Blagdan Male Gospe

1. „Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave,“  bio je pripjevni psalam u nedjelju nakon Velike Gospe, na večernjoj misi ovdje u našem Marijanskom – Lurdskom svetištu u Vepricu. Doista su bili različiti narodi, jezici, kulture, rodoslovlja…Slavili su Boga Hrvati, Slovenci, Austrijanci, Poljaci, Česi, Mađari, Ukrajinci… Tako različiti i sa svih strana, ovdje oko oltara svi smo bili doma. Kako je sezona pri kraju, mnogi se vraćaju svojim domovima, a večeras mi domaći, slavimo Gospodina okupljeni na proslavi Male Gospe u Vepricu.

Braćo i sestre, sve vas srdačno pozdravljam. Pozdravljam hodočasnike naše Splitsko-makarske nadbiskupije, trootočke Hvarske biskupije i iz Bosne i Hercegovine. Pozdravljam braću svećenike, redovnike, redovnice i sve vas koji  zahvalno kličete o slavlju Blažene djevice Marije: „Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave!“ (Ps 67, 4)

2. Sve nas ovdje nazočne i narode diljem svijeta okuplja i povezuje u jednu obitelj čudesni događaj: navještaj rodoslovlja Isusa Krista, Sina Božjega, začeta po Duhu Svetom i rođenog od Djevice Marije – Emanuela – Boga s nama! Bog je ušao u našu povijest, postao čovjek, član našeg ljudskog rodoslovlja. Ova Radosna vijest čudesan je i središnji događaj za čitav ljuski rod i sve narode. Sva naša različita rodoslovlja ne dopiru samo do Adama već idu do izvora života – Boga Oca. Bog u svojoj ljubavi prema nama, u Betlehemskom Djetetu, prihvaća našu ograničenost, grešnost i smrtnost kako bi nama dao besmrtno dostojanstvo sinova i kćeriju Božjih. Bog otac posinio nas je u Sinu. Darovao nam je svoga Duha u kojemu kličemo: „Abba, oče!“ Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi. (Usp. Rim 8, 15-17) To je bio razlog onog klicanja zajedništva u različitosti i isti je razlog večeras našega zajedništva i slavlja za dar Emanuela – Boga s nama. Radujemo se i kličemo Bogu Ocu, ali i Onoj po kojoj nam je Bog darovao svoga Sina. Zajedno s Isusom Kristom, našim Bogom i bratom, radujemo se rođendanu Majke Marije. Zahvalni smo Bogu Ocu da je pred četrnaest stoljeća, po vjeri i krštenju, i naše hrvatsko rodoslovlje otvorio punini života i zajedništva Oca i Sina i Duha Svetoga. Radujemo se što se zajedno s Majkom Marijom nastanio u svakoj našoj obitelji, ne kao usputni, sezonski gost, nego kao član obitelji. On je središte koje nas uvijek okuplja u otvorenosti našega života prema božanskome zajedništvu. 

