Župa je najteže stradanje doživjela 29. kolovoza 1942. kada su četnici ubili župnika don Ivana Čondića i 37 župljana. 

Godine 1938. u župi je bilo 1.617 duša, a 2001. godine bilo ih je 257.

Crkve

rascane sv mihovil1. Župna crkva Svetog Mihovila je najstarija crkva u ovom kraju. Počela se graditi 1599. godine za župnika fra Mate Matića. Već je sljedeće godine crkva bila podignuta i posvećena. Crkva sa četvrtastom apsidom duga je 16,18 i široka 6,95 metara. U apsidu su uzidana dva stećka. Kasnije je crkva podignuta oko jedan metar, što je po izgledu zida i danas vidljivo. Nepoznat je datum ove nadogradnje. Najnovije promjene crkva je doživjela za župnika don Mirke Skejića, koji je 1975. godine povećao glavna i pokrajna vrata, koja su do tada imala 150, odnosno 140 centimetara visine, te 125, odnosno 100 centimetara širine. Postavljen je novi kor, obijena žbuka i postavljen kameni mozaički pod te oltar prema puku ispred starog oltara. Obnovu je završio novi župnik don Mirko Mihalj sljedeće godine. Na glavnom drvenom oltaru nalazi se kip sv. Mihovila. U crkvi se nalaze stari kipovi: Gospin drveni kip («Gospina štatua»), nabavljen oko 1626. godine, i sv. Ante, koji se spominje u inventarima iz 18. stoljeća. Kipovi su bili na posebnim oltarima, kojima su 1975. godine uklonjene menze. Na južnom zidu crkve, iznad pokrajnih vrata, nalazi se kameni križ s glagoljskim natpisom, koji je postavljen na spomen 1900. jubileja Kristova rođenja. Natpis je isti kao i na svim tada podignutim jubilejskim spomen-križevima, koji u latiničkom prijepisu glasi: «Isus Hrst Bog človek živet, cesarstvuet, vladičstvuet ljeta 1900.»

Na crkvi je zvonik na preslicu za tri zvona, koji je podignut 1933. godine za župnika don Ivana Čondića. Prije su se zvona nalazila na posebnom, srušenom postolju. Konačna obnova crkve, krova, zvonika i oltara izvršena je za sadašnjeg župnika don Ivana Turića. Za njegova je vremena umjetnik Dario Sigismondo, iz Argentine, obnovio je glavni oltar i sve kipove na prijašnjim oltarima te oslikao zaštitnu plohu kora.[1]

rascane sv stjepan2. Crkva Svetog Stjepana prvomučenika, sagrađena je u istočnom dijelu župe, vjerojatno u prvoj polovini 17. stoljeća. Neobično je da do sada nije pronađen datum njezine gradnje. Crkva je u početku bila duga 10,5 i široka 8 metara, a kasnije je produžena za 3,65 i podignuta za 2 metra, što je i danas vidljivo. Tom je prigodom crkvi nadodana apsida, duga 6 metara. Godine 1906. uz crkvu je podignut zvonik, ali nije završen. Završetak je dograđen za župnikovanja don Nikole Golemca (1984.-1991.). Glavni oltar izradio je od drva majstor Stjepan Rako iz Imotskog 1870. godine, za župnikovanja don Jure Pavlinovića. Konačnu obnovu crkve izvršio je don Ivan Turić sa svojim, gore spomenutim, umjetnikom iz Argentine. Postavljen je novi krov, obnovljen oltar i oslikana zaštitna ploha kora.

Statistika

2015. godina

 Krštenja -
 Prvopričesnici -
 Krizmanici -
 Ženidbe -
 Sprovodi -