3. No, braćo i sestre, koliko su članovi Svete Obitelji, Isus i Marija, doista prisutni u našem domu i u našim životima? Nije potrebno spominjati koliko danas obitelj, ama baš svaka obitelj, ima poteškoća i izazova, kriza i križeva… Mnogi su od nas već porazgovarali o svojim osobnim i obiteljskim poteškoćama s Majkom Marijom i našim Spasiteljem. Majka Marija večeras ovdje sluša razne slučajeve i stanja majki, očeva, roditelja, supruga, zaručnika, baka, djedova pa i djece. Životnih poteškoća ima na pretek, kao da se iz dana u dan umnažaju. Nezaposlenost, neplodnost, život bez unuka, nepravde, svađe, prezir, ignoriranje, odbačenost, podjele, rastave, samoća, bolest, duhovna i materijalna bijeda… Slutimo opasnost da sve više postanemo individualci odijeljeni i zatvoreni u svoj svijet. Sve je više tehničko-komunikacijskih sredstava, a sve manje razgovora, riječi – osobne komunikacije. Obiteljske odnose i dom sve više ispunja praznina šutnje, muka i mučanja. Jer nema zajedništva, obiteljski stol zjapi prazan. Svatko ima svoj stakleni „stolić“ – ekran. Istina, tehnika je blagoslov ukoliko nam služi da nas povezuje, a ne da nas zarobljava i udaljava. Ali braćo i sestre, prije svega i iznad svega, prije i iznad tehnike potrebna je u našim obiteljima prisutnost Majke Marije i Onoga koji uđe u naše rodoslovlje – Emanuela – Boga s nama. Majka Marija dobro zna što znači život u obitelji. U svojoj Nazaretskoj Obitelji i sama je proživjela tolike životne poteškoće, osobne i obiteljske. U životu nikada nećemo biti pošteđeni od poteškoća i križeva. Ni mi ni naša obitelj. Ni Krist nije bio pošteđen križa, već nas je spasio s križa i križ pretvorio u znak pobjede života nad smrću. Niti mi s Marijom i Isusom u obitelji nećemo biti oslobođeni od poteškoća, ali će nam s Njima i poteškoće biti preobražene u blagoslov i zajedništvo života. Osobito Majka Marija ima iskustvo križa i dobro zna što znači stajati uz križ, jer nas je upravo pod križem svoga Sina i primila za svoju djecu. Zato je ona srce i duša obitelji, koja osjetljivo i pažljivo suosjeća s nama i našim životnim poteškoćama.
4. Da, svjedoci smo praznine i šutnje u našim obiteljima. Nedostaje Riječ. Nedostaje Isus Krist. Isus Krist je utjelovljena Božja Riječ koja želi izliječiti nijemost naših usana i gluhoću našega uha. On je Riječ života koja nas osposobljava za slušanje i razgovor u obitelji i s drugima. Doista, slušajući Njegovu riječ, mi i naša obitelj postajemo Njegova obitelj. On sam reče, dok je govorio u jednom domu: Tko god vrši – sluša moju riječ – i vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka. (usp. Mk 3, 35) Ako Njegovu riječ zatvorimo u ladice ili složimo na stalažu, nije li On time još uvijek van našega doma? Nije dovoljno imati Evanđelje u kući. Ako ono nije Radosna vijest za nas i našu obitelj, Isus i Marija ne borave u našem domu. A čovjek ne živi samo o kruhu, nego o svakoj riječi, o Božjoj riječi. Poštivajući našu slobodu, Isus Krist kuca na vrata našega doma i srca. Želi sjesti s nama za obiteljski stol. Želi nas slušati i govoriti nam. Mnogi imaju pristup u naš dom, na vrata i preko prozora – ekrana- ali Kristova prisutnost kao da je problematična za nas i našu obitelj? Zašto se plašimo? Što je u pozadini našega straha i udaljenosti: obzir što će drugi reći? Mentalitet? Svjetovnost? Strah da izgubimo sami sebe i sliku o sebi kod drugih? Nismo li Mu mi zaprjeka da svakodnevno ili tjedno progovori nama osobno? Draga braćo i sestre, Kristova prisutnost u obitelji znači: Danas je došlo spasenje ovom domu. (Usp. Lk 19, 9) Isus Krist koji je ušao u ljudsko rodoslovlje jedino je Ime pod nebom u kome nam je spasenje. Ne bojte se Krista Gospodina! S Njim se ništa ne gubi, a sve se dobiva! On ništa ne oduzima jer sve dariva. Zato otvorimo Mu vrata svoga doma i svoga srca. Imajmo uvijek vremena za Njega i Njegovu riječ, bilo za obiteljskim ili euharistijskom stolom. Ne izbacujmo ga iz svoga rodoslovlja! Ne budimo kleptomani vremena osobito onog u kojem se trebamo susresti s Isusom i Njegovom riječju. Kleptoman božanskog i životnog želi što rjeđe, što brže i što kraće! Ne krade samo minute, već i dane Bogu. Spreman je i Dan Gospodnji - neradnu i slavljeničku nedjelju - „ukrasti“ Bogu.

5. Dragi prijatelji, vrijeme je da prestanemo izbjegavati susrete. Ne samo one unutar obitelji, već i ove s Bogom. Susret s Kristom i njegovom riječju rađa i naš odgovor – molitvu! Osobnu i obiteljsku! Molitva je dijalog s Gospodinom i put boljeg upoznavanja onoga i onih koje ljubimo i s kojima živimo. Ona je naš kruh svagdašnji u obitelji i mjera našega zajedništva s Bogom i s univerzalnom ljudskom obitelji. U tom duhu osobito molitva „Oče naš“ jest duboki izraz naše zahvalnosti Bogu Ocu što je u Sinu rođenu od Djevice Marije ušao u naše rodoslovlje i time nam dao dostojanstvo sinova i kćeriju. Jer po zajedničkom Ocu svi smo braća i sestre. Ova molitva koju nas je naučio moliti Krist Gospodin, najsnažnije povezuje zemaljsko i nebesko rodoslovlje. To je molitva koja povezuje obiteljski stol i oltar. U njoj svakodnevno obnavljamo sve naše saveze: krsni, bračni, euharistijski, savez svetog reda i posvećenog života. U molitvi „Oče naš“ susrećemo sebe, Boga i bližnjega. Iz Božje Riječi rađa se i naša Riječ koja je sposobna moliti i opraštati.

6. Braćo i sestre, na dobrom smo putu jer se nalazimo u domu Majke Marije koja je bila učenica i majka Božje Riječi, čiji je stil života oslikan u riječima molitve „Oče naš.“ Doista, Njen pogled je bio usmjeren prema Ocu koji je na nebesima, Njen život bio je u potpunosti posvećen Bogu, a po Njoj nam je došlo i Kraljevstvo Božje – Isus Krist uskrsni pobjednik nad smrću i Prvorođenac našeg rodoslovlja. Marija je za životni oslonac imala samo Oca Nebeskog i povjerenje u Njegova obećanja. Zato je svojim životom i Veličala Gospodina zbog svih djela koja joj je učinio, jer je milosrđe Njegovo od koljena do koljena. (Usp. Lk 1, 49-50) S pravom je mogla klicati onaj psalam kojeg smo se spomenuli na početku: „Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave!“ (Ps 67, 4)

7. Majko Marijo, naša Gospo veprička, dok zahvaljujemo Bogu Ocu što na je Tebe darovao za našu duhovnu Majku, došli smo ti čestitati rođendan sa željom da nam pomogneš još šire otvoriti vrata našega srca i doma Tebi i Tvome Sinu. Pomozi svim obiteljima da u radosti obiteljskog zajedništva s Tobom Majko, zbog radosti spasenja mognemo klicati radosno i zahvalno: neka te slavi Hrvatski rod Bože, neka te slavi svaki dom! Amen!